ivarica prvotno napisa
ja kad legnem, u mraku ne smiju svijetliti niti oci
Ni meni, sve zamračim, kupila sam čepiće za uši, maskicu za oči (izgledam ko onaj Marsovac iz nekog starog crtića). Ne želim čuti ni vidjeti nikoga, eliminiram svaku pometnju. Čujem samo glas najmlađeg djeteta koje sa mnom spava jer ti dječji glasovi (opravdano) imaju takvu frekvenciju da ih moraš čuti i uz prigušenje.
Kad sam tek otvorila ovaj topic pomislila sam da nešto luđe u životu nisam čula, mislim, ljudi jedva jedvice dočekaju taj jadni vikend da se mogu naspavati do mile volje, a netko želi ne rano, nego fakat prerano buđenje. Aj, dobro, usput se to pretvorilo u temu o spavanju općenito, ovakvom ili onakvom, pa ću se i ja svrstati među spavače i reći da uvijek pamtim izjavu jednog vitalnog seoskog starca koji je, kao jedan od recepata svog zdravlja i dugovječnosti naveo: -"Nikad me sat nije budio!"
Budući da me sat godinama budi svaki dan i jedva skupim 6-7 sati sna (meni premalo), onda kad to nije slučaj, spavam svojih lijepih 8-9-sati.
 |
|||
Odgovori s citatom