moj muž nikada nije radio, godinama je s djedom vodio vrt, onda je to propalo...škole nema, staža nema, iskustva nema...
...problem je naravno, u meni, jer sam ja navikla raditi po 12-13 sati, a sad sam doma već godinu i pol, zajedno smo 24 sata na dan, sve loše je isplivalo na površinu, s moje i njegove strane...ja priznajem da sam puna emocionalnih pukotina koje on ne može ispunti niti ja to očekujem, samo bih voljela da shvati da ima obitelj, a ne da staru žica za cigarete sa skoro 40 godina...
Dijete ima 8 mj., a njemu je daljinski jedina preokupacija...
Znam da i njega ždere dosada i nemanje love, ali već 3 godine ne čini ništa da bi se trrnuo, nego samo govori:"Ah, kaj se sekiraš, bude već nekako!"
i onda ja ispadam rospija koja ga forsira da se nečim zabavlja, da pridonese kućnom budžetu i naravno da sam ja loša...neznam šutiti nego idem glavom kroz zid i sad je konačno i meni dosta i dosta...fakat ne mogu više...
Mislim, moram žicati njegove starce za režije, za hranu i tako to...
Primanja su mi na porodiljnom mala, a kad radim neznatno veća, podstanarstvo ne dolazi u obzir...
Ma katastrofa