Što je s Obiteljskim centrom? Može li joj ondje netko pomoći, makar da porazgovara o posljedicama mogućih odluka, oni imaju mnogo iskustva sa raspadima obitelji
 |
|||
|
|
|||
Što je s Obiteljskim centrom? Može li joj ondje netko pomoći, makar da porazgovara o posljedicama mogućih odluka, oni imaju mnogo iskustva sa raspadima obitelji
i ja sam ponizna i zahvalna na svemu što imam i ne diram se u druge i opraštam i ne tražim previše za sebe....
ali da ću ponizno trpiti uvrede i ponižavanje svaki dan...mislim da Isus nije to baš tako mislio
koga želiš uvjeriti? Oprosti, ali ovo prelazi domenu davanja savjeta iz vlastitog iskustvapinguica prvotno napisa
Užasno je lako biti neka mudrica pa saopćiti važno kako "nema ljubavi, poštovanja..." pa nek se ljudi rastanu i gotovo. U tome nema puno osobnog zalaganja, truda, rada, ljubavi i pomoći, to je jedna tako hladna i nepromišljena i bahata pozicija da mi se koža naježi.
Kad se i rastane, ako posluša i ako prevagne ta opcija, tko će toj ženi biti pri ruci, njezinom djetetu, što će biti s njima, i s tim čovjekom, sa cijelom tom obitelji? O tome se ne misli, nego se gleda svim snagama u to da trebaju svi bit sretni i svi svih poštivat a ako ne - potop. Da postoji zajednica koja prima u sebe ljude s tim problemom, da im pomaže i hrabri i bodri, još ajdede, ali u stvari netko pije kavu, kaže rastani se, a onda zalupa vrata svog doma i ne tiče ga se ništa osim vlastitog života. Njoj je toplo, čoek dolazi doma, donosi novac, tu je kad zaškripi, donese lupocet kad je boli, prošetaju nekad zajedno i bude im lijepo. A ovoj drugoj - nek se bori za svoje samopoštovanje sama u nekoj rupi.
Istodobno znam prekonekoliko slučajeva tih žena "rastani se" koje trpe takve debilane da je to fakat bed, ali one su s time našle neki zajednički jezik i nose, ili se prave da ne nose ili imaju ispušni ventil kakav nije možda pristojno spominjati. Tako da je sve to skupa vrlo sklizak teren i ja bih vrlo oprezno pristupala svakom savjetu koji ide za tim da se ljudi rastanu.
Oni su tu gdje jesu, imaju obitelj, dom, i dijete i sve to skupa je jako vrijedno, važno i dobro, i trebaju se nastaviti boriti. Taj se čovjek sigurno bori, na neki svoj način, ali kad dođe do zaoštravanja odnosa, onda se čini da je onaj drugi živa aždaja. A žene s malim djetetom bez podrške zajednice postaju aždahe, ili svetice, nema tu puno prostora za improvizaciju. Kasnije se reformiraju, ali tih prvih par godina nasamo s muškarcem, popularno zvanim tuljan u tim stvarima - to je muka živa.
Znate onu scenu iz Bridget Jones kad se ona u Tajlandskom zatvoru krene žaliti ženama koje su silovane, tjerane na drogu i prostituciju kako je Darcy nije dovoljno volio jer slaže svoje gaće na urednu hrpicu, pa zašuti.
Nekome "on gleda TV dok ja hoću gledati sapunicu" znači - ne poštuje me. I ako se to nakiti, ispadne katastrofa.
Bit će bolje, samo treba nastaviti učiti, tražiti bolji put, i maniti se čorava posla - ajte vi prvi. Zasukat rukave i dat sve od sebe da naš dio posla bude kako treba, pa će možda i drugi trznut. Ili ćemo vidit da je onaj drugi zapravo okej. Bit će puno perioda kad će jedan povuć, pa drugi, zato se i kaže da je brak sto posto jedan, sto posto drugi.
Ifigenija x
Pinguica: zenina samostalnost i samopostovanje se nalaze kao pojmovi u bibliji?
TNX! Imam osjećaj da ovaj topic ima jednu mračnu notu i fakat mi je drago da nas ima više koji se slažemo.
Ma nema baš toliko mračnu draga Ifi, ima puno,puno mračnijih
I ja potpisujem Ifigeniju.
Ovo što sam dodala o poniznosti je zbog toga što se bojim da je totalno krivo shvaćen pojam na temelju mojih prijašnjih postova pa sam našla neki drugi tekst o tome. Samo očito nisam uspjela i dalje mislite da poniznost znači samoponiženje i samoponištenje, a poniznost donosi upravo suprotno. Samo kako da vam ja to dokažem kad se bojite da ćete s poniznošću izgubiti sebe? Kako da vam dokažem da ste krivo shvatile? Ne znam.
Posljednje uređivanje od pinguica : 02.01.2012. at 18:19
Ja sam pokrenula ovaj topic i ja sam te dobro razumjela, a mislim da je to bit, da ja razumijem...
Ne sekiraj se više, palo je na plodno tlo
ima kakav kontakt broj?
Maxime, individualizam kao ideologija je novog datuma. Nitko nije samostalan, ali istodobno svatko ima svoje samopoštovanje kao datost. Žena treba muža, muž ženu, dijete oca, otac dijete, dijete djeda, djed unuka... a da bi to bilo moguće potrebno je njegovati dobre i zdrave međusobne odnose bez amazonskog busanja u prsa oko toga tko ima pravo na što sve.
Naravno da je bolesno da se maltretira nekoga, da netko šefuje nečijim životom, ali to ne može biti dalje od kršćanske ideje! Svaki Biblijski sveti čovjek konzultira svoju suprugu, ona zauzima važno mjesto u njegovom životu, ako to želiš znati, i svaka ta žena ima svoja posla, svoje mišljenje, dostojanstvo, samopoštovanje. Sara, ako hoćeš, se smije Bogu i kaže mu - daj stari, ne zafrkavaj. Dobra ti je fora, al si pretjerao. To je slika zdravih odnosa koji počivaju u osnovi kršćanstva.
A što se žena i prava i poniznosti tiče, ne mogu više slušati tu pomodnu pjesmu o slobodama i to; žena koja rađa djecu po definiciji treba zaštitu, pomoć i de facto je ovisna o zajednici, suprugu i svima, ona je u najranjivijoj situaciji od svih ljudi ikad. Svi mogu pobjeć i trčat, samo žena s malim djetetom na rukama ne. Zbog te zaštite u vremenima koja su bila okrutnija i opasnija su žene imale PRIVLEGIJU biti u zaštićenom okružju doma. Da ih ne pojede lav, da ih ne siluju Babilonci, da djecu ne prodaju u bijelo roblje. Da se muškarce prisili na obvezu skrbi prema ženi i djeci dano im je budu odgovorni pred zakonom, pred ljudima i pred Bogom da štite ženu i djecu. Nije to bilo kao otići u Konzum danas, pa parkirati na mjestu za žene! Svaki posao, svaka politčka i druga odgovornost značila je rat, smrtnu opasnost i kojekakve druge nelagode. Zato su žene imale poziciju koju su imale. To je bilo najbolje što se moglo, tada.
I sad iz tog društvenog konteksta izvući pouku kako je Biblija kontra žena jer žene nisu bile vojskovođe je čisti promašaj u duhu vremena.
To se mijenja, naravno, ali je važno podrazumjeti taj kontekst, pa onda vidjeti koliko dostojanstva, prava i samopoštovanja te žene pokazuju. Te, što nisu izlazile same na cestu, nisu radile i nisu imale vlastiti American.
Istodobno, sve mi želimo dobro svojoj djeci, ali se pitam koliko smo svjesni da ono što mi radimo danas ima utjecaj na sudbine naših potomaka, i da je činiti dobro, ponekad i po cijenu svoje komocije, najbolji ulog da bi naša djeca imala ono što im mi želimo priskrbiti skupim tečajevima, ergonomskim igračkama i čudima. Djeca trebaju stabilne obitelji, ljude pune ljubavi i praštanja i sliku prihvaćanja, dubokog i ljudskog prihvaćanja drugih ljudi, s manama i vrlinama. I da, za dijete nije loše vidjeti kako otac ima manu, ali se majka postavlja ispravno prema tome, i istodobno ga ne prestaje voljeti. To je isto život. I obratno. To je poruka djetetu da će i ono sa svojim manama biti voljeno i prihvaćeno. Vidjeti da se otac s nečim ne slaže, i to izražava, ali i dalje to govori i izražava i živi s poštovanjem prema majci - super. Bolje nego da zamijeni ženu kao da je riječ o novom računalu. Ako to ne ide odmah - ljudi uče i naučit će. To je ideal. Svatko će do njega svojim tempom. Ali ako odustane - neće nikad.
