apricot, jesi zloćesta.
Jel smijem pitati: koliko sna za sebe smatrate optimalnom količinom?
 |
|||
|
|
|||
apricot, jesi zloćesta.
Jel smijem pitati: koliko sna za sebe smatrate optimalnom količinom?
Posljednje uređivanje od Anemona : 24.08.2011. at 08:40
sa 8 sati sna mogu funkcionirati duže (ako je kraće od 8, može dan dva, ali duže od par dana ne može, padam i rušim se od nespavanjaAnemona prvotno napisa
)... 9 mi je nekakav optimalan broj, s tim da se nerijetko zalomi i 10 ili 11 sati sna i čist mi je to doooobro
o, kako te mrzimsa 8 sati sna mogu funkcionirati duže (ako je kraće od 8, može dan dva, ali duže od par dana ne može, padam i rušim se od nespavanja
i kako ti zavidim
ali baš ono - zavidim
I MM istoo, kako te mrzim
i kako ti zavidim
ali baš ono - zavidimA meni najveći strah da ću doći u vašu fazu..
kakva uvreda!I MM isto
pa nije to još ona staračka nesanica!
ja sam takva od rođenja.
sjećam se da sam jednom, kao osmogodišnjakinja, spavala do 8 pa je tetka zvala mamu na telefon da nešto nije u redu.
teško je to; vječito umoran.
sve si mislim kako ću jednom popiti šaku nekih tabletica i spavati 12 sati
Iskreno ne znam jel on oduvijek bio takav.. sigurna sam da nije bio spavač poput mene.
No taj strah mi dolazi od toga što mi mahom svi govore "spavaj kad već možeš, s godinama nećeš moći"
Ja isto kao Anchi, a znalo se zalomit i 14 sati spavanja, ako bi se ovaj period od 7 ili 8 produžio. Voljela bih da mogu normalno funkcionirati s 5-6 spavanja, ali ne mogu, osjećam se kao zombi. Ne smeta mi ako je to zbog nekog tuluma ili druženja, dapače, postoji paradoks da nakon takvih situacija ujutro izgledam super, kao da sam se dobro naspavala. Ali, ako je to zbog drugog razloga i potraje par dana, ja se rušim.sa 8 sati sna mogu funkcionirati duže (ako je kraće od 8, može dan dva, ali duže od par dana ne može, padam i rušim se od nespavanja
Navečer mi se nikad ne spava, ali držim to pod kontrolom; svakako nastojim ići spavati prije ponoći, sve poslije toga znači osjećaj premlaćenosti sljedećeg dana. Volim svoj jutarnji mir, kad djeca odu u školu, a ja počnem raditi oko 7.30. To jutro mi je vrijeme najveće produktivnosti. Kad treba nadoknaditi san i kad mi to obaveze dopuštaju, nadoknađujem bez grižnje savjesti, jer ću kad se probudim bit brža i sposobnija da sve napravim što treba, a ne se vuć k'o prebijena mačka. Inače smo u kući podijeljeni tj. sinek i ja volimo spavati ujutro, a tata i kći se rano dižu, tako da nikome ništa ne fali,ako ja malo oduže odspavam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom