Sterilizaciju sam uvela jer sam se nadovezala na post o mireni, i kako je ginekolozi nude... Htjela sam reći da očito nude i sterilizaciju kao što je Ifigenija i potvrdila. Kao što sam već napisala tvoj život, tvoj izbor...
 |
|||
|
|
|||
Sterilizaciju sam uvela jer sam se nadovezala na post o mireni, i kako je ginekolozi nude... Htjela sam reći da očito nude i sterilizaciju kao što je Ifigenija i potvrdila. Kao što sam već napisala tvoj život, tvoj izbor...
vidiš ima nas sa svakakvim pričama pa tako i onih kojima se ne preporuča trudnoća.Rivendell prvotno napisa
i zato bih ja osobno bila najsretnija da se steriliziram i da uopće više ne moram razmišljati o tome hoću li ili neću ostati trudna unatoč zaštiti.
onaj tko ne želi zaštitu ne mora je koristiti i svi sretni i zadovoljni, samo što ja i unatoč tome ne vidim nekakav porast nataliteta.
Naravno da svatko bira, uopće nije u pitanju da ljudi koriste po svojem izboru što moraju ili ono za što misle da je najbolje. Nas je par primjetilo da nam ginići nakog drugog djeteta podrazumjevaju da je to to. Mene manje smeta kad to podrazumjevaju moje japijevske poznanice, ali kad se liječnik postavi kao da u nekom udžebniku piše da je dvoje djece top limit, sori. Mirenu, yasmin, diane, sterilizaciju izrecitiraju ko abecedu, a pitaj ih o prirodnom planiranju, o razmacima između djece umjesto kontracepcije, pojedini počnu zamuckivati kao da si ih pitao teoriju strune. Pa ako je to službeni stav da je više od dvoje djece čudaštvo, onda čemu se čuditi komentarima na drugim manje formalnim mjestima.
Upravo sam to htjela reći pikula, nije mi jasno zašto to podrazumijevaju i ne vidim odakle im pravo da ti nude dok ne pitaš.
Dok god smo bili na hrvatskim plaćama nismo si mogli priuštiti više od dvoje djece. Kad smo prešli na europsku plaću (jednina), otvorilo se još jedno mjesto u obitelji i hitro popunilo.
Apropo ginekologa i broja djece, trebali ste vidjeti kako se začudio moj kad je otkrio da ova gospođa u godinama stvarno misli roditi još jedno dijete, a nije došla zbog prekida. Ali, u njegovu korist moram reći da se vidjelo da mu je drago. I križ na zidu je vjerojatno razlog za to.
Ma znam, griješim dušu, ima divnih liječnika, iako ima i onih koji samo okreću biznis kao i u svakom poslu.
Meni nikako nije jasno na čemu se temelji taj filmski ideal iliti društvena prihvatljivost imanja dvoje djece? Ok, to je donedavno bio neki prosjek, ali daleko od toga da je samo to ideal ili društveno prihvatljiva brojka.
Prvo u filmovima i serijama obično je i po troje ili više djece (nakon kojih majka i dalje izgleda kao manekenka).
Znam dosta obitelji s troje djece pa i više djece i nitko ih ne gleda krivo, imam ih i u svojoj obitelji. Mislim da stvar subjektivno doživljavate, kao da ja tvrdim da mene svi gledaju s upitnikom i čekaju kad ću na drugo jer imam "samo" jedno pa mora da sam sebično. Netko možda misli tako, netko ne, who cares ako sam ja na miru sa svojim planovima i odlukama?
Nije mi neobično ni uvredljivo da liječnik pretpostavi da žena u kasnijim tridesetima (ne mislim na nikog ovdje, nemam pojma koliko imate godina) koja već ima dvoje djece možda želi kontracepciju. Pa neće ti je nitko na silu uvaliti... iako, mi se naravno ne sviđa to pretjerano reklamiranje i sprega liječnika i farmaceuta koja stoji iza toga. Bilo bi mi normalno da te ginić pita želiš li kontracepciju ili planiraš još djece i onda u skladu s tim odgovorom daje daljnje savjete.
I konačno- država. Definitivno nije prijatelj djece, osim deklarativno.
Mjesta u vrtićima nema dovoljno.
U mnogim gradovima vrtići su strašno skupi u odnosu na prosječne plaće.
Stambena politika je katastrofalna i da bi se skućio trebaš nešto naslijediti ili imati dobrano iznadprosječna primanja.
I ako se nešto makar parcijalno uspješno stimulira, to je imanje trećeg djeteta za koje je postoji 3 godine porodiljnog (iako sramotno malo plaćenog, ali nešto je), vrtić onda besplatan (ZG), a postoji i prednost pri upisu, značajnija porezna olakšica na treće dijete, višestruki poraste naknade od grada. Čini mi se kako za ići s jednog na dva djeteta, pogodnosti, čisto onako od strane države, grada, financijski, nisu za usporedbu.
A kako nam natalitet predstavlja ogroman problem i sve je više malih obitelji s jednim djetetom u malom stančiću na kredit, mislim da bi mjere trebale hitno ići i u smjeru stimuliranja drugog djeteta, kako je netko već naveo slovenski primjer. Jasno da odluka o imanju djece nije samo financijska, nije ni većinski financijska, niti treba biti, ima puno onih koji ne bi imali još jedno dijete pa taman dobili na lotu, ali mislim da u našoj državi većinom ljudi pozitivno gledaju na imanje djece i da mentalitetom nismo Švedska, nego mnogima zaista fale financijski i infrastrukturni uvjeti kakve želimo da bismo se osjećali sigurno u podizanju većeg broja djece.
Da, definitivno fali poticaja za drugo.
Nakon sto prvi porodiljski dotuce obitelj financijski i , cesto, zena ostane bez posla, tesko je odluciti se na drugo dijete.
Kao i uvijek lijepo sročeno i zaokruženo, slažem s obje i zubićv i marijap
zubić vila, naravno da je stvar osobne prirode. Većina ljudi ima pozitivan stav o velikim obiteljima (ne mislim na one socijalno ugrožene), mada je najčešća izjava :"divim ti se", u što ulaze i financije i živci pretpostavljam. Ali doživjela sam i negativnih komentara, jako malo doduše ali od svog ginekologa to stvarno nisam očekivala. Jedina pogodnost koju mi imamo i koja mi nešto znači je onih dodatnih 500 kn na dječji pa mi taj dječji sad i ima nekakvog smisla. Inače, sve ostalo je nula. Ja bi ionako bila tri godine kući jer mi nema tko čuvati djecu a tih 1600 kn su jad i bijeda, znaš i sama što se s tim novcima može kupiti. Povlastice na vrtić imam jer imamo za nijansu više bodova nego ostali (ni to mi nije bitno jer živim u malom mjestu i u vrtiću ima mjesta za svih). Kao što rekoh, nemam pravo na regularnu porodiljnu naknadu iako sam radila preko godinu dana u komadu a sve to zato što nam u državi nisu izregulirane najosnovnije stvari i direktori raznoraznih firmi lišavaju radnike za najosnovnija prava.
Upravo to. Mi smo se za porodiljni financijski pripremali više od godinu dana unaprijed, i onda kad smo oboje imali super primanja i mogućnost zarade stvarali crni fond (umjesto da malo više uživamo u plodovima svog napornog rada) bez kojeg bi porodiljni donio i nemogućnost plaćanja rate za stan ili bi nakon 6 mjeseci morala ići na raditi na posao na kojem je dolaskom krize plaća toliko pala da bi radila za kikiriki kad izračunam koliko bi me koštalo čuvanje djeteta jer vrtić nismo dobili ni tad, a ni slijedeće godine.
Hrvatska prijatelj djece? nikako...
uglavnom ste već napisale sve pa mi se neda ponavljati moja osobna iskustva...
Uvijek će biti negativnih komentara, o čemu god, ljudi ima svakakvih, a nisu uvijek ni zlonamjerni nego lupaju bezveze samo da nešto kažu.