Ja kužim tebe Ifgenija što pišeš i ne kažem da si u krivu.
A što kad žena to sve i napravi, trudi se činiti dobre stvari, dobro za zajednicu u kojoj živi, popušta, tolerira, ali
ipak unatoč trudu koji traje niz godina dobiva i ima nekog tko ju ne poštuje, ne cijeni, omalovažava i kad se k tome
njegova strana pridruži?
I kad taj čovjek nema namjeru činiti dobro za zajednicu, kad taj čovjek ima ženu jer je to u redu, a ne jer to želi jer ju poštuje
jer voli svoju obitelj.
I onda se na kraju takve priče zbog trpljenja i truda žena razboli, ne može više niti brinuti o sebi, o djetetu pa u najgorem slučaju
u takvoj zajednici vrijedi još i manje jer je postala k svemu još i teret?
....
Kad trud partnera više zaista nema smisla, gdje kraj i veliko DOSTA u tvojoj priči?
Ako one koje predlažu savjetovanje i u krajnjem slučaju razvod ne valjaju
Posljednje uređivanje od oka : 02.01.2012. at 18:32
Oka, mislim da je ta slika takvog čovjeka koji se ženio reda radi, gazi, nepoštuje, nikakv je i ne vrijedi pažnje... iz nekog pamfletnog filma. Nema toga, ili ima, al to je zanemariv postotak.
Svi mi ovdje priznajemo da ima patologije svakakve.
Ali provuć patološku sliku preko svakog čovjeka čiji brak ne štima je malo onako, kabaretski za moj pojam.
Svaki taj tip koji se oženio imao je sliku sreće, zadovoljstva, htio je sretan brak, sretnu ženu (njima je genetski da ih hrani ženski smijeh), a ne zna svaki nit što bi trebao, nit svaka žena zna što hoće, kako bi to htjela.
I jedan i drugi sigurno ne ispunjavaju drugome potrebe i želje kako bi trebalo - od žensko-muškog nivoa općeljudskog, do osobnog.
Svatko nosi terete svoje obitelji, i blagoslove, i tu je sraz koji treba nadvladati.
Da se čuje i njegova priča, sigurno bi bilo puno lakše reći što je posrijedi.
Svi mi živimo iz neke filozofije. Nema tog čovjeka koji ne temelji svoje razmišljanje na nečemu. Ja temeljim na kršćanstvu. I vjerujem em da je svaki čovjek satkan na sliku Božiju, i da je svaki grešan. Što znači i da svaki griješi, i da svaki u sebi ima plamen ljudskosti koji je vrijedan ljubavi. Ergo smatram da je moje voljet i nastojat pregrmit ono loše zbog onog dobrog. A drugo - u tome nisam sama. Vjerujemo, kao kršćani, u svemoćnog i sveprisutnog Boga koji može sve. Ako je tako, ja nisam sama ni u zlu, ni u dobru, niti je taj čovjek sam, niti ja sa njim. Bog nas poziva da budemo suotkupitelji. To znači da onaj neki mali dio i mi ponesemo, čak i kad nije ugodno - zbog ljubavi. Na tu našu malu spremnost Bog daje duplo. I tu je mislim sva mudrost. Otvoriti se prema ljubavi.
Svi volimo vidjeti ljude koji nas čine boljima nego što jesmo, koji nas afirmiraju, svi padamo na guicu s oproštenjem pred dobrotvorima koji spašavaju narkomane, beskućnike, gladnu djecu... a istodobno ne vidimo da i mi možemo biti isto ti, koji previde da su narkomani grozne osobe u trenu dok se skidaju s droge, da beskućnici smrde, a da je rad s gladnom djecom muka strašna - zato da bi voljeli čovjeka. Odnosno - da možemo biti ti koji previde sve i svašta drugima, zato jer vjeruju da ispod svega toga leži ono vrijedno ljubavi.
