Grupa za podršku - za žene koje se žele početi rano dizati - a ne ide im baš...

[Ifigenija]

Dakle, došli smo i do SFRJ.


No, da se malo osvrnem na tijek diskusije.

Kad bih ućerala đecu u spavanje oko osam u krevet, i budila se u šest, a da se samo najstariji sin diže ko švraka (on se diže za ić na zahod u pol sedam, budan ko puška i na mater oran, ali je već ajmo reć velik, pa on gleda svoja posla dok se ja uhodavam), mogu sve. Samo mi to dajte... velika bitka.

Nego, za razvažanje. Ja sam prekrstila s time kolikogod sam mogla. Ja ne živim v Zagrebe, ja sam na selu, i što ima moje selo, to imaju moja djeca. I svi idu skupa na to što treba, plus u našem klubu plaćamo obiteljsku članarinu i svi vježbamo, nas troje djeca i ja u istom terminu, muž sat kasnije. Isti dan kad imamo šport svi skupa, sin ima engleski. to mi je idealno. On ode, odsjedi svoje, za to vrijeme kćer i ja odemo u park, ili knjižnicu, dućan ili na banku, onda klinci dobiju užinu i idemo na sport. Dva puta tjedno, i gotovo. I to mi je zna biti tlaka, al je izdržljivo. Plus, ne idem nikam ako nema gotovanski parking pred institucijom gdje idem, ne učlanjujem nikoga u takva mjesta.

Moje selo ima čak i balet, ma sve što treba, pa se moja djeca čudom čude kad odemo na Trg ili u Centar, njima je to kao da idu u inozemstvo.

Nego, kako da čovjek usvoji ideju da je lakše kad nemaš više male djece po kući, ali da je prekrasno imati tu malu djecu i da i to ima svoju čar... iako padaš s nogu...

[pikula]

broz i sfrj, pa stvarno