razumijemo se,ali se ne slažemoenchi prvotno napisa
No to ovdje nije tema. Ja sam samo napisala da mišljenje koje si iznjela kao, mišljenje struke nije jedino i apsolutno točno.
 |
|||
|
|
|||
razumijemo se,ali se ne slažemo
Draga Mayamoto, nek si se ti otvorila, pa makar nama ludačama na forumu. I to je prvi korak.Slušaj, draga. Da sam svaki put kad sam rekla da mi je muž-niškoristi-hladan-ne pomaže-ne voli me i kad mi je neka frendica rekla to za svog muža dobila 100 kn, ja bih sada mercedes, genšer vozila od tih para u njemu sasvim normalnog čovjeka kojeg volim... i nije ni lijen, ni hladan, ni okrutan... iako mi se ponekad učini kao monstrum. I ja njemu. Je, bilo je mračnih epizoda, kriza, neka ponašanja su se činila kao da nekom nisu svi doma u glavi... pa se ljudi svade, traže pomoć, razmšiljaju... smišljaju kako će se sve razvest, živjet jedno kraj drugog kako ti kažeš - bez emocija, ali pod istim krovom... Nakon tih kriza i usklađivanja ostane da je jedan više pasivan, drugi više radi, jedan voli uredniju kuću, drugog boli briga - ali novo je to da se ljudi upoznaju, usklade, izvuku najbolje jedno od drugoga i onda može nastati sretan brak. Vi ste očito mladi par, imate malu bebu, ti si doma, beba je šok sama po sebi, pa onda ne radiš, a cijeli si život uložila da radiš ko crv i sad se malo glodate.Ništa egzotično, ne brini se, događa se živim ljudima.Vjerujem da ti je jako teško... mislm da sad nije uopće vrijeme da nešto poduzimaš, niti da odlučuješ. Možda da se okreneš sebi, da se pitaš kakva si ti to, očito kažeš da si u njemu tražila nešto što ti nedostaje (kako to možeš sebi dati, bez da ovisiš o nekom drugome), da ne tražiš od njega - nego da mu daješ. Svejedno tko će kome. To se u životu izravna. Sad ti njemu (jel zaslužuje - tako malo važno), nekad će on. Brak traje 50 godina. Bude tu puno uzajamnog davanja, i ne treba to vagati. Skuhaj večeru, zapali svijeće, gledaj ga kao onoga u koga si se zaljubila, reci mu lijepe stvari, zabavite se, odmah će biti bolje. Pa malo prestani tražiti, zahtijevati, barem privremeno. Nije radio - radio na vrtu... ako je bio poljoprivrednik - nije mu lako. Situacija je objektivno bezizlazna. Nema novu struku - to zna tištati ljude. Možda dok gleda TV grunta što će, ali je nesiguran reći što je smislio. Hrabri ga, progruntaj što su mu jake strane, pa kupi neku knjigu na tu temu (npr. ako je šarmantan - možda može biti dobar prodavač negdje... ako je navudren za brojeve - možda da završi kakvo došlolovavanje za neko računovodstvo... kužiš već), nek stoji - ali ga nemoj ti tjerati. Više posredno. Ljudi su krhki, a mi naučene na varijante kao vojnikinje derat se, sve u glavu... ne ide to tako.ne bih niti ja da me muž pošalje vizažistici - kao da te nauči da se šminkaš. Mislim, ja bih išla, ali ne kao da izgledam kao cirkus pa moram... kužiš ti mene, jelda.Nježno i polako.Ako pitaš nekog tko je otvoren prema ljudima i prema sebi, i tko je tješio i slušao preko nekoliko žena - meni se čini da ste vi po algoritmu jednog normalnog braka (ima iznimno formiranih ljudi, lakih brakova, ima i nemogućih... ovo je nekako srednja kategorija). Zaljubili se, sad vas je napao život, niste spremni na njega, na posao, bebu, stan, jedno drugo, pa ste malo jadni, ljuti, nikakvi. Bit će teško. Sad je vrijeme da zauzdate svoje loše strane (svak za sebe, njega pusti... često ispadne da su muškarci posve ovisni o tome kako ih žena tretira - oni o nama emotivno puno više ovise nego mi o njima, ma što Cosmo pisao o tome), pronađete u sebi širinu, plemenitost, praštanje, da uvježbate razgovore tako da se razumijete, da izgradite sebe, brak i obitelj. Samo hrabro!Sve će biti dobro!Drži se!
A ti si iz struke?razumijemo se,ali se ne slažemo
Ja nisam srela do sada niti jednog tko bi podržavao brak samo radi braka, brak u kojem su ljudi nezadovoljni, neispunjenih potreba i sl. O djeci da i ne govorim!
I dalje mislim da se nismo razumjele!
Ali djeca se veru po meni dok pišem pa ostavljam mogućnost da nisam dobro čitala.
Posljednje uređivanje od enchi : 27.08.2011. at 17:57 Razlog: dopuna
Mayoto, ovdje ima cijela hrpa nemuštih prijedloga. Npr. da pričaš s njegovima jer su oni krivi.Ljudi su svakakvi i ja sam prva poznata po terminologiji tko je budala, majmun i idiot, i ne ponosim se time.Je, neki ljudi odaju dojam krajnje budalaštine, i ima ih kao u priči. Odgajaju djecu za nesposobne majmune. Istina.Čak i da je istina tako banalna, a nije, nećeš ništa riješiti time da se obratiš budali s optužbom da je budala i da je odgojio budalu, pa ti nešto duguje, i nek nešto poduzme. Mislim da je suosjećanje sa svima puno bolje rješenje. Tko zna što je u glavi i srcu i duši ljudima - koje traume, rane, koje situacije... naše roditelje su rađali i odgajali u ratu i neposredno nakon drugog svjetskog rata. Koji su to uvjeti bili! Moja trudna baka je rukama iz zemunice gdje je čuvala ranjenike rukama gurala natrag željezne šipke kojim su četnici provjeravali jel tu ispod sklonište. Krvave ruke, strah, glad, bolesti, tifus i čuda... mogu misliti kako je mom ocu u njezinoj utrobi bilo "divno" i kako je startao u život s divnim hormonima, optimalnim razvojem i uvjetima! Rodila ga je usred gladi, prebjega, lopova... vukla je mrtvog muža s ratišta da ga pokopa s djecom za sobom, a čovjek je već smrdio.I sad bi moj otac trebao mene odgojiti kao da smo rasli na bečkom dvoru. Čovjek se napatio, nagledao smrti, bolesti, njegova majka je jedva izdržala svoj život.I što, da odem njoj, ili tati i kažem da bi se trebali više truditi, i biti više bečka buržoazija? Ma i bečka buržoazija je šenula tijekom rata, a to se prenosi obrascima ponašanja na djecu. Malo rat, malo ludi deda, pijani tata, živčana mama, malo siromaštvo, malo stres, malo bolest, malo genetika i eto ti totalno ludog čovjeka, a da još ni prstom nije maknuo. Nije svakome mama vježbala u trudnoći i puštala fetusu Mozarta, niti svoje lomila glavom da li da kupi Nike ili Reebok, pa je imala vremena za optimalni razvoj djeteta. Žene su se krvile da nabave koru kruha, umorne se derale na tu djecu i nisu ih naučile niš, djeca emotivni invalidi, nemaju pojma ništa osim gledat TV i jest parizer. Grozno! Treba to popraviti. Ali ako nećeš biti suosjećajan - što ćeš? U plinsku komoru? Ja biram suosjećanje.Ne kažem da je sve u tome, niti da nas teški uvjeti u maternici i po rođenju zauvijek obilježavaju, ali mislim da te drastične situacije treba uzeti u obzir, kao i stotinu onih manjih, a koji kroje sudbinu, umjesto da se stalno držimo kao da smo nadljudi.Ljudi žive s duševno bolesnim roditeljima, i njeguju ih... kako to utječe na obitelj? Grozno. Ljudi trpe od depresije, od straha, fobija - a ni ne znaju da im je to, rade i crnče i još rade, i tko ih pita. Deriu se na djecu, svađaju s bračnim drugom... i kakva im ispadnu djeca? POnekad povučena, tužna... svatko od nas, a posebno ovi koji imaju najnadljudskija rješenja isto tako nosimo neke svoje idiosinkrazije i naša će djeca isto imati falinge, kao što ih i mi imamo... i što - doći će nam snaha i lajati na nas kako smo odgojili sina? Najbolje što smo mogli, srećice. U što si gledala ako ti ne valja?Nedavno sam čula za čovjeka koji se skoro rastao, da bi tijekom terapije saznali da je odrastao sa aspergerovim sindromom i da je pravo čudo da on uopće tako dobro i funkcionira. Žena mu se vratila, on se liječi, ali žive sa svijesti da su zajedno - i u zlu. Što - nije dovoljno dobar, pa ga reklamira, i dobije bon od 200 kn za Lidl?Ako se držimo oholo i kao da smo ispali iz labosa kao neka nadrivrsta mislimo da imamo pravo držati drugima bukvice, očekivati da sve bude po našem, i povrh svega da imamo pravo na brak skrojen po svojoj mjeri, i žaliti se roditeljima bračnog druga da su nam dali faličnu robu. Pa dvoje je tu! Čopa se i drapa i puca po rubovima - ako su oboje dovoljno zdravi da urlaju - hej, i ja sam tu. netko urla na glas, netko se uhvati daljinskog. Ali uvijek se nađe netko tko će osuditi druge i drugačije ko švabe židovi, i nikom ništa. Ali Hićo je bio zločest, a oni nisu. Oni samo hoće brak po svome, i naći će stručnjake da to poprave ili da odstrani i ubije što ne valja. Imao je i Hićo dr. Mengelea, ali nekako ne bismo djecu njemu vodili. Ali stručnjaci koji na svaki brak koji nije odmah super kažu - utuci - su tražena roba. Ljudi, oni žive od toga. Ljudi dođu, oni kažu - rastani se, boli me briga, neće moja djeca tužno gledati na obitelji i trčati za muškarcima i govoriti - tata... ili pitati zašto ga tata ne voli, skinu s ljudi teret odgovornosti za drugu osobu, dignu pare i odu u West Gate kupiti si nešto lijepo. Oni koji kažu - ljudi dragi, tu ste, idemo sad izdržati, idemo se mijenjati, rasti, mučiti ako treba - kao što se mučimo za lijep vrt - e, oni nisu instant, to je krvav posao i na koncu nitko ne može ostati vjeran braku i ljubavi osim nas samih.Nitko normalan ne zaurla na vrt i kaže - budi lijep, a ako ne bude, ne baci napalm na njega.U dobar brak treba uložiti puno, puno više nego što smo svjesni kad se ženimo jer nam ne govore. Ja totalno nisam za brak zbog braka, niti za mučenje u braku. Ja čvrsto vjerujem da se kroz rast ostvari ono što želimo, duboka ljudska veza puna ljubavi, povjerenja i sreće. To ne može da bude u jednoj noći u discu, ni u grmlju. Tko odustane, često luta od braka do braka i nigdje mira. Što dalje idemo, teže je. Kažu da su drugi i treći brakovi nestalniji od prvih. Tko nije izdržao prvi, teško da će treći brak.Odgovor je rijetko u drugome. Većinom je odgovor i put poboljšanja u nama samima, ma koliko se mi sebi predstavljamo kao skoro savršeni. Čak i da otperjaš tog nekog tipa, i on ostane neki niš koristi lik, pa dijete će patiti gledajući ga takvog. I pitati se - je li mu mama mogla pomoći? Mogu li mu ja pomoći? I ako ja ne budem super na svim poljima hoće li i mene netko tako stornirati? To je strašna patnja.Mi smo tu da volimo svim srcem. Ako to možemo, onda mijenjamo druge. Ako samo zahtijevamo na neki način prekidamo lanac ljubavi, života, sklada, i kroz nas ništa ne može teći. Ljubav se rađa tako da se daje, pa taman tom čovjeku koji zuri u TV. kad osjeti ljubav, povjerenje u sebe, kad ga otkravi, primit će se nečega. Ljudi tako zuje kad misle o sebi loše, da su niškoristi. Koja šteta! Ako mu mama i tata nisu dali šansu da se otkrije, ti si na redu. I on za tebe, i svi mi jedni za druge. Molim te nemoj ići kraticom! Ne bih ti ovo govorila da nisam sigurna, da ne znam, da ima nade, da sve može biti dobro, i da je puno veća sreća u braku koji se izgradio, nego kad se izađe iz braka!Drži se! Ako hoćeš javi se na pp!
X
Neke stvari se često promijene kad prestanu prigovori i kad se osjeti ne uvjetovana ljubav.
Pravila pisanja postova
