flopica, nemoj se živcirati. Istina je negdje između. Ima onih kojima paše da ne rade jer su se uvalili u neku socijalnu beneficiju, a ima i puno onih koji traže posao i zaista ga ne mogu naći. Mislim da i jednih i drugih ima previše da bi mogli kao država biti prijatelj djece ili bilo koga drugoga i da je taj broj u međusobnoj vezi. Jer treba sva ta davanja platiti iz proračuna (lažne doplatke - a ima i toga, lažna bolovanja, povlaštene mirovine i sl.), a ništa se ne može dobiti, a da se nekome drugome ne uzme, pa je tako kod nas cijena rada opterećena do te mjere (kao i broj raznih naknada koje se plaćaju) da nas investitori zaobilaze, plaće se isplaćuju na ruke radi manjeg poreza i sl. Mi smo jedna skupa država koja će sama sebe pojesti ako se uskoro nešto radikalno ne promijeni.