Eto, Trina, i ja ti se divim i to kažem najiskrenije, znam što značiti roditi, dojiti milijun puta noću itd.
Problem koji navodiš s poslodavcima je problem neprovođenja zakona koji su dobri i koji idu na ruku radnicima, a to sve skupa može ići u još jedan argument zašto država (kako je cubana rekla) nije prijatelj svojim građanima, pa samim time ni djeci.
Ja ne mogu nazvati pronatalitetnom državom u kojoj moram plaćati gotovo jednu dobru plaću za vrtiće i čuvanje svoje djece. Mm i ja smo skloni velikoj obitelji. Ali... Želim li priuštiti minimum koji smatram da je potreban mojoj djeci, iako oboje radimo moram se zaustaviti na 3-oje...A mislim da bih po svim drugim kirterijima imala još 1 ili 2 djece...O crkavici od porodiljnog neću ni razmišljati. Život bez dva auta je u našoj situaciji nemoguć, bake i djedovi rade, nema logistike s te strane.
Istina strašna mi je i pomisao ljudi koji rađaju djecu i onda očekuju da se država skrbi o njima. Ali u nekoj drugoj , socijalno uređenoj državi moj bi izbor bilo još jedno dijete.
Ne mogu zvati državu prijateljem djece u kojoj žene šalju djecu u vrtić pod antibioticima, jer one same strahuju od otkaza ako ostanu doma s djecom.
OT
moj gin. je pronatalitetan
Dok drzava ne postane prijatelj radnika, ne moze biti prijatelj djece i obitelji.
Kratko, jasno, jednostavno, točno.
Upravo tako!
Vezano za postove s prve stranice u kojima se spominje Slovenija i besplatan vrtić za drugo dijete... pričala sam danas s frendicom od tamo, koja ima četvereo djece, a radi ko teta u vrtiću.
Da, istina je, za drugo i svako sljedeće ne plaća se vrtić... ali, to je uredba koju je prije 6 godina donijela bivša Janšina vlada, pa su velike šanse da Pahor i ekipa do uskoro promijene.I oni se nadaju prijevremenim izborima i povratku Janšine ekipe, pa da i ta povlastica ostane.
Frend iz Ljubljane koji radi u njihovom MVP pričao mi je nedavno da ljudi koji žive blizu austrijske granice, masovno pronalaze posao u Austriji, makar part-time, jer time ostvaruju pravo na vrtić, koji je besplatan. A i puno bolji. Pa svako jutro voze djecu preko granice.
Priča o sterilizaciji je mene šokirala sa cca 12 godina - sestrična je rodila blizance, nakon jednog dječaka (ukupno 3 djece) i moja pok. baka se tada našla pametovati joj o sterilizaciji (da zašto nije odmah pitala da ju riješe)
A što se tiče prijatelja djece- mislim da država nema puno veze s time. Bitna je predodžba o tome što svojoj djeci želimo ponuditi/osigurati u životu, pa si roditelji zbroje mogu li to ispuniti samo s jednim, dvoje ili više djece. Ja živim u super-šminkerskom gradu gdje je snobizam uobičajen pogled na svijet, pa svejedno tražim polovna kolica, za djecu ću naslijediti ili kupiti polovnu opremu i odjeću, igračke računam da će većinom dobiti i nije bi bad. Voljela bih i treće dijete nakon ove dvojice na putu, i ništa me ne bi više od toga veselilo (ok bilo bi veselo u tako malom stanu, ali o tome bismo razmišljali kada dođe vrijeme) i svjesna sam da ću vjerojatno raditi posao s punim radnim vremenom + još nešto u fušu da ispunim onu predodžbu koju imam o željenom standardu za djecu, ako su obje bebe dečki da ću se i po kući naraditi - ali nekako mi nije teško jer se nadam da ću unatoč svemu ostariti kao ovi vedri i zanimljivi starčići iz Pikulinog posta. Najvažniji element u mojoj predožbi o tome što želim pružiti djeci je dom pun ljubavi, osmjesi i razumijevanje - pa što ako će imat 100 kuna manje od drugih na izletu ili majicu sa forumske buruze umjesto nove kolekcije iz dućana - MM i ja smo odgajani da materijalne stvari nisu najbitnije (materijalizam je često predmet sprdnje u našim razgovorima) i tako ćemo nastojat odgajati našu djecu. I ako razmislim bolje - djeca kojoj se sve pruži na pladnju, na gotovo, nemaju snova, želja ni aspiracija, sve im je bezveze, dostižno i dosadno.
sumskovoce, ovo si jako lijepo rekla i u potpunosti se slažem s tobom!
Ne pričamo o novoj odjeći, šminkerskim kolicima i davanju svega na pladnju, nego o tome da imaš gdje dijete ostaviti i otići raditi ili da ih ne spava troje u 5 kvadrata i da stalno brineš hoće li ti banka uzeti i te kvadrate ako ostaneš bez posla pa ne plaćaš kredit. Svaka čast ako nekome nakon punog radnog vremena (gdje ti isto mogu uvaliti prekovremene) i fuša ostaje energije i vremena (kad?) koje djeca zaslužuju, ali MM i ja oboje znamo što znači tako raditi i zaključili smo da tako nećemo dugo izdržati i da takvi nismo simpatični nikome pa ni sami sebi.
Bez uvrede, SV, ali raditi puno radno vrijeme + nesto u fusu i odgajati djecu i nije neki zivot. Znam, zivjeli smo tako. Kriza nas bacila na koljena pa se moralo. Djeca od toga nista nemaju i drzava, ukoliko planira imati djecu koja poznaju toplinu doma, itekako ima veze s tim.
Nitko ne govori o luksuzu. Od zraka se ne živi ni ne plaćaju krediti.
Slažem se s tobom Cubana, al ne živi se ni od kukanja kako nam je teško !
Pretpostavljam da ovime nisi planirala nikoga uvrijediti, nazvati neradnikom, lijenčinom...
ček, ovo nitko nije komentirao?
Ne, ni najmanje, al nažalost ima ljudi koji su mladi i zdravi, sjede doma i piju kavu, bez velikog truda da pronađu posao i kukaju kako im nije dobro!
Ja bi radila, ali kad me nitko neće trudnu.
Taman promijenila posao prije nego sam zatrudnila, al me nisu prijavili... Obećavali mjesecima, u međuvremenu sam ostala trudna, nisam im htjela reći dok me ne prijave, ali kako sam mršava već mi se s 3 mjeseca vidjelo. Nakon toga radila još mjesec dana dok mi se jednostavno nisu prestali javljati...
Aj ti sad nađi drugi posao!
Neki dan sam baš slagala robicu i stvari za bebača, sve darovano ili posuđeno. Čak je mama i mojih stvari od nekud izvukla. Baš sam bila tužna da svom djetetu ništa nisam mogla kupiti. Kakav luksuz?! Supljam sad da mu kupim barem neki kompletić kad bude izlazio iz bolnice, jer sve što smo dobili uopće nije za van.
Ta diskriminacija mene strašno ljuti recimo, po zakonu naravno nitko ne bi smio praviti razliku između trudnice ili nekog drugog, ali tko to kontrolira.
cvijeta, ja sam joj u glavi svakakve odgovore napisala, ali neću, trudna je. Ali, izjava je .....ček, ovo nitko nije komentirao?
rivendel o tebi sam na svom poslu pricala neki dan -fb aplikacije. Javi se na pp ako bi te zanimo neki part time job, sad ili nakon poroda. A cvijeta,znam na sta mislis, citala sam te u drugim topicima...
Unisex
http://www.shopwiki.co.uk/Children's...ducts/Children
moj ima kantu i moco i lopaticu i metlicu. Ima u Mileru za kupiti
Sumskovoce, hvala puno, javim se odmah.
Vezano za moj prethodni post... Još nešto što me užasno smeta kad dođeš na razgovor za posao pa te pitaju jesi udata, imaš li djecu, planiraš li imati još djece... Isto zakonski nedopustivo, ali aj ti odbij odgovoriti kad te pitaju!