Svaki omiljen film je u osnovi to - da se netko od zločestog transformirao u dobrog jer ga je netko volio. E sad, tko će u braku biti prvi koji će stati na čvrsto tlo i prestati tražiti da ga drugi ovako ili onako da bi on imao osjećaj da je čovjek, i tko će se prvi izgraditi da se jasno vidi, i da jasno vidi i sebe i drugog i svoje mjesto - to je sad pitanje osobnog izbora. Ili hoćeš odrast, ili ćeš bit lik neurotične plavuše iz Hitchocka. O tome pričamo kad pričamo o Bogu u braku. Naći svoju pravu sliku u Bogu, pa te onda nitko ne može zatuć ni dotuć. Bez toga ovisiš o nečijem hiru, a to je stvarno bolno. Zato govore cure koje su vjernice da unesu Boga u računicu.
OC Grada Zagreba,
Ulica grada Chicaga 13, Zagreb
tel: 01/4577-194; faks: 01/6274-952
e-pošta:
ljerka.lackovic@ocgz.hr; web-adresa: www.ocgz.hr
OC Bjelovarsko-bilogorske županije,
Masarykova 8, PP 126, Bjelovar
tel: 043/277-060; faks: 043/277-061
e-pošta:
obiteljski.centar@oc-bbz.hr; web-adresa: www.oc-bbz.hr
OC Dubrovačko-neretvanske županije,
Mata Vodopića 30, Dubrovnik
tel: 020/358-731; faks: 020/358-732
e
-pošta: ocdnz@du.t-com.hr; web-adresa: www.obiteljskicentar-dnz.hr
OC Istarske županije,
Vidikovac 7, Pula
tel: 052/391-425; faks: 052/391-302
e-pošta:
ociz@ociz.hr
OC Karlovačke županije,
Ivana Meštrovića 10, Karlovac
tel: 047/411-429; faks: 047/411-459
e-pošta:
obiteljski-centar.karlovac@oc-karlovac.hr;
web-adresa:
www.oc-karlovac.hr
OC Koprivničko-križevačke županije,
Ul. braće Radić 7, Koprivnica
tel: 048/641-272; faks: 048/641-274
e-pošta:
info@obiteljskicentarkc.hr; web-adresa: www.obiteljskicentarkc.hr
OC Krapinsko-zagorske županije,
Frana Galovića 1c, Krapina
tel: 049/371-193; faks: 049/371-319
e-pošta:
obiteljskicentar-kzz@hi.t-com.hr; web-adresa:
www.obiteljskicentar-kzz.hr
OC Ličko-senjske županije,
J. Orlovića 2, Senj
tel: 053/882-122; faks: 053/882-464
e-pošta:
obiteljski.centar.licko-senjske.zupanije@gs.t-com.hr
OC Požeško-slavonske županije,
Vukovarska 14, Požega
OC Primorsko-goranske županije,
Krešimirova 12, Rijeka
tel: 051/338-526; faks: 051/311-107
e-pošta:
oc-pgz@oc-pgz.hr; web-adresa: www.oc-pgz.hr
OC Sisačko-moslavačka,
Ivana Meštrovića 30, Sisak
tel: 044/525-051; faks: 044/525-055
e-pošta:
obiteljski.centarSMZ@ocsmz.hr
OC Splitsko-dalmatinske županije,
Matoševa 10, Split
tel: 021/384-364; faks: 021/315-388
e-pošta:
savjet@obiteljskicentar-sdz.hr; web-adresa: www.obiteljskicentarsdz.
hr
OC Šibensko-kninske županije,
Prvićka 2, Šibenik
tel: 022/200-280; faks: 022/200-405
e-pošta:
ocsibenik@si.t-com.hr; web-adresa: www.obiteljskicentarsibenik.
