Meni nikako nije jasno na čemu se temelji taj filmski ideal iliti društvena prihvatljivost imanja dvoje djece? Ok, to je donedavno bio neki prosjek, ali daleko od toga da je samo to ideal ili društveno prihvatljiva brojka.
Prvo u filmovima i serijama obično je i po troje ili više djece (nakon kojih majka i dalje izgleda kao manekenka).

Znam dosta obitelji s troje djece pa i više djece i nitko ih ne gleda krivo, imam ih i u svojoj obitelji. Mislim da stvar subjektivno doživljavate, kao da ja tvrdim da mene svi gledaju s upitnikom i čekaju kad ću na drugo jer imam "samo" jedno pa mora da sam sebično. Netko možda misli tako, netko ne, who cares ako sam ja na miru sa svojim planovima i odlukama?

Nije mi neobično ni uvredljivo da liječnik pretpostavi da žena u kasnijim tridesetima (ne mislim na nikog ovdje, nemam pojma koliko imate godina) koja već ima dvoje djece možda želi kontracepciju. Pa neće ti je nitko na silu uvaliti... iako, mi se naravno ne sviđa to pretjerano reklamiranje i sprega liječnika i farmaceuta koja stoji iza toga. Bilo bi mi normalno da te ginić pita želiš li kontracepciju ili planiraš još djece i onda u skladu s tim odgovorom daje daljnje savjete.

I konačno- država. Definitivno nije prijatelj djece, osim deklarativno.
Mjesta u vrtićima nema dovoljno.
U mnogim gradovima vrtići su strašno skupi u odnosu na prosječne plaće.
Stambena politika je katastrofalna i da bi se skućio trebaš nešto naslijediti ili imati dobrano iznadprosječna primanja.

I ako se nešto makar parcijalno uspješno stimulira, to je imanje trećeg djeteta za koje je postoji 3 godine porodiljnog (iako sramotno malo plaćenog, ali nešto je), vrtić onda besplatan (ZG), a postoji i prednost pri upisu, značajnija porezna olakšica na treće dijete, višestruki poraste naknade od grada. Čini mi se kako za ići s jednog na dva djeteta, pogodnosti, čisto onako od strane države, grada, financijski, nisu za usporedbu.

A kako nam natalitet predstavlja ogroman problem i sve je više malih obitelji s jednim djetetom u malom stančiću na kredit, mislim da bi mjere trebale hitno ići i u smjeru stimuliranja drugog djeteta, kako je netko već naveo slovenski primjer. Jasno da odluka o imanju djece nije samo financijska, nije ni većinski financijska, niti treba biti, ima puno onih koji ne bi imali još jedno dijete pa taman dobili na lotu, ali mislim da u našoj državi većinom ljudi pozitivno gledaju na imanje djece i da mentalitetom nismo Švedska, nego mnogima zaista fale financijski i infrastrukturni uvjeti kakve želimo da bismo se osjećali sigurno u podizanju većeg broja djece.