Frendicu su na jednom razgovoru odbili jer kao ima jedno dijete pa će uskoro htjeti drugo, na kraju zaposlili curu koja je ostala trudna u roku par mjeseci, nisu joj mogli dati otkaz, ali se nije imala gdje vratiti nakon porodiljnog, navodno zbog smanjenja opsega poslovanja.
Mene više živcira takva diskriminacija i kršenje zakona nego nedostatak razno raznih poticaja, jer ne očekujem od nikog ništa besplatno.
Ni ja ne očekujem ništa besplatno ni poticaje, niti ću imati petero djece ako mi je optimum dvoje zato jer će mi netko ponuditi 5000 ili 50 000 kuna nagradu od grada. Ali činjenica da ne možeš dijete smjestiti u gradski vrtić godinama jer nema mjesta, da ne znaš od danas do sutra da li će te to onda koštati 200 ili 2000 kuna/mjesečno, da je teško naći posao ako ga izgubiš, da osim ako dobiješ na lotu nećeš još puno godina moći osigurati veći stambeni prostor- pa to itekako utječe, barem na moju, odluku koliko ću imati djece. Ta neka generalna sigurnost i manevarski prostor, što nije samo subjektivna okolnost. Dakle više čak infrastrukturni faktor, nego čisto financijski, koji je za svakoga drugačiji u smislu kriterija.
Nisu pronatalitetne mjere one zbog kojih će netko tko ne želi djecu imati odjednom troje, ili zbog kojih će netko tko smatra da mu je dvoje taman, odjednom ići na petero. Toga nema. Ali da ima puno onih koji bi se u HR u djeci prijateljskijim okolnostima i uz pozitivnija kretanja u našem društvu (po pitanju zapošljavanja, stambene politike, vrtića i sl.) odlučili na još jedno (pa bilo to drugo, treće, četvrto il peto)- vjerujem da ima.
Ovo gore bi otprilike bilo ono na što sam mislio pod pojmom "stanište".
Trenutno je uzgoj djece u mnogim segmentima "ekstremni sport", a to nema smisla.
Istina, ima ih puno. Znam masu žena koje su kući godinama, kukaju kako se posao ne može naći a lijene su do zla boga i mole boga da nitko ne sazna da su imale tisuću prilika za poslove ali su ih odbile. Ali znaš što ću ti ja reći? Da imam posao s radnim vremenom od jutra do 7,8 navečer i da je to konačno rješenje, ja nebi ni imala djecu. Jer smatram da ta djeca mogu samo gubiti i patiti bez majke. To je po meni rađanje samo da rodiš, da možeš reći da imaš dijete. Ali za dijete to je više manje život u institucijama-vrtić, kasnije škola po čitave dane. E sad, dalo bi se raspravljati i o tome koliko je tu kriva država kao država koja majkama uopće ne ostavlja prostora za opcije (skraćeno radno vrijeme, plaća sukladna odrađenim saima itd) a koliko pojedinci koji se ipak ne žele odreći svog statusa, pa ni na račun vlastitog djeteta. Teško je kod nas uskladiti posao i djecu. Ja sam radila posao za jadnih 2 500 kn ali sam u 13:35 bila kući. I za mene je to bilo prihvatljivije od veće plaće a čitav dan na poslu
Slažem se s Trinom i potpuno razumijem ove "lijene žene", pa hvala Bogu da ima pametnih koje neće ostaviti obitelj po cijele dane da b bile par sto kn u plusu na kraju mjeseca, a mnogi poslovi se svode na doslovno nemoguće uvjete uz koje možeš zaboraviti da imaš djecu, pa onda bolje da se službeno proglasi da oba roditelja moraju raditi 12-18hdnevno, da spavaju na poslu da bi plaćali smještaj djece u domove,.
Oh, ove koje rade zbog par sto kuna više na kraju mjeseca, a koje su im možda nužne za otplaćivanje kredita za 40 m2 stana su, dakle, glupe?!
Ali imam osjećaj da ovu istu rečenicu pišem po dvjestoti put na ovom Forumu...
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 20.08.2011. at 15:29
Najopipljiviji primjer da Hrvatska nije prijatelj djece...
i ja po dvjestoti puta gledam i ne mogu vjerovati.
ljudi jednostavno ne kuže neke stvari.
ne radi se tu o par sto kuna viška za odlazak na vikend u pariz.
mene, a i ostale roditelje, samo od sljedećeg mjeseca čeka 250 novik kn za prijevoz djeteta koje prije nisam plaćala i 100 kn više za vrtić. o takvih par sto kuna više se radi. tu su knjige, odjeća (koju baj d vej ne kupujem u markiranim dućanima), sezona grijanja, kredit u švicarcima i slične stvari koje danas tište sve mlade ljude koji svojim trudom i radom pokušavaju skrpati normalan život bez da su naslijedili stanove i da imaju puno pomoći sa strane.
Ja ju više neću ni pisati.
Ali ću te potpisati.
To su vjerojatno one iste glupače koje radije preslaguju kašete Todoriću nego se doma igraju s djecom.
No ni ja ne planiram stoti put nasjest na istu foru. Svak se svrbi gdje ga češe.
Čemu opet ista svađa? Svatko normalan traži neki balans i optimum u vremenu za obitelj i standardu u kojem ti se ne raspadne budžet zato jer si djeci kupio kilu voća i sladoled.
I ne kužim kako su lijene žene koje mole boga da posao ne nađu isto što i žena koja se odlučuje za manju plaću i manju satnicu kako bi bila više s djecom (što si nažalost ne mogu svi priuštiti)?
I kako su se na drugom polu našle u istom košu one kojima je važniji prestiž od par sati više s djecom (ne znam takve u stvarnosti, mislim da je to više mit koji se iz ljubomore uglavnom lijepi na one koje su uspjele izgraditi karijeru) i one koje nemaju izbora nego rade do kad se radi jer si otkaz ne mogu priuštiti.
Ne razumijem.
Žene koje rade, pa makar za siću, su glupe jer se ne igraju doma s djecom, već se trude prehraniti ih?
Baš smo krenuli u skoro revijalnom tonu, kad ono....
Pikula, ne znam jel slučajno ili namjerno al kad pogledaš svoj odgovor na Trinu i poslije komentar da svak se svrbi gdje ga češe... žešća provokacija i pametovanje.
Drago mi je da si ti sebi život posložila kako ti paše, ali nemaju svi manevarski prostor, koliko se god trudili da im modesty bude best policy.
Trebala sam negdje staviti navodnike. Sorry
Hvala na objašnjenu, kužim da padam s Marsa.
U svakom slučaju, te žene su za mene heroji.
Fakat, nema ništa herojsko u gladovanju. Pa makar i uz svoju dječicu.
Vjerojatno bi se dalo iz ovakvih postavki složiti nekakav silogizam po kojem bi u Hrvatskoj bilo herojski uzdržavati se od prokreacije i robovati za nekakvog tajkuna.
Hm... pa o tome zapravo i govorimo...
Mislim da me se krivo shvatilo. Moja poanta je bila sasvim druga stvar. Jer ja sam jedna od glupača koje za nekog jako sličnog Todoriću nosa i slaže kašete. Za siću, da bi prehranila svoju djecu. Moj komentar je išao u sasvim drugom pravcu.
Nisam napisala, ali mislila sam da je vidljivo da odgovaram cubani,post iznad.
Pa uopće nisam pisalao svojem životu, ne znam na što ciljaš. Uostalom ko što rekoh, ne želim se uključivati u iste rasprave koje se ponavljaju čim se nekome učini da je dobio šlagvort. Ovdje smo pisali u kontekstu nečeg o nečemu, a ako nekto samo preletava postove da bi uvijek na isti način reagirao na spomen nezaposlenja ili bilo čega, ok
Eeeee... točno.
"Hvala Bogu da ima sretnih koje ne moraju ostavljati obitelj po cijele dane radi par sto kuna na kraju mjeseca."
Na ovakvu rečenicu nemam što dodati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom