kraj braka...

[Trina]

procitaj sto si napisala u postu, iz kakve obitelji dolazis (disfunkcionalne)

i razmisli da li imas u sebi traume kad si toliko ljuta. ti si ljuta na njenog muza zbog svojih roditelja!!!

dio ljudi je depresivan, jako. to sto ekipa oko njih ne prepoznaje (kao ni oni sami jer u depresiju se usklizes korak po korak, to nije nesto sto se dogodi u trnu kao kad racimo slomis ruku) dodatno otezava pricu jer godinama ne odu po pomoc a stanje se pogorsava.

postoji razlika izmedju toga sto neko ne moze ili nece ali svekolika populacija to si pojednostavi i protumaci ih ko ljencine ili ne znam sto (a cinjenica je da osim svojeg zivota svojim ponasanjem vuku prema dnu i ljude oko sebe). takvi komentari i savijeti "ti se moras pomaknuti i moras pronaci posao" su fantasticna glupost. to ko da nekom tko je u invalidskim kolicima velis da mora ustati i protrcati jer ce se osjecati bolje

zastrasujuce je kolika kolicina ljudi reagira na mogucnost bolesti bijesom

Mislim da ovo što si napisala o meni ne stoji. Nemam nikakve traume iz djetinjstva, ja sam samo imala problema s rasčlanjivanjem dobrog/lošeg u vlastitom braku jer sam imala loš primjer. Nisam nikad bila bijesna, ljuta, isfrustrirana i ne znam ni ja što zbog braka svoje matere i oca.

Ova zadnja tvoja rečenica...to je zato što ti u svakom malo nenormalnijem ponašanju vidiš bolest. A to nije tako. Muž autorice ove teme je lijen. To mu je dijagnoza. I teže se liječi od depresije.

[Ifigenija]

Postavljanje granica...

Ovdje zvuči kao da je postavljanje granica pisanje jednog lijepog scenarija za život, svijet i ljude, sa mnom u glavnoj ulozi.

A onda ti mene zagrliš, s osjećajem.

A onda ti nađeš posao, odvedeš me u West Gate i kupiš mi sve, i strpljivo gledaš dok isprobavam petu bijelu majicu, svaki put govoreći zaljubljeno - oh, kako si divna, tako sam sretan što te imam. Opet me zagrliš.

Onda ti kažeš: xyz.

I tako do u beskraj.

A u stvari postavljamo granice prema onome što jest, i kako jest, nismo baš scenaristi muževog života, i on nije funkcija naše ugode, naših prava ili očekivanja, nego živ čovjek kojeg voliš, ili ne voliš, kojeg držiš vrijednim ljubavi i kad se zapetlja u depresivne misli, kad je jadan i kad ne zna zašto i kamo sa sobom.

Ako on leži, ne radi, i zvoca, kako ću ja postaviti svoje granice. Čuj, ti možeš ležat, al ja ti idem van. Ti ne radi, ali bome za cigarete ne dam, stavljam si na banku. Zvocaj, super, kad prestaneš, imam dobar film za pogledat. I to je granica emocionalnog petljanja, manipulacije. Je, duri se. Nekako da bi postavio granicu moraš voljeti čovjeka, a određeno ponašanje staviti van svog interesa, interakcije i gotovo. U tome neću sudjelovati ni tako da ti govorim prestani, ni da te molim, ni niš. Ignore. Imam pametnija posla. Sve ovo - nemoj, pa kako ti meni, pa plač - pa to je taman da ga ohrabriš, da se istresa, da zaboravi svoju mižeriju.

Lakše se svadit sa ženom oko toga tko je koliko minuta u wc-u nego se pogledat u ogledalo i zapitat - a što ću ja radit? Kako ću hranit ženu koju volim, koja je rodila dijete sa mnom i svoje dijete. To su teška pitanja. Jel ja uopće valjam? Što ona misli o tome da mora radit, a da ja sjedim doma... čovjeku je sigurno jako teško. To je veliki neuspjeh, objektivno. Jel ga možeš voljeti u neuspjehu? Jel možete i neuspjeh pretvoriti u uspjeh svog braka, ljubavi? Može se, i mora se. Inače si brojimo minute koliko smo na wc-u. I ja sam mužu brojala, kad smo već kod toga. Brakovi imaju stvarno mračnih trenutaka, za crnu komediju samo tako...


Mislim da girl power - ostavi ga vidi kakav je - krije u sebi onu staru dobru žensku emotivnu ovisnost i slabost - ako on mene ne poljubi, ako mi ne donese sendvič, ako nije ovakav, onakav, ako se uz njega ne osjećam bajno (a on me treba zabavljati) onda sam jadna, nikakva, povrijedio me, i bacit ću ga u smeće. Pa ne ovisim ja o nekom klipanu, taman mi bio muž. Nisam ja biljka puzavica pa da samo u njegovim očima nalazim sebi snagu. To je divno za pop-pjesme, i dio ljubavi je u tome, ali nastavak te pop-pjesme je razočarenje, samoća... jedini put je da ojačamo, da volimo, umjesto da se stalno pitamo jel me voli ili ne.

Ja bih prva uvenula pod teretom nečijeg očekivanja da moram popunit svaku rupu u emocijama, dodirima, očekivanjima, dosadi druge osobe... Ako mi ženske moramo ojačat, moramo to tako ne da bacamo muškarce u smeće, nego da si izgradimo život, samopouzdanje, stav, samosvijest.

Ti naši muževi i mogu se tako hitit pred TV jer smo mi od sebe napravile otirač - tko želi ovisnu, skrhanu ženicu, nekog profesionalnog trebača svega i svačega. Ako možeš svoj život nosit tako da si vedra, zadovoljna i sretna, i ako možeš odrapit čovjeku kad se počne hitat tako da ostane sam u svojoj predstavi i kad skuži da jedini način da ti bude blizu je da se ponaša i vlada normalno - onda mislim da su velike šanse da bude sve okej. Al preduvjet je da želi biti ti blizu. Ako smo stalno kao neverendning lista zahtjeva i propisa i nezadovoljstva - pa hvala lijepa. Meni je to muž jasno i glasno rekao i ja sam ga shvatila ozbiljno. Njemu je draže da radim kako hoću, da si pružim u životu ono što mi je važno, pa da ga i odrapim jezikom onako prek cijele sobe nego da sam ovisna o tome hoće li se naljutiti, hoće li leći ili ustati... Moj ispovjednik je rekao - moraš pridobiti muža. I to mi je uvijek ideja. Nitko se neće družiti s onima koji šamaraju naredbama i hoće biti šefovi ili stalno nešto plaču. Svi hoće nekoga tko inspirira, potiče, tko je uzor u dobrom, veselom i slično.

Meni je trebalo da skužim da nitko ne duguje meni da mi bude pomoćno osoblje u mojim snovima. Ono snova koje imam su moji snovi i ja ih trebam ostvariti sama. Ili projekti. Odavno već uzimam za odraditi samo onoliko koliko mi stane u moje snage, prostor, vrijeme, i ako neću usisati deset dana - neću. Ali neću niti psovati s usisavačem za sobom. Nekad će usisati on, nekad nitko, ali oko toga se nećemo svaditi, nit ću mu ja otimati daljinski iz ruke. Cijela ta priča zahtijeva i svijest da nismo tu da nas drugi služe, nego da radimo svoje, u skladu sa svojim najdubljim uvjerenjima. Nekada za to treba snaga, odricanje, muka. Nekad je divno da nas drugi podupru, ali ne možemo se baciti s tisuću kg očekivanja na ljudsko biće. Ja neću da se netko na mene tako baci i komotno se izmaknem.

Imam ja svoje brige, kolega. Ako ćeš me pitati za pomoć, ja ću se dogovoriti i dati ti koliko god mogu. Ja. Ne koliko bi ti. Stojim iza sebe, svojih prioriteta i ne dam, i isto tako znam da ne mogu drugoga svrstati u svoje sljedbenike. Nek se duri, prigovara, ja ću si nabiti slušalice i pjevati latino pjesme. Sve dok znam da radim ispravno, u skladu sa svojim vrednotama.

U cijeloj toj životnoj priči moramo se suočiti i da smo slabi, i da ne možemo sve, i da nam ne ide sve od ruke, i da neke stvari trebaju žrtvu nečeg drugog, i sve to može biti teško. I to je tako, nema u životu nauke bez muke... ni sreće bez bola... šaka suza vreća simija...

[Trina]

ti ko da živiš u nekom filmu, majke mi

[puntica]

ti ko da živiš u nekom filmu, majke mi

da, stepfordske supruge

[Tashunica]

da, stepfordske supruge

baš htjedoh reći nakon čitanja posta, koji mi bajdvej postaju zastrašujući.

ne razumijem nikoga tko kaže da treba spašavati brak pod svaku cijenu, nakon tri godine ležanja na kauču i stiskanja po daljinskom, nakon svih pokušaja, lijepih i ružnih načina, valjda je došlo vrijeme da se razmisli, a ono barem o odvojenom životu.

moje mišljenje je u svakom slučaju, što se tiče djece, bolje sretan s jednim roditeljem, nego nesretan s dva.

[kljucic]

Mislim da stvarno niste u redu. Kod djece se uvijek traži neki dublji razlog za njihovo ponašanje, bacaju se dijagnoze (pa i google dijagnoze), šalje se psihologu itd. i oni su vrijedni odgajanja i spašavanja, a odrastao čovjek, muž, osoba koju volim, nije. Zašto mu se ne bi pokušalo pomoći? Jer on je bolestan. U glavu, kak bi rekli. Emocionalni invalid i socijalno neinteligentan. Gdje je sad tu ljudska solidarnost, širenje pozitive, optimizam?

sad mi svi trebamo odgovorit slava tebi Kriste ili?

Ovo je jako uvredljivo i nisko.

postoji razlika izmedju toga sto neko ne moze ili nece ali svekolika populacija to si pojednostavi i protumaci ih ko ljencine ili ne znam sto (a cinjenica je da osim svojeg zivota svojim ponasanjem vuku prema dnu i ljude oko sebe). takvi komentari i savijeti "ti se moras pomaknuti i moras pronaci posao" su fantasticna glupost. to ko da nekom tko je u invalidskim kolicima velis da mora ustati i protrcati jer ce se osjecati bolje

[RozaGroza]

Mislim da stvarno niste u redu. Kod djece se uvijek traži neki dublji razlog za njihovo ponašanje, bacaju se dijagnoze (pa i google dijagnoze), šalje se psihologu itd. i oni su vrijedni odgajanja i spašavanja, a odrastao čovjek, muž, osoba koju volim, nije. Zašto mu se ne bi pokušalo pomoći? Jer on je bolestan. U glavu, kak bi rekli. Emocionalni invalid i socijalno neinteligentan. Gdje je sad tu ljudska solidarnost, širenje pozitive, optimizam?

X

[Tashunica]

Mislim da stvarno niste u redu. Kod djece se uvijek traži neki dublji razlog za njihovo ponašanje, bacaju se dijagnoze (pa i google dijagnoze), šalje se psihologu itd. i oni su vrijedni odgajanja i spašavanja, a odrastao čovjek, muž, osoba koju volim, nije. Zašto mu se ne bi pokušalo pomoći? Jer on je bolestan. U glavu, kak bi rekli. Emocionalni invalid i socijalno neinteligentan. Gdje je sad tu ljudska solidarnost, širenje pozitive, optimizam?

ne mogu vjerovati u dijagnozu depresivnosti iz čistog razloga što bi se u toliko godina sve skupa pomaknula naprijed ili nazad.
valjda bi mu u nekim trenucima bilo bolje ili gore, a njemu je očito bolje samo kad se donja glava probudi, to mi nema veze s depresijom.

[RozaGroza]

ne mogu vjerovati u dijagnozu depresivnosti iz čistog razloga što bi se u toliko godina sve skupa pomaknula naprijed ili nazad.
valjda bi mu u nekim trenucima bilo bolje ili gore, a njemu je očito bolje samo kad se donja glava probudi, to mi nema veze s depresijom.

Onda oćito jako malo znaš o depresiji.

[kljucic]

ne mogu vjerovati u dijagnozu depresivnosti iz čistog razloga što bi se u toliko godina sve skupa pomaknula naprijed ili nazad.
valjda bi mu u nekim trenucima bilo bolje ili gore, a njemu je očito bolje samo kad se donja glava probudi, to mi nema veze s depresijom.

Na stranu sad službena dijagnoza. Očito nije dobro. I treba pomoć. To je moje skromno mišljenje.
A ja sam dijete rastavljenih roditelja i produkt majčinog odgoja da su muškarci svinje i žele samo seks. Trebalo mi je puuuno godina da se rehabilitiram od toga. I tek sad vidim da moj otac uopće nije tako loš čovjek nego je ona vrlo zahebana osoba.

[krumpiric]

Ovo je jako uvredljivo i nisko.

uvredljivo je što ifigenija propovijeda stepfordske gluposti o razmaženosti ženama koje pokušavaju sastaviti svoj život.

[kljucic]

uvredljivo je što ifigenija propovijeda stepfordske gluposti o razmaženosti ženama koje pokušavaju sastaviti svoj život.

I nisam vidjela da itko antiifigenijski nastrojen pokušao postaviti potpitanja mayato, porazgovarati. Ne, iz nekoliko njenih rečenica se izvukao šoviniskički zaključak da je NJM muški gad i nek kupi kofere i bježi. Ja joj to ne bih tako olako savjetovala na temelju nekoliko postova.

[krumpiric]

sad mi svi trebamo odgovorit slava tebi Kriste ili?

[flopica]

[QUOTE=krumpiric;1950353]sad mi svi trebamo odgovorit slava tebi Kriste ili?[/QUOTE

ajmeeeeeeeee

[flopica]

Ifigenija ti moraš biti svjesna da je malo teško čitati tvoje postove s razumijevanjem, jer su fakat kao odraz nekog filma u kojem je prisutno previše scena, uloga, dijaloga monologa i efekata.ok. to si ti i tako pišeš, ponese te. mogu donekle razumjeti taj dio. međutim ja kao žena koja je prošla malo teže trenutke u svom braku, koja je bila uz muža u dobru i zlu, osjetila napade bezvoljnosti pa nažalost i depresije moram zaključiti kako nekad jednostavno nema spasa.
uz čovjeka treba stati, treba užasno puno ljubavi i nesebičnosti da bi razumio, da bi prihvatio. to je proces čitavi, ponekad traje i duže vrijeme.
potrebno je more volje, nade i vjere, ma more snage i želje da vaš brak pobijedi. iz toga čini mi se ili izlaite još čvršći ili nestajete.
međutim, sigurna sam da postoji trenutak u kojem je odustajanje jedini spas za ono što je ostalo od človjeka. jer postoje i takvi brakovi u kojima noje moguće preživjeti. mislim da svatko od nas zna koliko može. ili koliko više ne može.
zato nisam za dizanje sidra na prvu, nisam za nepokušavanje, ali kad čovjek izvuče i posljednju nit niti i kad doista nema više snage niti zdravlja
da nastavi život u takvom neživotu mislim da je jedino ispravno to priznati sam sebi i jednostavno otići.
mayato drago mi je da si pokušala i dala mužu i sebi priliku, da si stala na loptu, moguće da se stvari pokrenu i da se taj čovjek osvjesti.
ukoliko se takvo što ne dogodi barem ćeš znati da si ti dala baš sve. u svakom slučaju toplo se nadam da će se vaš život promijeniti na bolje

[babyboys]

@n@, neki roditelji misle na svoju djecu baš time što se razvedu i naprave najbolju moguću stvar za njih i za sebe.

krumpirić, potpis ko kuća

ifi, na čemu si ti , majke ti?

[RozaGroza]

Ima večih problema od muža koji sjedi na kauču pred TVom godinama i ne kupa se. Ja sam dijete rastavljenih roditelja znam kakav sam ja pakao proživljavala dok su bili u braku (al i kasnije), svejedno ne mislim da je njihova situacija (pokretačice teme i nm-a) ne rješiva.

[kljucic]

Ima večih problema od muža koji sjedi na kauču pred TVom godinama i ne kupa se. Ja sam dijete rastavljenih roditelja znam kakav sam ja pakao proživljavala dok su bili u braku (al i kasnije), svejedno ne mislim da je njihova situacija (pokretačice teme i nm-a) ne rješiva.

X
Uostalom, što je 3 godine u životu čovjeka. Znam ženu koja se 15 godina borila sa kockarskom ovisnošću svog muža. A zna se što sve to nosi (financijski) I pomogla mu je, i bila uz njega. A on je sad uz nju. To je život. Ne možeš stalno micat probleme od sebe, ili se micat od njih, ili ih stavljat pod tepih. Treba ih rješavat.

p.s. RG, bježi!

[RozaGroza]

X
Uostalom, što je 3 godine u životu čovjeka. Znam ženu koja se 15 godina borila sa kockarskom ovisnošću svog muža. A zna se što sve to nosi (financijski) I pomogla mu je, i bila uz njega. A on je sad uz nju. To je život. Ne možeš stalno micat probleme od sebe, ili se micat od njih, ili ih stavljat pod tepih. Treba ih rješavat.

p.s. RG, bježi!

Evo evo još jedan potpis i bježim

[RozaGroza]

Njihovi problemi ne traju toliko dugo da bi jedini recept za rješenje bio "razvod". Ima drugih načina da se nekome "pomogne" pored opcije da ga se ostavi samog da tone još dublje u takvo stanje - mislim mayato je ipak rekla u početku da ga voli ne? Ja volim svog muža, mislim da bi pretrpila dosta toga da vratim naš bark na pravi put kad bi zapali u takvu krizu.
I da, poznajem i ja žena koje su bile uz mužebe alkoholičare, kockare, narkomane, depresivce, suicidaše, itd itd dakle sve ljudi dubokih problema, i nakon 5-10-15 godina problemi se rješe, al uz puno odricanja i puno ljubavi - a da nekad pukneš i misliš da ne možeš više, to je prirodno, al onda ipak shvatiš da ako nečeš ti a ko će?? Jer ti si netko tko tu osobu voli najviše na svijetu i jedino ti možeš pomoći kako spada.

[RozaGroza]

I ovi postovi nisu nikakav napad na mayato nego, ja osobno, pišem iz vlastitog iskustva, ne dajem dijagnoze al prepoznajem određene simptome, znam koliko je teško pomoći nekome koga voliš a tko je u krizi, znam i kako je to godinama pomagati bez ikakvog napredka, i tek kad misliš da ne možeš više, vidiš neki mali napedak pa guraš dalje, ili ponekad se dogodi da ako slučajno odustaneš i digneš ruke, ta osoba još više od kvragu pa onda vidiš da ipak tvoja prisutnost i trud znače nešto. Onda bude sve super par mjeseci onda se vratite opet na dno...mukotrpan je to put, ali nije nam nikad obečano da će sve u životu biti happy clappy ljubičice.

[lore]

moja razmisljanja su najbliza Peterlin, definitivan x

i tako od savjeta na kraju balade nema puno koristi..ona ce i tako napraviti ono sto sama osjeca jer se protiv toga ne moze boriti..a sto se nasih savjeta tice kljucic gleda iz svoje perspektive muza i brata koji su puno bolji u odnosu na prije kao i Roza (doduse, treba uzeti u obzir po meni da su to mladji ljudi koji nisu oduvijek imali problem slabijeg obrazovanja i neodgovornosti ako sam u pravu..covjek od 40 godina ipak nije isto kao i covjek 10 ili 20 godina mladji), ja i jos par polaze od negativnih iskustava u svojoj obitelji gdje se situacija nije promijenila a za zene koje su ostale uz te osobe se promijenila definitivno na gore jer su iste u bitno losijem zdravstvenom stanju nego 10 godina prije i jos uvijek slepaju neradnike na grbaci..i moguce su djeca imala posljedice (u ovom slucaju koji ja poznajem dijete je srecom imalo 15 godina i dio zivota odrastalo uz takav primjer, i nije bilo fora)..sve u svemu, da je mayato vise objasnila situaciju odnosno odgovorila na pitanja mogli smo joj eventualno probati dati normalnije savjete a ovako uz par isjecaka iz zivota svi dajemo drukcije "dijagnoze" ovisno o primjerima koje sami poznajemo..da ona kaze sto muz zna raditi, sto imaju na raspolaganju, sto je prije radio (bar otprilike), zasto je prestao raditi onda bi se moglo dati neki konstruktivniji savjet..kao i da kaze da li je situacija bila drukcija na pocetku, u sto se zaljubila, zasto su se odlucili ozeniti i sto je onda planirala s tim- s tim da ovo ne pisem iz voajerizma vec kazem da se jednostavno iz 10 receina tesko nesto moze konstruktivno izvuci

ja osobno nisam pobornik raskidanja brakova ali opet sam jako dobro i realno znala za kakvu se osobu udajem i da, nekad ima problemcica u stilu ostavljas pastu za zube na umivaoniku ili opet te vozim na posao ali to su sve trivijalne stvari u odnosu na ove probleme..tako da iskreno ne znam uopce sto bi rekla

[la_mama]

potpis na peterlin.

promijeniti nekog 40godišnjaka, njegove/njene navike, stavove, svjetonazor bez da taj netko to stvarno ne želi ... mislim da je jako jako teško, bez obzira na uzajamnu ljubav. ne želim mayato uzimati nadu, i držim joj fige da muž i ona nađu zajednički jezik, i da prevladaju probleme koje ih muče.

eto, gledam i pratim tu svoju generaciju. neki su slobodnjaci, neki imaju obitelj. i ne poznam nikoga tko je iz raznoraznih razloga promijenio/promijenila svoje, prvenstveno loše navike. žive s njima, svjesni posljedica koje vuku, ali nemaju niti volje niti želje da se mijenjaju.

roza, na koji način misliš da se problemi rješavaju ? da nakon 5-10-15 godina nasilnici, alkoholičari, kockari, narkomani ... prestanu biti to što jesu ?

[RozaGroza]

roza, na koji način misliš da se problemi rješavaju ? da nakon 5-10-15 godina nasilnici, alkoholičari, kockari, narkomani ... prestanu biti to što jesu ?

Kad se uloži velik trud najčešće ni rezultati ne zaostaju. Ne postoji izlječenje takvih osoba, al postoji zalječenje do tog stupnja dokle mogu biti normalni i korisni sudionici obiteljskog života.
Ako muž od Mayato pati od nekog poremečaja, a meni osobno simptomi ukazuju na depresiju i samodestrukciju zbog manjka samopouzdanja, onda je to sve još uvijek na nekom "light" nivou gdje se da puno toga napraviti pa čak i potpun preobražaj, ipak nije još krenuo u neke ovisnosti i totalnu autodestrukciju a time i destrukciju svih ostalih.

[RozaGroza]

Lore ne pričam ja o mužu ili o nekom mlađem, već o drugom članu uže obitelji koja je u depresiju upadala godinama, u početku je bila lagana sa sličnim simptomima koje opisuje pokretačica teme, da bi se nakon 15ak godina razvilo u nešto prestrašno!

[babyboys]

roza, 5, 10, 15 goidna sa narkomanom, akloholičarem, kockarom, depresivcem, ili kojom već "dijagnozom" ostavlja ozbiljne posljedice na ljude u neposrednoj blizini koji ga najviše vole , pa se onda idućih xy godina bore sa posljedicama.

ja svog muža beskrajno mnogo volim i učinit ću sve za njega, ali ako ikada, ne daj bože, situacija postane tokliko ekstremna, prije svega ću svoju djecu i sebe maknuti od njega, a onda pomoći njemu , kao nekome koga volim i s kim imam djecu, ali eto, ne mogu i neću imati zajednički život koji je na moju i dječju štetu samo zato jer ljubav podrazumjeva takvu žrtvu.

maknuti se od nekoga koga voliš za vlastito dobro je isto žrtva.

[puntica]

roza, 5, 10, 15 goidna sa narkomanom, akloholičarem, kockarom, depresivcem, ili kojom već "dijagnozom" ostavlja ozbiljne posljedice na ljude u neposrednoj blizini koji ga najviše vole , pa se onda idućih xy godina bore sa posljedicama.

ja svog muža beskrajno mnogo volim i učinit ću sve za njega, ali ako ikada, ne daj bože, situacija postane tokliko ekstremna, prije svega ću svoju djecu i sebe maknuti od njega, a onda pomoći njemu , kao nekome koga volim i s kim imam djecu, ali eto, ne mogu i neću imati zajednički život koji je na moju i dječju štetu samo zato jer ljubav podrazumjeva takvu žrtvu.

maknuti se od nekoga koga voliš za vlastito dobro je isto žrtva.

upravo tako!

[Smajlich]

roza, 5, 10, 15 goidna sa narkomanom, akloholičarem, kockarom, depresivcem, ili kojom već "dijagnozom" ostavlja ozbiljne posljedice na ljude u neposrednoj blizini koji ga najviše vole , pa se onda idućih xy godina bore sa posljedicama.

ja svog muža beskrajno mnogo volim i učinit ću sve za njega, ali ako ikada, ne daj bože, situacija postane tokliko ekstremna, prije svega ću svoju djecu i sebe maknuti od njega, a onda pomoći njemu , kao nekome koga volim i s kim imam djecu, ali eto, ne mogu i neću imati zajednički život koji je na moju i dječju štetu samo zato jer ljubav podrazumjeva takvu žrtvu.

maknuti se od nekoga koga voliš za vlastito dobro je isto žrtva.

X

[lore]

evo, to je ono sto sam rekla..mayato je sad napisala nesto sto nam daje konstruktivniji uvid u situaciju..njen muz se ocito ipak bavio necim pa ga je to obeshrabrilo (ja sam shvatila da 20 godina nista nije radio osim nesto sitno s didom) i sad ne zna sto bi drugo radio..ok, onda ocito nije da nece bas nista nego je upao u takvu situaciju sto je dobra stvar..dakle, imate polaznu tocku..malo razgovarati o tome, vidjeti sto imate na raspolaganju..poljoprivreda je sirok pojam, moze saditi nesto na malo bar za vase potrebe pa ste ustedili na hrani i baviti se djetetom..dobro bi vam dosao razgovor s nekim strucnjakom, zatraziti ga da zajedno razgovarate na lijep nacin..

[pomikaki]

dobro bi vam dosao razgovor s nekim strucnjakom, zatraziti ga da zajedno razgovarate na lijep nacin..

koliko sam pročitala on odbija i samu pomisao na to

[mayato]

Cure moje, jučer smo nas dvoje nakon 3800000 godina konačno obavili jedan lijepi i miran razgovor. Gledala sam ga očima razumijevanja i suosjećanja, maknula sam sa sebe egocentrični veo tvrdokornosti i bahatosti i gledala ga na jedan drugačiji način, sa ili bez dijagnoze, ja sam njegov partner, u dobru i u zlu i ako ništa drugo, barem kao prijaetelju ponuditi mu ruku da se iščupa iz blata.
To bi svak od nas učinio za frenda, a ja budem za svoga muža.
Otvorile ste mi oči, posebice Ifigenija i Ključić jer se njihova mišljena malo razlikuju od mojih pa sam sagledavala iz drugog kuta...
Možda odem na 2 tjedna za par dana, malo da se odmorimo jedan od drugog, ali kao što sam rekla, mislim da je MM ipak upao u vrtlog niskog samopoštovanja ( za što krivim starce jer su ga naučili da se nikad i nizašto ne treba pomučiti), niske razine samopouzdanja - ravne 0 i bezvoljnosti...
Možda je RG u pravu i on polako tone u svojevrsnu depresiju. I ja bih ga sada trebala napustiti? Ma neeee, pomoći ćemo čovjeku, vi ste pomogle meni, a ja se budem potrudila pomoći njemu...

SAMO DA SE MANJE PREPUCAVATE...ETO TOLIKO

[Ifigenija]

Cure moje, jučer smo nas dvoje nakon 3800000 godina konačno obavili jedan lijepi i miran razgovor. Gledala sam ga očima razumijevanja i suosjećanja, maknula sam sa sebe egocentrični veo tvrdokornosti i bahatosti i gledala ga na jedan drugačiji način, sa ili bez dijagnoze, ja sam njegov partner, u dobru i u zlu i ako ništa drugo, barem kao prijaetelju ponuditi mu ruku da se iščupa iz blata. To bi svak od nas učinio za frenda, a ja budem za svoga muža. Otvorile ste mi oči, posebice Ifigenija i Ključić jer se njihova mišljena malo razlikuju od mojih pa sam sagledavala iz drugog kuta... Možda odem na 2 tjedna za par dana, malo da se odmorimo jedan od drugog, ali kao što sam rekla, mislim da je MM ipak upao u vrtlog niskog samopoštovanja ( za što krivim starce jer su ga naučili da se nikad i nizašto ne treba pomučiti), niske razine samopouzdanja - ravne 0 i bezvoljnosti... Možda je RG u pravu i on polako tone u svojevrsnu depresiju. I ja bih ga sada trebala napustiti? Ma neeee, pomoći ćemo čovjeku, vi ste pomogle meni, a ja se budem potrudila pomoći njemu... SAMO DA SE MANJE PREPUCAVATE...ETO TOLIKO

Meni je jako drago da je tako! Ma treba se i maknut, i prije nego se posvadimo, svakome treba odmor, razonoda, odmak. Ali najvažnije je da stanemo jedno uz drugo. Uljepšala si mi dan!

[RozaGroza]

roza, 5, 10, 15 goidna sa narkomanom, akloholičarem, kockarom, depresivcem, ili kojom već "dijagnozom" ostavlja ozbiljne posljedice na ljude u neposrednoj blizini koji ga najviše vole , pa se onda idućih xy godina bore sa posljedicama.

ja svog muža beskrajno mnogo volim i učinit ću sve za njega, ali ako ikada, ne daj bože, situacija postane tokliko ekstremna, prije svega ću svoju djecu i sebe maknuti od njega, a onda pomoći njemu , kao nekome koga volim i s kim imam djecu, ali eto, ne mogu i neću imati zajednički život koji je na moju i dječju štetu samo zato jer ljubav podrazumjeva takvu žrtvu.

maknuti se od nekoga koga voliš za vlastito dobro je isto žrtva.

Ja na to tako ne gledam, dala sam 10-15 godina za osobe koji mi nisu bliski kao muž pa bi za njega dala još i više (jer meni je moj muž najbliskija osoba na svijetu, koliko bi se odrekla za vlastito dijete toliko bi i za njega). Nemam nekih ozbiljnih psihičkih posljedica osim što svako malo trebam predah.

[Ifigenija]

Ja na to tako ne gledam, dala sam 10-15 godina za osobe koji mi nisu bliski kao muž pa bi za njega dala još i više (jer meni je moj muž najbliskija osoba na svijetu, koliko bi se odrekla za vlastito dijete toliko bi i za njega). Nemam nekih ozbiljnih psihičkih posljedica osim što svako malo trebam predah.

Bravo, Rosa! Točno tako i ja.

[blackberry]

kako biste vi npr pokrenule narkomana? pitam samo...ili alkoholičara?
da li mislite da takva osoba ima u sebi još ono nešto što će ga samog pokrenuti?
i da li biste uopće pokretale takvog nekog?

vučem i ja paralelu sa odgojem djece...kad sam bila na jednom predavanju, mame su se žalile na klince...nemogući, urlaju...blabla...i psiholog je na to odgovorio da nema djeteta koje ne želi surađivati...
samo treba tu suradnju znati potaknuti...e to je umjetnost, po meni.
tako je sa svakim čovjekom...

meni nije strano ovo o čemu Ifgenija piše...dapače...

strašno mi je strano kako olako ljudi uzimaju jedni druge, zdravo za gotovo...kako olako ulaze u brak...kako još lakše izlaze iz njega...
većina mojih prijatelja se nije ni upoznala kako treba...već ih je zadesila trudnoća...dijete...problemi na kub....i svašta...

ja sam dijete rezvedenih roditelja. svaki od njih sada ima za sobom 3 braka...razvod mi je sastavni dio života...
uvijek sam zamjerala majci što je bila žrtva...ne tih muževa, nego same sebe. jer se nikad nije znala postaviti kako treba...
i to je ono o čemu Ifgenija priča...ako ne riješiš neke stvari sam sa sobom...možeš se udavati 10 puta...
sada je ona jedna druga priča...ali ju je riješila sama sa sobom.
a otac nije nikad riješio ništa....on je jednostavno lišen svake ovozemaljske dgovornosti...za ikoga...
e sad..ima i on svoju priču i dijagnozu...i da li bi bio drukčiji da je uz sebe imao kakvu drugačiju ženu koja bi se njime pozabavila....ne kuhanjem, čišćenjem i ostalim uslugama...već malo drugačije, ne znam...
on mi baš nekako nalikuje na muža iz ove priče...jakoooo nalikuje...

da se vratim na moj brak...
kad smo se upoznali nismo bili baš bajni ljudi...svaki sa svojom dijagnozom...jel...
ali...prepoznali smo nešto jedno u drugome, i danas smo sasvim novi ljudi...
čovjeka iz korjena može promijeniti samo i iskjučivo ljubav...nikakvo predavanje...
i mislim da se satko može promijeniti, da svatko može rasti..uz pravu osobu pored sebe...
isto tako mislim da treba znati stati, kad ne ide...ali to ne bi trebao biti problem ako poznaješ samog sebe..


ali...mi smo vidjeli kakvi jesmo...i nismo uletali u brak...nismo ni razmišljali o djeci tada...
sredili smo nas...trebale su godine...
pa su nam brak i djeca skupa s njim došli kao šlag na kraju...

kako znati kada ne ide...gdje su granice?
to bi svatko trebao osjetiti u svom srcu mislim....

ali...mislim...i nekako me život tako poučio...da prvo zavirim u sebe...
ne možeš nikoga mijenjati. mjenjaju se ljudi sami.
možeš samo biti okidač...ako to netko želi...

i da...kad smo se mm i ja sreli, oboje smo sami o sebi imali izuzetno loše mišljenje ali smo jedan u drugome vidjeli ono najbolje...
zat smo valjda i opstali do danas...
a nije da smo lišeni svađa, kriza i svih ostalih bračnih daća i nedaća....
ali, ono što si volimo reći kad se malo pogubimo - pa nismo mi neprijatelji...mi smo na istoj strani...samo nam se percepcija pomakne

uopće ne znam jesam li štogod razumljivog napisala.
svašta sam htjela reći i nisam sigurna jesam li uspjela.
teška je to situacija...

[Ifigenija]