hr
OC
OC Varaždinske županije,
Vodnikova 6, Varaždin
tel/faks: 042/303-075
e-pošta:
obiteljskicentar-vz@vz.t-com.hr web adresa: www.ocvz.hr
OC Virovitičko-podravske županije,
Trg kralja Zvonimira 2, Virovitica
tel: 033/800-055; faks: 033/800-001
e-pošta:
obiteljski.centar.viroviticko-podravske.zupanije@vt.t-com.h; webadresa:
www.obiteljskicentar.hr
OC Vukovarsko-srijemske županije,
Šetalište Dioniza Švagelja 2, Vinkovci
tel: 032/336-082; faks: 032/336-084
e-pošta:
obiteljski-centar@vk.t-com.hr; web-adresa: www.obiteljskicentarvsz.
hr
OC Zadarske županije,
Put Murvice 14, Zadar
Obiteljskom centru se možete obratiti uslijed:
•
poteškoća u nošenju sa svakodnevnim pitanjima partnerskih odnosa
•
poteškoća u nošenju sa svakodnevnim pitanjima zdravog odrastanja djece
•
problema u odnosu s roditeljima, prijateljima, kolegama, rodbinom
•
promjena u životu i poteškoća u prihvaćanju ili nošenju s promjenama (trudnoća,
roditeljstvo, smrt bliske osobe, gubitak ili promjena posla, upis u vrtić ili školu)
•
želje za stjecanjem novih znanja, spoznaja, vještina
•
poteškoća s kojima se susreće vaše dijete prilikom pisanja domaćih zadaća i učenja
•
poteškoća u zadržavanju pažnje i pretjerane potrebe za kretanjem
•
poteškoća s kojima se susreće vaše dijete s tjelesnim oštećenjem
•
planiranja stupanja u brak i želje za predbračnim savjetovanjem
•
potrebe za pravnim savjetom
•
želje da dio svog vremena odvojite za druge.
Posljednje uređivanje od isvetica : 02.01.2012. at 18:50
Sorry, neznam odakle si pa sam stavila sve, možda pomogne još nekome
da, ja nisam napisala Zgb., hvala
ajme ifigenija, de drugi put prije nego otvoriš topic o bakanalijama za uskrs zašuti, jer u africi umiru od gladi
sad ću napraviti nešto što je u forumaškom bontonu vrlo ružno, ali ja kao nevjernica nemam morala pa si mogu dozvoliti
http://forum.roda.hr/threads/35600-Crvi-u-hidromasa%C5%BEoj-kadi-strah-u%C5%BEas-i-panika
mala lekcija o poniznosti.
lako iz hidromasažne kade i uz muža tuljana popovati (pun intended) zapostavljenoj ženi da se ne trudi dovoljno.
...i da se nadopunim: smatram da svaka žena ima pravo na tuljana i hidromasažnu kadu. samo ona koja to ima bi trebala imati poniznosti da ne dijeli savjete o trpljenju ženi koja ima puno manje od toga.
i ovo što sam napisala nema nikakve veze s vjerom, već sa poniznošću kako ju ja shvaćam.
a ponizni ljudi druge ne nazivaju lešinarima (odvratan komentar od pinguice), ne rugaju se amerikenu i parkingu za žene (nepoštivanje sugovornika), i ne broje sakramente. i opet to nema veze sa vjerom, molim da se netko toga ne uhvati. vjera je divna stvar za onog tko ju ima, ali nepošteno oružje za određene samodopadne forumaše.
buuuu - ad hominem do ibera.
OK, što je muž tuljan?
priznajem, nisko. ali nisam mogla izdržati. jer mi je licemjerno da netko tko si je super posložio život (i neka je) soli pamet nekome tko je izgubljen i s*eban, u lošem braku i sa mužem koji ju vrijeđa i ponižava.
isvetice, tuljan je od milja izraz za muža koji je malo blentav za po doma. uvjerena sam da on ne vrijeđa ifigeniju.
Može bit, ali je meni moja mama uvijek govorila- ne gledaj što ti govori, nego ko ti govori
ok, a odakle ovo?
nekad mi se čini da sam preglupa za sve slojeve ovog topika. možeš elaborirati, tiče li se ovo mene?
pa to je standardna stvar, joe, standardna.
ja ne kužim kako vjernice s ove teme ne kuže da vrijeđaju vlastitu vjeru, toliko ponižavanje žene i ljubavi i ODRASLIH RAVNOPRAVNIH odnosa nisam čula odavno
iza svake rečenice osjetiš onako: ne valjaš, dakle, ne valjaš, trebaš biti ja da valjaš
nešto radiš krivo
daj još malo
nisi dovoljno žrtvovala
žrtvuj
ponizi se
daj
rekla bi da isvetica hoće reći da se riječi treba staviti u kontekst ifigenijinog života, tek onda dobiju svoj pravi VEOMA IRONIČAN smisao.
