Upomoć, gradsko sam dijete, oduvijek u stanu i iako mi se čini zgodna ideja da imam dvorište tu negdje završava moj interes za kuću.
Ali mimo toga još veća dilema je da li živjeti u 60m2 stana u kvartu gdje nam je sve na ruku i s kreditom koji izlazi za 3 g. i konačno prodisati i živjeti boljim standardom ili zbog MM ove ogromne želje da ponovo živi u kući i većeg gušta djece zbog vlastitog dvorišta ponovo krenuti ispočetka???

Molim mišljenja, ali pogotovo slična iskustva i jeste požalili ili ste zadovoljni?
Naravno da ima još puno parametara (da počnem ne bi se ni ja u njima snašla), ali nakon što me MM godinama piiili i nakon što sam vidjela jednu povoljnu kuću koja nije jako daleko (ali treba ju iznutra pošteno preurediti za što bi trebalo dići povelik kredit) glavni mi je da li opet stavljati tu omču oko vrata ili za nekih 5000 eura do kraja srediti stan i nadati se boljim vremenima i mogućnosti da se dočepamo nečeg većeg, ako ikad...