kako biste vi npr pokrenule narkomana? pitam samo...ili alkoholičara? da li mislite da takva osoba ima u sebi još ono nešto što će ga samog pokrenuti? i da li biste uopće pokretale takvog nekog? vučem i ja paralelu sa odgojem djece...kad sam bila na jednom predavanju, mame su se žalile na klince...nemogući, urlaju...blabla...i psiholog je na to odgovorio da nema djeteta koje ne želi surađivati... samo treba tu suradnju znati potaknuti...e to je umjetnost, po meni. tako je sa svakim čovjekom... meni nije strano ovo o čemu Ifgenija piše...dapače... strašno mi je strano kako olako ljudi uzimaju jedni druge, zdravo za gotovo...kako olako ulaze u brak...kako još lakše izlaze iz njega... većina mojih prijatelja se nije ni upoznala kako treba...već ih je zadesila trudnoća...dijete...problemi na kub....i svašta... ja sam dijete rezvedenih roditelja. svaki od njih sada ima za sobom 3 braka...razvod mi je sastavni dio života... uvijek sam zamjerala majci što je bila žrtva...ne tih muževa, nego same sebe. jer se nikad nije znala postaviti kako treba... i to je ono o čemu Ifgenija priča...ako ne riješiš neke stvari sam sa sobom...možeš se udavati 10 puta... sada je ona jedna druga priča...ali ju je riješila sama sa sobom. a otac nije nikad riješio ništa....on je jednostavno lišen svake ovozemaljske dgovornosti...za ikoga... e sad..ima i on svoju priču i dijagnozu...i da li bi bio drukčiji da je uz sebe imao kakvu drugačiju ženu koja bi se njime pozabavila....ne kuhanjem, čišćenjem i ostalim uslugama...već malo drugačije, ne znam... on mi baš nekako nalikuje na muža iz ove priče...jakoooo nalikuje... da se vratim na moj brak... kad smo se upoznali nismo bili baš bajni ljudi...svaki sa svojom dijagnozom...jel... ali...prepoznali smo nešto jedno u drugome, i danas smo sasvim novi ljudi... čovjeka iz korjena može promijeniti samo i iskjučivo ljubav...nikakvo predavanje... i mislim da se satko može promijeniti, da svatko može rasti..uz pravu osobu pored sebe... isto tako mislim da treba znati stati, kad ne ide...ali to ne bi trebao biti problem ako poznaješ samog sebe.. ali...mi smo vidjeli kakvi jesmo...i nismo uletali u brak...nismo ni razmišljali o djeci tada... sredili smo nas...trebale su godine... pa su nam brak i djeca skupa s njim došli kao šlag na kraju... kako znati kada ne ide...gdje su granice? to bi svatko trebao osjetiti u svom srcu mislim.... ali...mislim...i nekako me život tako poučio...da prvo zavirim u sebe... ne možeš nikoga mijenjati. mjenjaju se ljudi sami. možeš samo biti okidač...ako to netko želi... i da...kad smo se mm i ja sreli, oboje smo sami o sebi imali izuzetno loše mišljenje ali smo jedan u drugome vidjeli ono najbolje... zat smo valjda i opstali do danas... a nije da smo lišeni svađa, kriza i svih ostalih bračnih daća i nedaća.... ali, ono što si volimo reći kad se malo pogubimo - pa nismo mi neprijatelji...mi smo na istoj strani...samo nam se percepcija pomakne uopće ne znam jesam li štogod razumljivog napisala. svašta sam htjela reći i nisam sigurna jesam li uspjela. teška je to situacija...

Čestitam vam! Tako mi je drago da si ovo napisala. Posve razumijem što kažeš!

[Ifigenija]

kako biste vi npr pokrenule narkomana? pitam samo...ili alkoholičara? da li mislite da takva osoba ima u sebi još ono nešto što će ga samog pokrenuti? i da li biste uopće pokretale takvog nekog? vučem i ja paralelu sa odgojem djece...kad sam bila na jednom predavanju, mame su se žalile na klince...nemogući, urlaju...blabla...i psiholog je na to odgovorio da nema djeteta koje ne želi surađivati... samo treba tu suradnju znati potaknuti...e to je umjetnost, po meni. tako je sa svakim čovjekom... meni nije strano ovo o čemu Ifgenija piše...dapače... strašno mi je strano kako olako ljudi uzimaju jedni druge, zdravo za gotovo...kako olako ulaze u brak...kako još lakše izlaze iz njega... većina mojih prijatelja se nije ni upoznala kako treba...već ih je zadesila trudnoća...dijete...problemi na kub....i svašta... ja sam dijete rezvedenih roditelja. svaki od njih sada ima za sobom 3 braka...razvod mi je sastavni dio života... uvijek sam zamjerala majci što je bila žrtva...ne tih muževa, nego same sebe. jer se nikad nije znala postaviti kako treba... i to je ono o čemu Ifgenija priča...ako ne riješiš neke stvari sam sa sobom...možeš se udavati 10 puta... sada je ona jedna druga priča...ali ju je riješila sama sa sobom. a otac nije nikad riješio ništa....on je jednostavno lišen svake ovozemaljske dgovornosti...za ikoga... e sad..ima i on svoju priču i dijagnozu...i da li bi bio drukčiji da je uz sebe imao kakvu drugačiju ženu koja bi se njime pozabavila....ne kuhanjem, čišćenjem i ostalim uslugama...već malo drugačije, ne znam... on mi baš nekako nalikuje na muža iz ove priče...jakoooo nalikuje... da se vratim na moj brak... kad smo se upoznali nismo bili baš bajni ljudi...svaki sa svojom dijagnozom...jel... ali...prepoznali smo nešto jedno u drugome, i danas smo sasvim novi ljudi... čovjeka iz korjena može promijeniti samo i iskjučivo ljubav...nikakvo predavanje... i mislim da se satko može promijeniti, da svatko može rasti..uz pravu osobu pored sebe... isto tako mislim da treba znati stati, kad ne ide...ali to ne bi trebao biti problem ako poznaješ samog sebe.. ali...mi smo vidjeli kakvi jesmo...i nismo uletali u brak...nismo ni razmišljali o djeci tada... sredili smo nas...trebale su godine... pa su nam brak i djeca skupa s njim došli kao šlag na kraju... kako znati kada ne ide...gdje su granice? to bi svatko trebao osjetiti u svom srcu mislim.... ali...mislim...i nekako me život tako poučio...da prvo zavirim u sebe... ne možeš nikoga mijenjati. mjenjaju se ljudi sami. možeš samo biti okidač...ako to netko želi... i da...kad smo se mm i ja sreli, oboje smo sami o sebi imali izuzetno loše mišljenje ali smo jedan u drugome vidjeli ono najbolje... zat smo valjda i opstali do danas... a nije da smo lišeni svađa, kriza i svih ostalih bračnih daća i nedaća.... ali, ono što si volimo reći kad se malo pogubimo - pa nismo mi neprijatelji...mi smo na istoj strani...samo nam se percepcija pomakne uopće ne znam jesam li štogod razumljivog napisala. svašta sam htjela reći i nisam sigurna jesam li uspjela. teška je to situacija...

Čestitam vam! Tako mi je drago da si ovo napisala. Posve razumijem što kažeš!

[lore]

osim toga vezano uz ovo u dobru i zlu..u sakramentu vjencanja (crkvenog a vjerujem da nije ni kod svjetovnog puno drukcije) oba supruznika obecaju da ce se medjusobno voljeti i postivati..dakle, naravno da cu ostati uz svog muza ali ocekujem ljubav i postovanje s te strane..ako to nemam ja ne bi ostajala osobno u nikakvoj zajednici jer ta osoba svoje obecanje nije ispunila, ne zelim biti uz nikoga tko me ne voli i tko mi nije partner u zivotu..nemam pet zivota kao ni moje dijete nego jedan jedini..ako se radi o bolesti (sto sama autorica kaze da se definitivno o tome ne radi) naravno da cu toj osobi pokusati pomoci ali ona se isto mora potruditi zati jer nije fer da drugi ljudi dugorocno trpe zbog njegovog stanja ako je u mogucnosti nesto napraviti i duguje probati pruziti svome djetetu toplu obiteljsku atmosferu koja je osnova..
ovo sto sam napisala dakako da ne znaci da osobi treba dati prilike, treba se potruditi, razgovarati..ali ako dugorocno ne ide najmanje sto mogu napraviti za svoje dusevno zdravlje je da stvorim novi normalniji zivot za sebe i svoje dijete

[blackberry]

uh...dok sam se ja raspitala...ode rasprava...

[Beti3]

uh...dok sam se ja raspitala...ode rasprava...

Ali, divno si se raspisala. Baš je bilo lijepo čitati tvoje misli. I slažem se s tvojim stavovima.

[kljucic]

Iz navedenog baš mislim da je sad vrijeme za reagiranje. Osoba iz moje uže obitelji je uslijed rata ostala bez posla. Propala državna firma i ostali bez posla on žena. Ona se snašla, našla posao i radi za crkavicu. On je sjedio pred TV-om. Ogorčen. I propio se.

[babyboys]

mayato, ti si odlučila, a ja vam želim svu sreću da uspijete riješiti svoje probleme, živite sretan brak i svom djetetu pružite najsretnije djetinjstvo.
isto tako ti želim i da otvorenih očiju i srca ideš dalje ukoliko ipak nekada zaključiš da je trud uzaludan.

u svakom slučaju, budi hrabra i sretno

[krumpiric]

mayato, ti si odlučila, a ja vam želim svu sreću da uspijete riješiti svoje probleme, živite sretan brak i svom djetetu pružite najsretnije djetinjstvo.
isto tako ti želim i da otvorenih očiju i srca ideš dalje ukoliko ipak nekada zaključiš da je trud uzaludan.

u svakom slučaju, budi hrabra i sretno

x
i nemoj prihvatiti ništa manje od sreće.

[RozaGroza]

x
i nemoj prihvatiti ništa manje od sreće.

Ja bi ipak rekla nemoj očekivati prevelike rezultate niti extra sretna razdoblja sad u početku, pripremi se na teške situacije, na malecke uspone i velike padove. I sigurno nemoj očekivati da će se išta dogoditi preko noći.

[lore]

potpis na babyboys x zelimo ti sve najbolje kako god odlucis

[kljucic]

Slažem se. Ali mislim da se njena "propovijedanja" treba znati čitati. I uvijek u raspravi ostane iole pristojna i ne vrijeđa. A lijepe joj se razne stereotipske etikete. I zašto si njene "propovijedi" doživjela kroz religijsku prizmu? Kakve veze crkva (ili Crkva?) ima veze s tim?

[krumpiric]

Slažem se. Ali mislim da se njena "propovijedanja" treba znati čitati. I uvijek u raspravi ostane iole pristojna i ne vrijeđa. A lijepe joj se razne stereotipske etikete. I zašto si njene "propovijedi" doživjela kroz religijsku prizmu? Kakve veze crkva (ili Crkva?) ima veze s tim?

ne, nema nikakve, to je samo odgovor na propovijed, može se odabrati bilo kakav, nema veze s KC.
Ja mislim da su svi jednako shvatili ono što ifigenija ima za reći, pa ja nemam namjeru raspravljati o njoj.
Ali to nije tema, tema je da ne smatram prikladnim uvjeravat ženu koja prolazi tešku situaciju da ona mora učiniti sve da takvu situaciju zadrži. Nema tu čitanja između redaka, između redaka je uvijek isto, a to je poruka da vjerojatno nije žrtvovala dovoljno.
Još da vrijeđa, to bi bilo ljudski, ovako navoditi ženu da njen neidealni život ima veze s njenom osobnošću i neprihvaćanjem stvarnosti, stvarno nije primjeren.

[kljucic]

tema je da ne smatram prikladnim uvjeravat ženu koja prolazi tešku situaciju da ona mora učiniti sve da takvu situaciju zadrži. Nema tu čitanja između redaka, između redaka je uvijek isto, a to je poruka da vjerojatno nije žrtvovala dovoljno.

Mislim da ju nitko nije uvjeravao da takvu situaciju zadrži, pobogu, nego promijeni. To nije žrtvovanje, to je samo drugačiji pristup.

[babyboys]

I zašto si njene "propovijedi" doživjela kroz religijsku prizmu? Kakve veze crkva (ili Crkva?) ima veze s tim?

pa neki njezini postovi na ovoj iu sličnim temama meni vuku na starozavjetno naravoučenje

[Cubana]

Slažem se. Ali mislim da se njena "propovijedanja" treba znati čitati. I uvijek u raspravi ostane iole pristojna i ne vrijeđa. A lijepe joj se razne stereotipske etikete. I zašto si njene "propovijedi" doživjela kroz religijsku prizmu? Kakve veze crkva (ili Crkva?) ima veze s tim?

A nema?
Edit: treba refrešati postove