gledala sam i ja, nisam cijelu noc mogla spavati nakon toga

kako je nama dobro u zivotu! jadne te zene, ta djeca.

mene se pak najvise dojmila ta neka... ravnodusnost prema svemu. prema drugima, prema zdravlju, zivotu, smrti, prema sebi, vlastitoj djeci... one dvije zene koje su bile na rubu smrti (jedna je umrla, jedna nije) su samo gledale ispred sebe, znale su da umiru, i nista, ni suza iz oka, cista nemoc i predavanje sudbini. zena koja je upravo rodila mrtvorodjence gleda ispred sebe i suti, ne place. zena koja je upravo rodila zdravo dijete gleda ispred sebe i suti, nije ni pogledala svoje dijete, nista.

najgora mi je ta nemoc, kao da su se sve predale i odustale od svega.