I "daj"
a, dobro
nisam skopčala isprve.
Ne nego Ifi. Htjedoh reći da unatoć tome što je napad bio pomalo podmukao, bio je i potreban, jer iako u njenim postovima ima i istine, često se javlja i određen pokroviteljski ton i pogled s visine, češće sam imala želju dok sam čitala njene elaborate i na drugim temama da napravim ovo što i ti, pa ti ne zamjeram.
To sam htjela reći
Inače, žrtva u braku je kad suprug operira crijeva i kaka u vrećicu, a ti si sretna što su izvadili sve moguće zahvaćene dijelove crijeva, pa sretna ko prasica prazniš tu istu vrećicu i svaku večer zahvaljuješ Bogu što ga možeš zagrliti i razgovarati s njime, i kad ne može obavljati tolko važne dužnosti koje idu poslije molitve. To je ono što bi vjernica trebala mislit pod ono što je spremna za ljubav. To je ljubav.
Nije žrtva u braku kad se idijot narolja, nađe prvu fufu po redu i još dođe doma i ispovraća novi kauč. To je znak da si, ako isto trpiš, krivo shvatila poantu.
Odlično! Sviđaju mi se primjeri, tako da onima kojima ne bi bilo jasno drugačije, shvate.
I joe, potpisujem isveticu
krumpiric, odlično
Ajoj živa istina.
I ne bih se složila da je teško nači takve tipove mislim da ih ima i previše.
bravo, krumpi, hvala ti na napisanom primjeru, ovaj ga je topik trebao.
krumpirić, svaka čast.
krumpirić, odlično
a tebi joe samo konačno! :respect:
Mogu vas nervirati, možete mi reć što vam se ne sviđa, i na pp i na forumu, možete mi zamjeriti ovo ili ono...
Ali isprdavat se jer imamo masažnu kadu u koju su se zalegli crvi? Iz toga da imam masažnu kadu povlačit paralele kako živim, tko sam i kakva osoba? Da se citira bilo koja moja izjava, bilo koji moj postupak - ajde, ima smisla. Ali ovo?
Molim moderatore da brišu diskusiju oko kade. I lijepo molim sve one koji su u kada-diskusiji sudjelovali da mi na pp fin ootvoreno kažu što imaju i da porazgovaramo kao ljudi ako sam koga povrijedila, uvrijedila ili napravila neko zlo.
I nisam nikako htjela zvučati s visine. Ali ako govorim manje općenito dotaknut ću detalje iz svog života i života dragih ljudi koji su mi inspiracija i podrška, a to ne bih htjela. Tko želi, može koristiti ono što ja držim za snažnu podršku ženama kojima se čini da su u braku s godzillom, a tko ne želi nek me preskoči. Svak preskače nekog na forumu jer mu nije blizak, sličan, jer se ne slaže.
A ako netko misli da te masažna kada izuzima od životne patnje, financijskih muka i bračnih problema - ja mu poklonim svoju, za ozbiljno. Javite se na pp.
ifi evo jedne koja te preskače, čisto da ne reagira ko joe.
krumpirić, bravo! odličan point.
iako sam uvijek za to da se braku/vezi da barem još jedna šansa, ne kužim žrtvu radi žrtve same i žrtvu kad se samo jedna strana žrtvuje i trudi.
nema tu sreće ni kruha.
i još nešto, ponizne osobe, koje stvarno žive svoju vjeru, nemaju potrebe stalno ponavljati riječ "poniznost".
Ifi, hidromasažna kada je samo simbolika lagodnog života,
jer ja i ti i većina nas imamo supruge više ili manje tuljanaste, ali koji se skrbe o obitelji i stvaraju sa nama nešto zajedno, a ne peglaju cijeli dan kauč dok ti crnčiš za njega, a on divani sa cigarom u jednoj, a on daljinarom u drugoj ruci, čekajući da ti njemu serviraš ručak, a on tebi porciju uvreda.
