 |
|||
Nikad nisam bila jutarnji tip. Nema šanse da nešto odradim tako da ranije ustanem.
Za vrijeme faksa, frendica se dizala u 4 i učila, ja sam uvijek bila za odraditi duže na večer, a u jutro se spava.
Kao što rekoh dižem se samo radi posla, najviše volim vikend kad odspavamo duže.
Najlošije razdoblje je bilo od djetetovog 6. do 9. mjeseca života. Zima, a on je narihtao dizanje u 6. To sam jedva preživjela.
Nisam baš neka potpora.
a to laganje ujutro, u nesvijesti:
ma ne, nisam rekla da me probudis...
odgodila sam, nigdje ne trebam ici....
sutra je to, ne danas....
jednom me sestra trazila da u snu potpisem da me je probala buditi, ali se nisam dala
tjesi me samo to da je moja mama bila ista, baba je budila svako jutro U.R.U. vremena dok ova ne bi stvarno ustala i posla na posao
a sad se budi izvan zora
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom