Ja sam prvo pomislila da sam se baš zezla - svako pet godina jedno dijete, pa šta nam bi da se tako potapamo čim malo uhvatimo zraka . Ali sam onda skužila da je skroz dobro. Prvo, uvijek je tu neko mali zbog kojeg sam mlada mama - kako reče Peterlin. Drugo, ti mali su preslatki i uveseljavaju nam život. Zatim, još recimo četiri godine, i ostavljamo ih sve A. na brigu, a dragi i ja navečer u život! On neće smjet u život jer će preko tjedna vrijedno učiti i rano se dizati za školu, lol!

A spavanje, s tim ne znam šta ću. Trenutno razmišljam kako ne spavati i postizati intelektualna dostignuća. Ne što me djeca bude, nego što nam je dan prekratak za sve što bismo morali i htjeli.