A ti sve trpiš, moliš krunicu, kupuješ gazdi Marlboro i nadaš se carstvu nebeskom.
Isprićavam se još jednom svima koji zagovaraju razvod što sam ih nazvala lešinarima.
Već sam negdje napisala ispriku ali možda niste uočili pa evo još jednom. Oprostite.
Ok Ifi, mislim da sam skužila što hoćeš reći.
Ti polaziš od toga da mi svi imamo više - manje s.anja u braku i životu te se treba kao malo jače pomučiti i sve će na kraju biti oki doki. Nažalost, niti blizu istini.
Mogu se složiti s tobom da se za brak treba potruditi, ali izjednačavati sve probleme i tješiti one koji su u g.vnima govoreći im kako će biti bolje jer eto svi mi imamo nekakve tuljane doma i sve prolazimo kojekakve probleme u braku pa smo se na kraju sredili i sad nam je baš dobro...
Ovo me podsjetilo na jednu prijateljicu iz srednjoškolskih klupa s kojom sam ostala dobra do dana današnjeg, a s nama u ekipi je još i moja kuma.
Kako sam se prva iz društva udala, tako su me ove moje prije znale često propitkivati nešto u vezi braka. Negdje 5 god. poslije mene, udade se ova prva i nakon nekoliko mjeseci braka mi dođe s pitanjem: Čuj Bodulice, je li normalno da te muž povremeno bubne? Točno tim riječima.
Naravno da sam joj odgovorila da je to totalno neprihvatljivo, da na mene moj nikad ruku nije digao. Što sam trebala reći? Lagati joj da bi njoj bilo lakše?
Ostala je nažalost u braku do dana današnjeg i uz sva s.anja, fizička i još gora psihička maltretiranja nedavno spočitne ovoj mojoj kumi i meni kako smo totalno neiskrene s njom, kako jedino ona "prijavljuje" probleme u braku, a mi mudro šutimo i zadržavamo "prljavo rublje" unutar 4 zida. I nije joj pomoglo naša konstatacija da stvarno nemamo što "prijaviti" jer je njoj naprosto nevjerovatno da netko ima skladan brak.
Rekla sam joj da se naravno i ja posvađam sa mm, da povremeno idemo jedno drugome na živce, ali da stvarno nikad u ovih preko 20 god. braka nikad nismo imali takvih problema da bi iti pomislili na rastavu.
I ne smatram se niti malo zaslužnom za to, niti se hvalim time, jednostavno sam imala sreće naletiti na čovjeka s kojim mi je dobro. Neke druge nažalost nisu bile te sreće, a nisu ništa manje vrijednije i lošije od mene. Dapače.
Hoću reći da naravno život nije crno -bijel, ali ovako minoriziranje nečije muke mi je malo licemjerno.
Ne daj kadu Ifi!
Ovo je i moj odgovor Ifi.
Nemam ti potrebu pisati ga na pp.
Mislim da je enchi sinoć upitala nije li nas rastužio onaj mayatoin post-pa, mene je.
Iskreno mi je žao i nje i male tete, žao mi je što je mayato došla do toga da misli da možda nije zaslužila bolje od života zbog kojeg lupa glavom o zid.
I da joj se ovdje u ime vjere ili bilo čega savjetuje da to malo pospremi pod tepih, te da nastavi tako spremati dok se jednog dana ne spotakne o prepreku i razbije glavu.
Mayato, iskreno ti želim da ti ova godina donese ljepše dane, ali donijet će ti ih ne tako što će ti oni pasti u krilo, nego zato jer ćeš ti tako odlučiti.
Sreća nije nešto čime bismo se trebali izrugivati, nego je ono čemu bismo trebali neprestano težiti. Jer smo tako odgovorni prema sebi i prema djetetu.
Sreća je svakako subjektivni osjećaj koji svakome znači nešto drugo, pa ti ja ne mogu reći što će ona tebi značiti. Samo znaj da na nju imaš po meni ne samo pravo, nego čak i obavezu.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 03.01.2012. at 00:03
x na Bodulicu
Samo me zanima kad već raspravljamo, ako se jedna strana drugi na sve način, traži pomoć, savjete, mijenja sebe, pokušava komunicirati na sve načine i NIŠTA se ne mijenja, kad reći dosta, pokušavati koliko, godinu, 5, 10 prije nego kaže dosta.
