Trudnoća nam se dogodila neplanirano, iako smo u vezi šest godina od toga 5 živimo zajedno. Znali smo i prije da želimo biti zajedno i imati djecu, ali ne još... To mi je i on sam rekao kada sam mu rekla da sam trudna.
U početku je mene puno toga mučilo, kako ćemo i što ćemo jer ja ne radim, a on je bio pozitivan no sve se promijenilo unazad dva mjeseca. Stalno ostaje na poslu duže, nekad i do ponoći, kada je doma uopće ne provodi vrijeme sa mnom već igra igrice i pije pivu. Često zna izaći s prijateljima, ove subote je došao doma u 10 ujutro, prvi put od kada smo zajedno. Uopće ne pričamo o bebi, o imenu, o ničemu, čim spomenem nešto on kaže da je to jedino o čemu želim pričati. Možda mi teme i jesu na prvom mjestu, jer kako ne radim manje više o tome razmišljam...
Što se tiče seksa, prije trudnoće smo se seksali svaki dan skoro, najmanje tri puta tjedno, a sada jednom, uvijek subotom, kao da to mora odraditi.
Ne odbacujem pomisao i da ja možda tražim više pažnje u trudnoći, ali ne razumijem odakle takva nagla promjena. Prije smo svaki vikend provodili zajedno, a sada i ako odemo negdje što je jako jako rijetko uvijek mora zvati nekog prijatelja da ide s nama...
Svi drugi me pitaju kako sam, jel me boli nešto, kako podnosim trudnoću, On niti jednom... Čak nije znao niti u kojem sam mjesecu kada ga je par ljudi pitalo. Uopće nije osjetio ni kako se beba miče jer mu se neda držati ruku na stomaku toliko dugo i čekati...
Ne mogu više sama sve to podnositi. Čak razmišljam o prekidu jer mislim da bi mi bilo lakše tako jer bi barem znala da sam sama.
Prije smo razgovarali o vjenčanju, i očekivala sam da će me zaprositi sada kad sam trudna, a on ništa ne spominje. Par puta sam započela temu, ali nikad se ništa nismo dogovorili. Nije da se žarko želim vjenčati, nego mi se i to čini kao jedan od simptoma njegovog udaljavanja od mene...

Da li je netko imao sličan problem i riješe li se stvari nakon poroda?