kraj braka...

[mayato]

Možda je glupo pisati o ovome na forumu, ali eto, imam potrebu malo olakšati dušu.
Evo, nakon 7 godina veze i 5 godina braka, konačno je puklo. Nikada nismo bili idealan par, 2 potpuno različita svijeta, ali ono što me kod njega privuklo jest prividan osjećaj sigurnosti koji mi je pružao, odn., on je imao obitelj koju ja nikada nisam imala, stalno mjesto boravka, a ja sam se u svojih 30 godina naselila i prešla gotovo cijelu Hrvatsku.
Nikada nismo bili kompatibilni, on je emotivno prazan, više je racionalan i praktičan, a ja sam željna topline i ljubavi. Mogu slobodno reći da me zaista nikada nije ni volio, ali sam mu dobro došla u praktičnom smislu.
Ne pretjerujem, sada vidim da ispod površine zaista nije bilo ničega. Uvijek sam se zavaravala da je hladan i distanciran zato jer se boji i da mu treba vremena, puno sam razgovarala s njime, puno, puno, ja sam uporna i voljela sam ga, zaista jesam.
Ništa nisam postizala razgovorima, samo ravolt. Kako živimo s njegovima u kući primjetila sam da je jako vezan za svoju obitelj, ali za mene tu mjesta nikada nije bilo. nema veze, volim ga, mislila sam, sve će to doći na svoje.
Uredili smo si stan u potkrovlju, prije nego što je došla beba, mislila sam da ćemo konačno biti obitelj.
Sve se pogoršalo.
On ne radi nigdje več godinama, živimo od moje paće i od onoga što nam starci pomognu. Cijele dane leži na kauču i šalta programe. Došlo je dijete, ja hendlam i bebu i kuću i hranu, ništa mi nije problem, sve mi je lako, volim svoju obitelj. .
Samo malo topline i nježnosti, zagrljaj-dva...
Nije problem ni to što on ne radi, znam da je situacija u komi, ali da je barem zahvalan na mojim primanjima i da poštuje ono što ja dajem, a ne da se odnosi prema meni kao da sam krpa. Divan je otac, divan...eto, ja kad odem raditi, on će biti s malenom, zahvalna sam na tome neizmjerno.
Približi mi se samo kad hoće sex i to on nalikuje na neki jeftini pornić, nema emocija, nema ničega, zato mi se to sve i gadi.
Nije samo on kriv i ja sam kriva, stalno zvocanje i prigovaranje, jednostavno je puklo.
No dobro, da ne dužim, ja nemam gdje sa djetetom, sve sam uložila u taj stan u njegovoj kući. Moram se nekako pomiriti sa suživotom bez emocija, bez poštovanja, bez ičega, a kako? On se može odseliti dolje starcima, ali da li to može funkcionirati?
Otići neću jer moje dijete to nije zaslužilo, ja sam dijete rastavljenih roditelja i ni pod koju cijenu neću to napraviti svojem djetetu.
Da li je moguće da se naučimo poštivati i dijelimo neki životni put bez svađa, bez suza, bez dreke, bez maltretiranja, a da nastavimo živjeti pod istim krovom?
Je li to uopće život???
Eto, toliko...

[enchi]

Uh...mučna situacija.

A što on kaže? Kako on vidi ovo što ti opisuješ?

[rosa]

Jako teška situacija, žao mi je.

I složena, poglavito za tebe jer kuća pripada njegovim roditeljima,zar ne? (Pretpostavljam da vaš dio nije etažiran i u papirima odvojen, tj. da sad pripada tm i tebi,nego je isključivo vlasništvo muževih roditelja).

Tu sad kreću glavobolje mnogih koji su u vašoj situaciji,a koji su sve uložili u nešto čime ne mogu raspolagati.
Jel ima kakve šanse da ti svekar i svekrva financijski pomognu, na neki način kompenziraju bar dio onog što si uložila da ti bude lakši novi početak? Podstanarstvo možda? Ne znam...komplicirano je dodatno s obzirom da ti muž nema primanja,ne znam kako se onda rješava pitanje alimentacije, no ima sigurno cura koje znaju konkretno.

Osobno,ne vidim nikakve budućnosti u životu na silu pod istim krovom samo da dijete ne bude dijete rastavljenih roditelja.Nema tu kruha.Osim toga,mladi ste,postoji velika šansa da nađete nove partnere.
Možeš li zamisliti da novog partnera dovodiš u tu kuću ili da svakodnevno gledaš bivšeg i neku novu ženu?
Bio bi to cirkus bez dinara.

[enchi]

Slažem se s rosom oko prisilnog ostanka u braku - pitaj bilo koje dijete čiji su roditelji bii na taj način u braku da li bi radije tako ili da je imalo dom s jednim roditeljem koji je miran i siguran, u koji se rado vraća, i gdje ga čeka mama koja nije ljuta, nervozna i sl. zbog toga što svako malo u stanu nabasava na muža koji to zapravo nije.

Osobno i vrlo dobro poznam jednu takvu situaciju, površno puno njih. Djevojka se višekratno molila mamu da odu, ova nije mogla/htjela (kombinacija svega, detalji nebitni), i sada ima toliko problema da će ih rješavati a valjda cijeli život. Duboko sam uvjerena da bi bolje prošla da živi u skroz skromnim uvjetima samo s mamom - da bi bila pošteđena ovih patnji koje proživljava samo zato što su roditelji zajedno ali se ne slažu. A i struka će ti tako reći - nikada brak samo radi braka!

[mayato]

Kuća i sva zemlja je na muža, sve je u njegovom vlasništvu.
Znam da je to bezveze, a posbeice što će svatko od nas danas-sutra možda imati nekog novog...
Konfuzna sam do krajnjih granica.
Možda bračno savjetovalište - na to on ne pristaje ni u ludilu...
ili mučna tišina koja evo traje i traje...

[pikula]

Jeste li bili u bračnom savjetovalištu, jeste li potražili stručnu pomoć prije odluke? Meni uvijek probudi optimizam stav kakav imaju Searsi, oni uvijek naglašvaju da su ostali u braku toliko godina zahvljaujući tome što su uvijek tražili pomoć dok nisu našli savjetovalište koje im je moglo pomoći u konkretnoj krizi, a ne zato što su oni sami super ljudi ili neki super par.
Sori pisali smo istovremeno.

[mujica]

Treba učiniti sve da nađe zaposlenje.
Odmah će sve biti bolje.

Kako da čovjek bude veseo, nježan, zaljubljen i kreativan kad je nezaposlen?

Sigurno će opet biti kao prije čim nađe posao (ako se ne zatrujete previše u ovoj teškoj fazi života).

[rosa]

mayato, jesi sigurna da nije u pitanju samo kriza? Pročitala sam sve pažljivo i jasno si rekla da si zapravo emocionalno neispunjena,no vjerujem da svi to prođemo barem jednom,ne znam...ponekad i najgore krize znaju dobro završiti.

To što je kuća na muža bi moglo poprilično olakšati situaciju, ukoliko se složi s prodajom.No, opet treba vidjeti i sa njegovima i zbrojiti koliko bi na kraju priče svatko mogao dobiti...uhh...baš teška situacija..

[mitovski]

Uvijek sam za rastavu nego za zajednički život koji će dijetetu biti mučan. E sad lako je to reći a jako teško izvesti ako nemaš kuda. Ne znam kakva su ti primanja i dali si možeš priuštiti podstanarstvo...ako bih bila u mogućnosti ja bih rađe to odabrala...kakvi su ti odnosi s njegovima...dali se možete dogovoriti da ti se isplati nešto što si ti uložila...situacija je poprilično komplicirana ali ostanak samo zato da ne bi bilo dijete rastavljenih roditelja je meni jako slab razlog.

[pikula]

. A i struka će ti tako reći - nikada brak samo radi braka!

Nje struka baš tako jednoglasna,oprosti! Zavisi od savjetnika ima onih koji razvode ljude s vrata (znam primjer kad je ljude ujedinilo to što su se posvađali sa savjetnicom koja je toliko ispljuvala muža i njihov brak da su oboje pukli ), ali ima i onih koji se jako potrude prije nego predlažu ikakve radikalne poteze (osim u slučaju osobne sigurnosti, sigurnosti djece, nasilja i slično naravno).
Postoje određeni stupnjevi rastave i ima savjetnika koji će vas znati voditi kroz takozvanu rastavu od kreveta i stola pod zjaedničkim krovom, privremeno ili dugoročno, ovisi o situaciji , nije to nikakva rijetkost. Pa ljudi nisu baš uvijek u poziciju da se prvo preseljavaju, pogotovu prvoj fazi.

[pikula]

I mislim da je mujica u pravu, ne znam muškarca u bližoj ili daljoj okolini koji nije bio monstrum čupavac kad je bio nezaposlen! Moj stari nije radio dvije godine devedestih bio je psihički slomljen i naravno da nije o tome razgovarao nego je bio grooozaaan. Još dugo ne bi našao posao pa je počeo volontirat ko lud samo da nije doma i bilo je puno bolje, makar nije odmah počeo zarađivati.

[krumpiric]

I mislim da je mujica u pravu, ne znam muškarca u bližoj ili daljoj okolini koji nije bio monstrum čupavac kad je bio nezaposlen! Moj stari nije radio dvije godine devedestih bio je psihički slomljen i naravno da nije o tome razgovarao nego je bio grooozaaan. Još dugo ne bi našao posao pa je počeo volontirat ko lud samo da nije doma i bilo je puno bolje, makar nije odmah počeo zarađivati.

ne slažem se da treba pod svaku cijenu spašavat brak, ni pod razno, al s ovim se slažem skroz.

[enchi]

Pikula - nismo se razumjele. Proces savjetovanja je jedno i ovisi o savjetovatelju tj. pravcu kojem pripada (ne govorim o postupku pred CZSS) i načinu na koji vodi ljude kroz terapiju.

Ja govorim o tome da je bolje ne biti u braku nego biti o onom koji ne zadovoljava potrebe oba partnera. Detalji kako doći do toga su prekompleksni da ih rješavamo na forumu.

[Rivendell]

Slažem se s mujicom, bila sam u sličnoj situaciji, on bez posla, svađe, prekidi, mirenja... Od kada je našao posao druga osoba naspram te nezaposlene. Ima neki drugi smisao u životu osim da samo leži i čeka mene kad ću doći. Čak je počeo više pomagati u kući. Sex naravno bolji, jer je počeo osjećati neko zadovoljstvo sobom. Ne znam, ne mogu ti sada sve opisati, ali poboljšanje u svakom pogledu. To je bilo prije dvije godine, i eto još smo zajedno, kroz koji dan i bebica stiže.

Mislim da je i on frustriran s tim jer ima osjećaj da je iznevjerio kao glava obitelji koja bi se tradicionalno trebala brinuti o svemu. A ja bi isto kao i ti reagirala, došla bi kući, vidjela da ništa nije radio, počela se svađati, prigovarati...

Ista situacija s brakom mojih staraca. Stari bio bez posla jedno vrijeme, počeo malo piti, stalno neke svađe. Čim je našao posao, situacija se sama od sebe stabilizirala.

[mayato]

moj muž nikada nije radio, godinama je s djedom vodio vrt, onda je to propalo...škole nema, staža nema, iskustva nema...
...problem je naravno, u meni, jer sam ja navikla raditi po 12-13 sati, a sad sam doma već godinu i pol, zajedno smo 24 sata na dan, sve loše je isplivalo na površinu, s moje i njegove strane...ja priznajem da sam puna emocionalnih pukotina koje on ne može ispunti niti ja to očekujem, samo bih voljela da shvati da ima obitelj, a ne da staru žica za cigarete sa skoro 40 godina...
Dijete ima 8 mj., a njemu je daljinski jedina preokupacija...
Znam da i njega ždere dosada i nemanje love, ali već 3 godine ne čini ništa da bi se trrnuo, nego samo govori:"Ah, kaj se sekiraš, bude već nekako!"
i onda ja ispadam rospija koja ga forsira da se nečim zabavlja, da pridonese kućnom budžetu i naravno da sam ja loša...neznam šutiti nego idem glavom kroz zid i sad je konačno i meni dosta i dosta...fakat ne mogu više...
Mislim, moram žicati njegove starce za režije, za hranu i tako to...
Primanja su mi na porodiljnom mala, a kad radim neznatno veća, podstanarstvo ne dolazi u obzir...
Ma katastrofa

[mitovski]

Možemo mi sad ovdje raspravljati dali se mayato treba rastaviti ili pokušati spasiti brak...mislim da je vrlo teško raspravljati o nečijem braku..skoro pa nemoguće. Jedino njih dvoje znaju kakva je situacija...ima li ljubavi ili nema...ima li se šta spasiti ili nema. Mislim da se nitko ne odlučuje rastaviti samo preko noći.
Želim ti svu sreću šta god odlučila....jedino mislim što sam i napisala da ostanak u braku samo zato da dijete nebi bilo dijete rastavljenih roditelja više šteti tome dijetetu nego rastava.

[rosa]

Neki posao mora naći, pa neće tako dovijeka?!

[enchi]

X na mitovski!

Sretno, kako god na kraju bilo!

[mitovski]

Nije samo pitanje to što on ne radi nego je i pitanje dali želi raditi. Imam u najbližoj obitelji osobu-muškarca koji je točno ovakav kako ti opsuješ TM-a...ima 50g..ne radi...niti želi raditi...nema volje baviti se djecom...ima 2 braka iza sebe...sada je opet u vezi i opet ta žena radi i ubija se a on kući leži i šalta programe na daljinskom...pokušao je raditi neke poslove ali on ne može podnjeti da ima obavezu... i uvijek su mu svi drugi krivi za njegovu situaciju...e sad ako je takva situacija s TM-om nisam sigurna da možete nešto riješiti. Zazvonilo mi je to što si napisala da nikada nije radio...jer nekako ne vjerujem da baš nikada nije uspio naći nikakav posao i to što si u prvom postu napisala da te nikada nije volio.

[mayato]

ma radio je nešto s djedom na vrtu, nikada poslije ni prije ništa...kaj ti je zazvonilo?

[Beti3]

Mlad, zdrav muškarac ne bi trebao trošiti život na kauču s daljinskim. I tu sam na tvojoj strani.

Da se trgne i potraži posao vjerojatno bi se i ti prema njemu ponašala drugačije.

Ne znam gdje živite, nije ni bitno, ali sigurno ima Zavod za zapošljavanje koji uglavnom ne nalazi posao, ali zato ima besplatne tečajeve i prekvalifikaciju. Napisala si da nema škole, pa zašto ne završi nešto umjesto što odmara.

A možda ti bude dovoljno što će čuvati dijete kad ti počneš raditi, nećeš morati plaćati vrtić, ni čuvalicu, pa će mu to biti posao. Napisala si da radiš 12-13 sati, a netko mora čuvati bebu.

Stvar je u tome da ti budeš načisto želiš li ga ili ne. Zbog djeteta on će uvijek biti dio tvog života, ti odlučuješ želiš li ga i dalje kao muža ili samo kao oca zajedničkog djeteta.

A možda bi i on bio drugačiji (ne branim ga, samo pišem ono što čitam u tvojim postovima) da mu se posvetiš jedan na jedan, a da bebu malo čuva baka? A ne da samo prigovaraš, koliko god on te prigovore zaslužio.

Nikad nije "kriva" samo jedna strana.

A život pod istim krovom s bivšim mužem nije nešto što trebaš, sigurno nije.

[jennifer_gentle]

Nikad nije "kriva" samo jedna strana.

Ne slažem se.

I mislim da uopće nije fer napisati takvo nešto. Imputirati krivnju onima koji jednostavno ne mogu više potezati za oboje.
(ne mislim konkretno na ovu situaciju, mada se ovako, površno, može i na nju primijeniti)

[mayato]

Ma ja priznajem svoju krivicu, naravno da sam odgovorna za rasulo koliko i on.
Govorim mu već godinama za te prekvalifikacije...0 bodova.
Molila sam ga za zajedničke trenutke...0 bodova.
Sigurno bi bio drugačiji da ja zašutim i pognem glavu i pomirim se sa svime jer on promjene ne želi, posebno kada se radi o njemu i njegovim stavovima.
Sada ja njega više ne želim kao muža i gotovo...
A moram biti tu gdje jesam i sad evo me ovdje, kukam...

[mitovski]

ma radio je nešto s djedom na vrtu, nikada poslije ni prije ništa...kaj ti je zazvonilo?

onda
Pa to mi je zazvonilo što si napisala da nikada nije radio...meni je to alarm za uzbunu...osim ako naravno ti zarađuješ dovoljno za vašu obitelj pa odlučite zajeno da on bude kući s djetetom...ali ako su vam potrebne dvije plaće onda mi tu nešto smrdi da on nikada nije radio...dali je uopće pokušao naći posao?

[mayato]

onda
dali je uopće pokušao naći posao?

ma kakvi

[mitovski]

Ne slažem se.

I mislim da uopće nije fer napisati takvo nešto. Imputirati krivnju onima koji jednostavno ne mogu više potezati za oboje.
(ne mislim konkretno na ovu situaciju, mada se ovako, površno, može i na nju primijeniti)

X
Kao što sam napisala imam primjer u najbližoj obitelji...cijeli život su žene radile za njega a on je ležao na kauču s daljinskim...danas ima 50g i još uvijek leži na kauču s daljinskim i uvijek su te žene bile krive za njegovu situaciju...uvijek je govorio da mora naći posao ali se nikada nije potrudio da ga nađe a kada bi mu ga drugi našli uvijek je imao izgovor zašto to ne bi trebao raditi. I naravno dan danas se može čuti da je ta i ta žena bila drugačija i on bi bio drugačiji...a žene su ga voljele, trpile i radile za njega i djecu dok ima nakon x godina nije puklo i shvatile su da više ne ide i opet su ispale i one krive.

[mitovski]

ma kakvi

Ja ovo ne bih dugo trpila, ali eto nažalost situacija ti je komplicirana jer nemaš gdje.
Nekada jednostavno treba priznati da ne ide i da to nije ono što bi trebalo biti....nažalost ne može se svaki brak spasiti.

[kljucic]

Ma ja priznajem svoju krivicu, naravno da sam odgovorna za rasulo koliko i on.
Govorim mu već godinama za te prekvalifikacije...0 bodova.
Molila sam ga za zajedničke trenutke...0 bodova.
Sigurno bi bio drugačiji da ja zašutim i pognem glavu i pomirim se sa svime jer on promjene ne želi, posebno kada se radi o njemu i njegovim stavovima.
Sada ja njega više ne želim kao muža i gotovo...
A moram biti tu gdje jesam i sad evo me ovdje, kukam...

I MM je jaaaako inertan. I ne zna imati obavezu. I ja moram voditi brigu o svemu. Naručujem ga kod zubara. Točno mu kažem što, kako i kada mora napraviti. I napravi. Ali mu se ne da mislit i vodit briga. Čak sam ga za rukicu odvela i upisala u "školu".
I nezaposlen je. Ali je doma s djetetom. I naravno da je lud jer nema "svoj" novac. Pa zaradi nešto u fušu.
I kad mi je dosta i ne mogu više, proklinjem svekrvu. Jer ga nije naučila te stvari. I sad ga ja moram učit kako se živi život. I naporno mi je. Jer imam jedno malo i jedno veliko dijete - njega. I to je kod mene uzrokovalo veliki pad libida. I onda smo razgovarali i rekla sam mu da ako hoće da se ja potrudim oko našeg intimnog života, on se mora potruditi oko ispunjavanja obaveza. I tako. Napredujemo. Polako. Neki puta za mene i presporo, ali ide. I sretnija sam nego prije.

[mayato]

I MM je jaaaako inertan. I ne zna imati obavezu. I ja moram voditi brigu o svemu. Naručujem ga kod zubara. Točno mu kažem što, kako i kada mora napraviti. I napravi. Ali mu se ne da mislit i vodit briga. Čak sam ga za rukicu odvela i upisala u "školu".
I nezaposlen je. Ali je doma s djetetom. I naravno da je lud jer nema "svoj" novac. Pa zaradi nešto u fušu.
I kad mi je dosta i ne mogu više, proklinjem svekrvu. Jer ga nije naučila te stvari. I sad ga ja moram učit kako se živi život. I naporno mi je. Jer imam jedno malo i jedno veliko dijete - njega. I to je kod mene uzrokovalo veliki pad libida. I onda smo razgovarali i rekla sam mu da ako hoće da se ja potrudim oko našeg intimnog života, on se mora potruditi oko ispunjavanja obaveza. I tako. Napredujemo. Polako. Neki puta za mene i presporo, ali ide. I sretnija sam nego prije.

aajooooj,supppperrr...i ja proklinjem svekrvu zbog iste stvari...
ali meni se više neda...

[kljucic]

To je već druga stvar. Znači, ti si već odlučila, za tebe je to gotova stvar.
Onda da ti kažem što si i pitala.
Moj tata živi u istoj kući sa svojom bivšom ženom (iz drugog braka, ne mojom mamom ). U početku je bilo koma dok se nisu dogovorili i prilagodili.
Roditelji od moje frendice su već 100 godina valjda razvedeni, a žive cijelo vrijeme skupa. I bilo je i dobro i loše. Mojoj frendici nikako. Preselila se u Izrael Sad je mama jako bolesna i tata se brine za nju. Čudan je taj život!

[lore]

nisam za rastavljanje braka ali nekad je pametnije na vrijeme nesto poduzeti ako ne ide i stvoriti novi zivot na vrijeme..mozda ce ispasti da sam materijalist ali nikako ne bi bila s osobom koja nista ne radi jer je to za mene osoba bez ikakvih ambicija sto je skroz suprotno od mene (pod nikakvim ambicijama mislim pod interese, znanja, zanimacije, ne znam sto bi s nekim inertnim)..naravno da tu ne spada da ako muz ostane bez posla da cu se pokupiti, naravno da necu ali bitno mi je da trazi drugi posao, da je odgovoran i marljiv jer to su temelji koje zelim usaditi i svojoj djeci..

ako muz zeli biti kucanica a ja imam dobar posao da to financiram nema problema ali onda barem nek odrzava kucu, cuva dijete i bavi se s njim, radi zimnicu, sadi vrt, izradjuje namjestaj ili nesto sto se doma moze raditi..cjelodnevno gledanje tv-a mi nije ni za teenagera a kamoli za odraslu osobu koja bi trebala biti odgovoran otac..i sto duze ga navikavate svi skupa da je to normalno on svoje navike nece promijeniti..dok mu ti placas rezije, kupujes namjestaj i hranu, mama daje za cigarete njemu njegova placa ni ne treba pa ce radije sjediti doma, mozda ima i strah od neuspjeha na poslu jer nije kvalificiran za rad

kako to rijesiti ne znam ali bitno je da sam pokaze volju za nesto sto ga zanima, za ucenje nikad nije kasno ako se neceg posteno primi, pozitivno kod primjera kljucic je sto se njen muz trudi, stalo mu je da se obrazuje i nesto napravi i svog zivota, stalo mu je do nje i njegove obitelji..ti najbolje znas kako je u vasem slucaju i trebas s njim o tome razgovarati..da li ti znas za neke njegove talente, prijasnje interses, nesto u cemu bi bio dobar?

ne znam kakve su ti opcije, da li se mozes vratiti roditeljima, da li on moze rentati stan koji ste uredili a da ti iznajmis drugi, da li ti njegovi mogu isplatiti nesto za uredjenje ili pomoci mu da daje alimentaciju..meni opcija zajednickog zivota nakon rastave ne bi bila opcija, pokusala bi bilo sto smisliti samo da krenem u novi zivot sama a dijete mozete oboje vidjati kako i je prirodno, prijateljski to rijesiti..

[MarijaP]

Ako on ne zeli na savjetovanje, pokusaj sebi naci neku pomoc da razradis te stare rane za koje kazes da ih imas. Nabavi knjige za djecu rastavljenih roditelja i citaj i razmisljaj o svom zivotu i o tome kako je to sve utjecalo na tebe. Prije se nije radilo s djecom, vec ih se ignoriralo i ti si tu ostala na gubitku.

Bitno je da naucis postavljati granice oko sebe, a ne drugima. Mozes kvocati do besvjesti, ali to ga nece pokrenuti. Trebas postaviti granicu do kud si voljna ici s davanjem, a da ga ne ponizavas i omalovazavas s time. To ce ti biti potrebno i kod odgoja djeteta.

Pokusaj razgovarati s njegovim roditeljima. Mozda da i oni nadju neku pomoc jer su i onipoprilicno "zasluzni" sto je u stanju u kojem jest. Ne mogu vjerovati da su mu dali toliko toga materijalnog baz da je morao ista raditi. Ocito su time kompenzirali nedovoljnu brigu.
Vjerojatno ni sami vise ne znaju sto uciniti.

Bila sam na predavanju koje su odrzali bivsi ovisnici i njihovi roditelji. Roditelji su rekli da je nevjerojatno bitno da cijela obitelj sudjeluje u rehabilitaciji jer je to zajednicki problem. Ima raznih vrsta ovisnosti. Meni se cini da je tm "ovisan" o vlastitom jadu jer je sve uvijek dobivao na dlanu pa nema niti trunku samopouzdanja da on nesto moze sam.

To da li cete se razvesti ili ne je na vama, ali dugujes djetetu da ga pokusas drmnuti i potaknuti da se digne iz tog jada. Ako nista drugo, uvijek ces dijete moci pogledati u oci i reci da si pokusala sve da pomognes tati, ali da se nekim ljudima jednostavno ne moze pomoci.

[MarijaP]

Tek sad vidim sta je kljucic napisala. Da, to je to, on ne zna zivjeti i imati obaveze jer nikad nije morao razmisljati svojom glavom. Neki muskarci sami to rijese sa sobom, a neki ne znaju ili ne zele.

[pikula]

Pikula - nismo se razumjele. Proces savjetovanja je jedno i ovisi o savjetovatelju tj. pravcu kojem pripada (ne govorim o postupku pred CZSS) i načinu na koji vodi ljude kroz terapiju.

Ja govorim o tome da je bolje ne biti u braku nego biti o onom koji ne zadovoljava potrebe oba partnera. Detalji kako doći do toga su prekompleksni da ih rješavamo na forumu.

razumijemo se,ali se ne slažemo No to ovdje nije tema. Ja sam samo napisala da mišljenje koje si iznjela kao, mišljenje struke nije jedino i apsolutno točno.

[Ifigenija]

Draga Mayamoto, nek si se ti otvorila, pa makar nama ludačama na forumu. I to je prvi korak.Slušaj, draga. Da sam svaki put kad sam rekla da mi je muž-niškoristi-hladan-ne pomaže-ne voli me i kad mi je neka frendica rekla to za svog muža dobila 100 kn, ja bih sada mercedes, genšer vozila od tih para u njemu sasvim normalnog čovjeka kojeg volim... i nije ni lijen, ni hladan, ni okrutan... iako mi se ponekad učini kao monstrum. I ja njemu. Je, bilo je mračnih epizoda, kriza, neka ponašanja su se činila kao da nekom nisu svi doma u glavi... pa se ljudi svade, traže pomoć, razmšiljaju... smišljaju kako će se sve razvest, živjet jedno kraj drugog kako ti kažeš - bez emocija, ali pod istim krovom... Nakon tih kriza i usklađivanja ostane da je jedan više pasivan, drugi više radi, jedan voli uredniju kuću, drugog boli briga - ali novo je to da se ljudi upoznaju, usklade, izvuku najbolje jedno od drugoga i onda može nastati sretan brak. Vi ste očito mladi par, imate malu bebu, ti si doma, beba je šok sama po sebi, pa onda ne radiš, a cijeli si život uložila da radiš ko crv i sad se malo glodate.Ništa egzotično, ne brini se, događa se živim ljudima.Vjerujem da ti je jako teško... mislm da sad nije uopće vrijeme da nešto poduzimaš, niti da odlučuješ. Možda da se okreneš sebi, da se pitaš kakva si ti to, očito kažeš da si u njemu tražila nešto što ti nedostaje (kako to možeš sebi dati, bez da ovisiš o nekom drugome), da ne tražiš od njega - nego da mu daješ. Svejedno tko će kome. To se u životu izravna. Sad ti njemu (jel zaslužuje - tako malo važno), nekad će on. Brak traje 50 godina. Bude tu puno uzajamnog davanja, i ne treba to vagati. Skuhaj večeru, zapali svijeće, gledaj ga kao onoga u koga si se zaljubila, reci mu lijepe stvari, zabavite se, odmah će biti bolje. Pa malo prestani tražiti, zahtijevati, barem privremeno. Nije radio - radio na vrtu... ako je bio poljoprivrednik - nije mu lako. Situacija je objektivno bezizlazna. Nema novu struku - to zna tištati ljude. Možda dok gleda TV grunta što će, ali je nesiguran reći što je smislio. Hrabri ga, progruntaj što su mu jake strane, pa kupi neku knjigu na tu temu (npr. ako je šarmantan - možda može biti dobar prodavač negdje... ako je navudren za brojeve - možda da završi kakvo došlolovavanje za neko računovodstvo... kužiš već), nek stoji - ali ga nemoj ti tjerati. Više posredno. Ljudi su krhki, a mi naučene na varijante kao vojnikinje derat se, sve u glavu... ne ide to tako.ne bih niti ja da me muž pošalje vizažistici - kao da te nauči da se šminkaš. Mislim, ja bih išla, ali ne kao da izgledam kao cirkus pa moram... kužiš ti mene, jelda.Nježno i polako.Ako pitaš nekog tko je otvoren prema ljudima i prema sebi, i tko je tješio i slušao preko nekoliko žena - meni se čini da ste vi po algoritmu jednog normalnog braka (ima iznimno formiranih ljudi, lakih brakova, ima i nemogućih... ovo je nekako srednja kategorija). Zaljubili se, sad vas je napao život, niste spremni na njega, na posao, bebu, stan, jedno drugo, pa ste malo jadni, ljuti, nikakvi. Bit će teško. Sad je vrijeme da zauzdate svoje loše strane (svak za sebe, njega pusti... često ispadne da su muškarci posve ovisni o tome kako ih žena tretira - oni o nama emotivno puno više ovise nego mi o njima, ma što Cosmo pisao o tome), pronađete u sebi širinu, plemenitost, praštanje, da uvježbate razgovore tako da se razumijete, da izgradite sebe, brak i obitelj. Samo hrabro!Sve će biti dobro!Drži se!

[pikula]

[QUOTE=mayato;1949547 a sad sam doma već godinu i pol, zajedno smo 24 sata na dan[/QUOTE]
ja ne znam nikog tko ne bi trebao stručnu pomoć u ovakvoj situaciji, odnosno niti jedan brak koji ne bi bio debelo u komi u toj fazi.

[annie84]

Meni je jedino čudno u toj priči što ti kriviš sebe. Za što se točno kriviš?

Meni se čini da on dobro koristi situaciju u kojoj je, a mene ne da bi bilo sram, nego bi propala u zemlju od sramote da s 40 godina nemam ni dana radnog staža. Ako ne traži posao, rekla si da nema školu, tko će ga zaposliti?

Ali sumnjam da ti to nisi znala prije nego si se udala ili je tada radio?

Ono što me jako smeta je što kažeš da se ni o djetetu ne brine, nego gleda TV. Ja čisto sumnjam da će se on kvalitetno brinuti o djetetu kad ti kreneš raditi, mislim da će ga uvalit starcima i to je to. A i čini mi se da je tvoj muž jedinac? Ne možeš kriviti roditelje, ni svoje ni njegove, do kraja svoga života. Svi smo mi odrasli ljudi koji sami drže konce života u svojim rukama, a okrivljavanje roditelja za našu inertnost bi trebali ostaviti iza sebe već u pubertetu.

Ukoliko je za tebe i tvoje dijete bolje da ostaneš s njim i ako je tebi prihvatljiv život bez emocija, ljubavi, partnerstva u pravom smislu-onda ostani. Ako nije, probaj otići barem na neko vrijeme, ako imaš kod koga-možda se iskristalizira situacija.

[Ana i mamino zlato]

Meni se čini da se ljudi ne mijenjaju i da je greška zavaravati se da "ja mogu promijeniti tu osobu", niti ljubavlju niti "zvocanjem".
I druga stvar, razlikujemo se po tome koliko ko može uopće voljeti. Možda te on voli maksimalno što može ali njegov maksimum je daleko od onoga koji je tvoj i koliko ti želiš i trebaš.

[annie84]

Ifigenija, lijepo si to ti sročila na svoj način, opet u potpunoj suprotnosti s mojim mišljenjem-ali poštujem tvoje mišljenje-iako se ne slažem.

Postoje ljudi, žene i muškarci, koje treba doslovno lupiti nogom u guzicu da se pokrenu. Ali moraju imati volju da se pokrenu. Ne pričam o tome da muškarci ne vide prašinu ni prljavu kupaonu, pa im napišete papirić da operu/usisaju-pa to i naprave. Nekim ljudima treba stvarno uvid u okrutnu realnost. A u ovom slučaju ja vidim da se ona trudi i daje, a on samo uzima. I toliko razumijevanja koliko ti imaš za sve-svaka ti čast.

Nekad je najbolje probati spasiti ako se spasiti da-a ako ne ide-otići i krenuti u novi život, a ne do kraja života biti nezadovoljna i nesretna i to prenositi na dijete.

[enchi]

razumijemo se,ali se ne slažemo No to ovdje nije tema. Ja sam samo napisala da mišljenje koje si iznjela kao, mišljenje struke nije jedino i apsolutno točno.

A ti si iz struke?

Ja nisam srela do sada niti jednog tko bi podržavao brak samo radi braka, brak u kojem su ljudi nezadovoljni, neispunjenih potreba i sl. O djeci da i ne govorim!

I dalje mislim da se nismo razumjele!

Ali djeca se veru po meni dok pišem pa ostavljam mogućnost da nisam dobro čitala.

[annie84]

Lore, veliki X na tebe.

[pikula]

nisam iz struke, da srela sam ljude iz struke koji se ne hvataju olako rastave, a kamoli razvoda, ovo brak samo radi braka uopće neću ni komentirati. Ako želiš imena i brojeve telefona može na pp

[cvijeta73]

ako muz zeli biti kucanica a ja imam dobar posao da to financiram nema problema ali onda barem nek odrzava kucu, cuva dijete i bavi se s njim, radi zimnicu, sadi vrt, izradjuje namjestaj

ajd kućanice, postrojite se

Ono što me jako smeta je što kažeš da se ni o djetetu ne brine, nego gleda TV. .

rekla je u nekom trenutku i da je divan divan otac

ifi, nisu malo jadni, ljuti, nikakvi - nego on po cijele dane, 3 godine, leži na kauču, gleda tv, ovisan je o roditeljima i loše se seksa. ne kažem da je problem nerješiv, i da je razvod neminovan, imala sam i sama iskustvo nezaposlenog mm-a na kauču, s daljinskim, al čini mi se da ga ti umanjuješ

[pikula]

ma jok, ifi ga samo stavlja u perspektivu onih koji su bili nezaposleni tri godine i propili se ili zaćerdali dedinu penziju na kladionici, a ni tih nije malo.na žalost :/
A ovo s kućanicama htjela sam preskočit,da ne budemo na svakoj temi poklopac al kadveć pitaš -da meni muž kaže da uz brigu za djecu i kuću moram izraditi svoju kvotu ormara , čuo bi me. O

[Ifigenija]

Mayoto, ovdje ima cijela hrpa nemuštih prijedloga. Npr. da pričaš s njegovima jer su oni krivi.Ljudi su svakakvi i ja sam prva poznata po terminologiji tko je budala, majmun i idiot, i ne ponosim se time.Je, neki ljudi odaju dojam krajnje budalaštine, i ima ih kao u priči. Odgajaju djecu za nesposobne majmune. Istina.Čak i da je istina tako banalna, a nije, nećeš ništa riješiti time da se obratiš budali s optužbom da je budala i da je odgojio budalu, pa ti nešto duguje, i nek nešto poduzme. Mislim da je suosjećanje sa svima puno bolje rješenje. Tko zna što je u glavi i srcu i duši ljudima - koje traume, rane, koje situacije... naše roditelje su rađali i odgajali u ratu i neposredno nakon drugog svjetskog rata. Koji su to uvjeti bili! Moja trudna baka je rukama iz zemunice gdje je čuvala ranjenike rukama gurala natrag željezne šipke kojim su četnici provjeravali jel tu ispod sklonište. Krvave ruke, strah, glad, bolesti, tifus i čuda... mogu misliti kako je mom ocu u njezinoj utrobi bilo "divno" i kako je startao u život s divnim hormonima, optimalnim razvojem i uvjetima! Rodila ga je usred gladi, prebjega, lopova... vukla je mrtvog muža s ratišta da ga pokopa s djecom za sobom, a čovjek je već smrdio.I sad bi moj otac trebao mene odgojiti kao da smo rasli na bečkom dvoru. Čovjek se napatio, nagledao smrti, bolesti, njegova majka je jedva izdržala svoj život.I što, da odem njoj, ili tati i kažem da bi se trebali više truditi, i biti više bečka buržoazija? Ma i bečka buržoazija je šenula tijekom rata, a to se prenosi obrascima ponašanja na djecu. Malo rat, malo ludi deda, pijani tata, živčana mama, malo siromaštvo, malo stres, malo bolest, malo genetika i eto ti totalno ludog čovjeka, a da još ni prstom nije maknuo. Nije svakome mama vježbala u trudnoći i puštala fetusu Mozarta, niti svoje lomila glavom da li da kupi Nike ili Reebok, pa je imala vremena za optimalni razvoj djeteta. Žene su se krvile da nabave koru kruha, umorne se derale na tu djecu i nisu ih naučile niš, djeca emotivni invalidi, nemaju pojma ništa osim gledat TV i jest parizer. Grozno! Treba to popraviti. Ali ako nećeš biti suosjećajan - što ćeš? U plinsku komoru? Ja biram suosjećanje.Ne kažem da je sve u tome, niti da nas teški uvjeti u maternici i po rođenju zauvijek obilježavaju, ali mislim da te drastične situacije treba uzeti u obzir, kao i stotinu onih manjih, a koji kroje sudbinu, umjesto da se stalno držimo kao da smo nadljudi.Ljudi žive s duševno bolesnim roditeljima, i njeguju ih... kako to utječe na obitelj? Grozno. Ljudi trpe od depresije, od straha, fobija - a ni ne znaju da im je to, rade i crnče i još rade, i tko ih pita. Deriu se na djecu, svađaju s bračnim drugom... i kakva im ispadnu djeca? POnekad povučena, tužna... svatko od nas, a posebno ovi koji imaju najnadljudskija rješenja isto tako nosimo neke svoje idiosinkrazije i naša će djeca isto imati falinge, kao što ih i mi imamo... i što - doći će nam snaha i lajati na nas kako smo odgojili sina? Najbolje što smo mogli, srećice. U što si gledala ako ti ne valja?Nedavno sam čula za čovjeka koji se skoro rastao, da bi tijekom terapije saznali da je odrastao sa aspergerovim sindromom i da je pravo čudo da on uopće tako dobro i funkcionira. Žena mu se vratila, on se liječi, ali žive sa svijesti da su zajedno - i u zlu. Što - nije dovoljno dobar, pa ga reklamira, i dobije bon od 200 kn za Lidl?Ako se držimo oholo i kao da smo ispali iz labosa kao neka nadrivrsta mislimo da imamo pravo držati drugima bukvice, očekivati da sve bude po našem, i povrh svega da imamo pravo na brak skrojen po svojoj mjeri, i žaliti se roditeljima bračnog druga da su nam dali faličnu robu. Pa dvoje je tu! Čopa se i drapa i puca po rubovima - ako su oboje dovoljno zdravi da urlaju - hej, i ja sam tu. netko urla na glas, netko se uhvati daljinskog. Ali uvijek se nađe netko tko će osuditi druge i drugačije ko švabe židovi, i nikom ništa. Ali Hićo je bio zločest, a oni nisu. Oni samo hoće brak po svome, i naći će stručnjake da to poprave ili da odstrani i ubije što ne valja. Imao je i Hićo dr. Mengelea, ali nekako ne bismo djecu njemu vodili. Ali stručnjaci koji na svaki brak koji nije odmah super kažu - utuci - su tražena roba. Ljudi, oni žive od toga. Ljudi dođu, oni kažu - rastani se, boli me briga, neće moja djeca tužno gledati na obitelji i trčati za muškarcima i govoriti - tata... ili pitati zašto ga tata ne voli, skinu s ljudi teret odgovornosti za drugu osobu, dignu pare i odu u West Gate kupiti si nešto lijepo. Oni koji kažu - ljudi dragi, tu ste, idemo sad izdržati, idemo se mijenjati, rasti, mučiti ako treba - kao što se mučimo za lijep vrt - e, oni nisu instant, to je krvav posao i na koncu nitko ne može ostati vjeran braku i ljubavi osim nas samih.Nitko normalan ne zaurla na vrt i kaže - budi lijep, a ako ne bude, ne baci napalm na njega.U dobar brak treba uložiti puno, puno više nego što smo svjesni kad se ženimo jer nam ne govore. Ja totalno nisam za brak zbog braka, niti za mučenje u braku. Ja čvrsto vjerujem da se kroz rast ostvari ono što želimo, duboka ljudska veza puna ljubavi, povjerenja i sreće. To ne može da bude u jednoj noći u discu, ni u grmlju. Tko odustane, često luta od braka do braka i nigdje mira. Što dalje idemo, teže je. Kažu da su drugi i treći brakovi nestalniji od prvih. Tko nije izdržao prvi, teško da će treći brak.Odgovor je rijetko u drugome. Većinom je odgovor i put poboljšanja u nama samima, ma koliko se mi sebi predstavljamo kao skoro savršeni. Čak i da otperjaš tog nekog tipa, i on ostane neki niš koristi lik, pa dijete će patiti gledajući ga takvog. I pitati se - je li mu mama mogla pomoći? Mogu li mu ja pomoći? I ako ja ne budem super na svim poljima hoće li i mene netko tako stornirati? To je strašna patnja.Mi smo tu da volimo svim srcem. Ako to možemo, onda mijenjamo druge. Ako samo zahtijevamo na neki način prekidamo lanac ljubavi, života, sklada, i kroz nas ništa ne može teći. Ljubav se rađa tako da se daje, pa taman tom čovjeku koji zuri u TV. kad osjeti ljubav, povjerenje u sebe, kad ga otkravi, primit će se nečega. Ljudi tako zuje kad misle o sebi loše, da su niškoristi. Koja šteta! Ako mu mama i tata nisu dali šansu da se otkrije, ti si na redu. I on za tebe, i svi mi jedni za druge. Molim te nemoj ići kraticom! Ne bih ti ovo govorila da nisam sigurna, da ne znam, da ima nade, da sve može biti dobro, i da je puno veća sreća u braku koji se izgradio, nego kad se izađe iz braka!Drži se! Ako hoćeš javi se na pp!

[lore]

vizavi ovo kucanice cvijeta73 sto sam napisala nije omalovazavanje (ni najmanje jer ja sama znam da to nije nimalo lako) obaveza u kuci, samo kazem da je jedna stvar da muz nema posao ali 1. brine se o djetetu, 2. ocisti kucu, 3. odvede dijete u setnju, 4. napravi rucak pa time ustedi i novce obitelji jer razmislja sto i kako, 5. zasadi nesto u vrtu / popravlja kucu/ radi namjestaj/ ponudi susjedima kosnju trave/ .. dopunite same i samim time olaksa zeni koja radi 8-12 sati dnevno - dakle ovo sto sam napisala djelomicno ili u potpunosti rade kucanice..a lezati doma na kaucu ne znaci biti kucanica nego biti lijeno inertno stvorenje kojem je lakse da se drugi ubijaju od posla i financiraju ga a trazi sam sebi izlike da se ne pokrene (sutra cu, nema posla, nisam kvalificiran, nemam staza pa me nitko ne bi ni zaposlio, za posao treba veza, imamo dovoljno novaca pa ne trebam raditi itd..) i to se zove oduljivanje problema koji nije nerjesiv samo treba imati volje i pokrenuti se..zato sam pitala curu da li on ima neki talent/ vjestinu/ interes pa da ga se proba pokrenuti u tom smjeru- ne mora ici na faks, moze imati obrt neke vrste, raditi na nize kvalificiranim poslovima koji su nekad i dosta dobro placeni, ne traze svi doktore znanosti..ili ako odlucite da je on doma nek preuzme dio kucanskih obveza pa ucini nju zadovoljnijom kad dodje doma znajuci da je sve na svom mjestu i da moze odmoriti i provesti vrijeme s obitelji.

Slican primjer imam i u siroj obitelji i osobu koja to radi (samo barem djelomicno pomaze) ama bas nitko ne cijeni (doduse moja obitelj mozda previse cijeni marljivost jer smo tako odgajani) jer nikome nije jasno kako pusta zenu da se ubija cijeli dan na poslu i onda jos radi i doma a on high life i u tim godinama zica za sitnice..kao normalna osoba mogu uzeti u obzir trenutke depresije i pasivnosti i bezvoljnosti ali nikako ne mogu pravdati takvo dugogodisnje ponasanje (a pogotovo ne osobama koje imaju i djecu sukladno cemu bi trebale biti i odgovornije)s tim da ne bi imali slicno misljenje da ta osoba nema posao ali ga barem trazi, da ima neku inicijativu, da ide na dokvalifikacije..postoji razlika izmedju parazitizma i truda pa ti ne ide zbog situacije (zdravlja, krize, neuspjeha dobivanja posla..)

Također ne kazem da svi trebaju imati moje misljenje, razliciti ljudi su zadovoljni razlicitim stvarima. Meni je super da moj muz ima neke interese, radi i osjeca se ispunjenim i onda je i doma ispunjeniji, znam da na njega mogu racunati i ako slucajno izgubim posao da ce se pobrinuti za nasu obitelj (i obratno), da djeca od nas mogu nauciti neke radne navike i da znaju da se marljivoscu moze puno toga postici (ne mislim tu samo na materijalni smisao vec i na intelektualni). A vidim da curi ako se javila na forum to isto ocigledno smeta jer da je ne smeta jako ne bi ovdje iznosila svoj problem. Svaki problem se moze rijesiti ali isto zahtjeva angazman, ne negiranje problema.

[lore]

pikula, ja sam samo nabrajala sto netko moze raditi kad je doma sto ne znaci da mora raditi deset stvari, moze raditi i dvije ali neka te dvije odradi..poznajem par kucanica koje obradjuju vrt, farbaju stari namjestaj i uredjuju ga, igraju se kreativno s djecom i uce s njima, kuhaju zimnicu i ruckove...neke rade sve to a neke samo neke stvari..uopce ne kuzim sto je tu uvrijedljivo, dapace, ja jedva cekam porodiljni da budem vise doma i vise takvih stvari mogu raditi (ne zato sto bi moj muz htio nego zato sto bi uzivala u restauraciji starih stolica koje imam, imam 2 stare skrinje koje zelim urediti, neki dan je jedna cura postala izradu domacih sapuna- pa tako nesto bi mi bio gust da imam vise vremena a ne napor)

[pikula]

LOre, ma zezam se, naravno ako je od volje super je, ali znam isto tako kućanice koje se vječno osjećaju dužne raditi čuda samo da bi "opravdale" svoju nezaposlenost, a to nema smisla pogotovo ako suprug ne cijeni rad kod kuće nego očekuje ta čuda pod normalno, no to je ovdje off topic.
Da i men ise čini da je tri godine pred Tv već razina koja bi se mogla kontrolirati za depresiju, bez imalo zafrkancije.

[Rivendell]

Ljubav se rađa tako da se daje, pa taman tom čovjeku koji zuri u TV. kad osjeti ljubav, povjerenje u sebe, kad ga otkravi, primit će se nečega. Ljudi tako zuje kad misle o sebi loše, da su niškoristi. Koja šteta! Ako mu mama i tata nisu dali šansu da se otkrije, ti si na redu.

X

Neke stvari se često promijene kad prestanu prigovori i kad se osjeti ne uvjetovana ljubav.

[pikula]

S druge strane tko zna što je doista istina s njegove strane- rečenice tipa "nikad nije radio i vodio je vrt godinama" mogu biti zapravo činjenica da je čovjek bio uspješan poljoprivrednik ili ti farmer da zvuči kao u australskim serijama (tamo su poljoprivrednici zgodni, znaju s cvijećem i jašu konje) pa ga poharalo nešto, neka odluka ministarstva da ukine poticaje ili tko zna što, a to nije rijetkost kod nas -dakle ovo je samo jedna strana priče, ne treba to uzimati kao kamenu ploču. Za temu podrške slažem se, ali ako netko želi savjet, nema smisla. U svakom slučaju vraćam se na stručnu pomoć gdje će oboje iznjeti svoju stranu priče.