Gdje i kad nam je utuvljeno u glavu ( osim vjernika, njima je brak neraskidiv i jedan jedini i poštujem njihov stav) da moramo cijeli život provesti s jednom osobom. Za mene je lijepo kad se posloži da ljudi mogu dijeliti život i rasti kao ljudi s jednom osobom, ali često se desi u životu da to nije tako, da trebamo dijeliti s nekim određeni period života da naučimo što trebamo, a onda drugi dio života s nekim drugim, i nije to smak svijeta, ljudi, odnosi, kao i naše uloge su važni ali ne moraju biti trajni i vječni.
Svimbam Svimbi.
Ifigenija, ti si se prva počela izrugivati kako neke ovdje dijele opasne savjete iz kakti toplog doma dok ih zapravo boli đon za posljedice svog savjeta.
A zašto misliš da je savjet o rastavi opasniji od savjeta o ostanku?
Jesi li ti spremna preuzeti odgovornost za posljedice svojih savjeta?
Hoćeš li moći vratiti ovim ženama izgubljene godine, psihičko zdravlje, a njihovoj djeci sretno djetinjstvo?
mislim da dosta nas ovdje misli i piše o istim stvarima, samo ih drugačije naziva...
makar je kod mene tako...
mislim da donekle razumijem što govori pinguica...i meni definicija poniznosti u principu ne smeta....
ja nisam vjernica kao pinguica ili Ifi...ali me definitivno ne smetaju ni Bog..ni poniznost o kojoj pričaju...
svi mi imamo neka svoja očekivanja...i takvi ulazimo u brak...
i dogodi se da od partnera u principu očekujemo nešto što nam on ne može pružiti....
i nađemo se u začaranom krugu...
očekujemo nešto...to ne dobivamo...nezadovoljni smo i to nezadovoljstvo jasno pokazujemo...
partneru dajemo do znanja da nam on kao takav ne valja...
on se možda neko vrijeme buni, a kasnije se miri sa činjenicom da ne valja...
ne valja ni njemu što mu žena non stop spočitava da ne valja...
tu neki postaju revoltirani, a neki jednostavno odustanu...
u principu, ponekad mislim da je mali broj ljudi koji uistinu prihvaća partnera onakvog kakav on zaista i je...
bez želje za modifikacijama...
e sad...što ja tu trkeljam....
želim reći da bi se doprijelo do nekoga, najprije ga treba prihvatiti takvog kakav je, i voljeti ga takvog.
ne željeti ga mijenjati...i s tim bi trebalo biti na čisto...
tu dolaze do izražaja ona očekivanja....trebalo bi ih biti što manje, ili pak nikako...
sve ovo ne znači da se od sad nadalje nikakve promjene neće događati...
dapače...hoće...
ali, same od sebe...
neće biti forsirane nečijim prigovaranjem...
mislim da je malo onih ljudi koji zaista žele biti loši...
ne znam ni sama...sva sam se zapetljala...
uglavnom...meni osobno...poticaj za promjenu ne bi nikada bio konstantno prigovaranje i ukazivanje da ne valjam....
svi mi želimo ljubav i prihvaćanje...
u mom slučaju takav odnos do sada je nosio samo pozitivne promjene...
e sad...kako nekoga potaknuti da se probudi...to je misija...
i tad ne mislim da se čovjek treba promijeniti i postati onakvim kakvim ga mi želimo vidjeti...
promjena bi trebala biti u smjeru poboljšanja kvalitete života tog pojedinca...a sve ostalo dolazi u paketu s tim...
i mi zabrazdimo i pogubimo se...ali sjetimo se temelja veze...
tu smo da se podupiremo...i kad je to najteže...a mi smo zaista prošli svakakva s....
valjda sam uspjela reći što sam mislila...
i da...
govorim o svom iskustvu osobnom...
i iz cipela osobe kojoj su se roditelji sastavljali i rastavljali preko nekoliko puta...
Pravila pisanja postova
