jel se vaši tuku????

[Lutonjica]

moje cure se isto ne tuku. ja čekam i čekam, jer smo se moja sestra i ja opako mlatile, grizle, pljuvale i zube jedna drugoj razbijale, ali ove moje to ne rade. sad su 4 i 8 godina.
najviše što naprave je da jedna drugu odgurnu, ali i to nije ono pravo odgurivanje. ili znaju zamahnut, ali se zaustave prije nego se dotaknu.
e sad, mene fizičko nasilje užasno smeta i ja jako jako oštro na njega reagiram i uvijek komentiram gdje god da ga vidim, pa sam im možda to uspjela prenijeti negdje u primozgove.
znaju one biti jako agresivne jedna prema drugoj, ali uspiju to prebaciti u neke druge oblike koji nisu fizički.

[sade_74]

moji su još premali da se tuku (jedan će 3, a drugi godinicu uskoro), ali zato stariji non-stop maltretira malog, gura ga, stišće iz sve snage, stavlja mu dekicu preko glave i onda legne na njega, zajaše ga dok ovaj puže ili gmiže, zalijeće se autom-guralicom na njega, ma strašno! a mali tek radi prve korake uz namještaj, još je totalno nestabilan za takve igre. u biti kužim ja da se stariji ponekad hoće igrati s njim kao sa većim djetetom (imamo starijeg nećaka koji uživa u takvim igricama s njim), a ne razumjie da je ovaj premali ma koliko mi uporno to trubili da je on još beba i da on ne zna ovo ili ono, da ga ne smije gurati, udarati i ne-znam-šta-sve-ne. a opet nekad to stvarno bude objest i prkos, vjerovatno i ljubomora npr. baca se nas, skače, dok dojimo...ja sam slabih živaca otkako se to počelo događati i imam stalno taj neki strah da će mali pasti i razbiti glavu ili sl. i preburno reagiram jer me uopće ne sluša kad ga upozoravam, onda odjednom zamračim, skočim, izderem se iz petnih žila i npr. bacim ja njega na drugu stranu sobe. baš bacim! ne mogu se u tim trenucima nikako izkontrolirati i iskulirati, ustvari ni ne znam šta bi trebala učiniti, ako ih stalno razdvajam i upozoravam, ponekad se i prijetim da će ići u garažu (ali pošto se garaže ne boji nikako da smislim nešto "strašnije").
ne znam kako će se te kazne i zabrane da ne dira malog oupće odraziti ne njihov budući odnos. bojim se da ga ne zamrzi. ni sad nemam osjećaj da ga voli, više mu je on smetnja u životu nego neki dobitak. naravno da je prije rođenja manjeg bila sva i 100%tna pažnja bila usmerena samo na njega (barem moja) i znam da mu to jako nedostaje, ali sad je tu i brat i to mali kojem također treba puno moje pažnje i dajem sve od sebe da mu pokažem i kažem da ga volim i gram se s njim dok mali spava, posvećujem mu vrijeme, mazimo se, ali to njemu nije dovoljno.
vjerovatno će se fajtat i kad odrastu a do tad će moji živci totano izgoriti...blago majci

[Beti3]

[QUOTE=sade_74;1951137]bojim se da ga ne zamrzi. ni sad nemam osjećaj da ga voli, više mu je on smetnja u životu nego neki dobitak. /QUOTE]

Naravno da mu je smetnja kad si ti to tako postavila. Stvarno te ne razumijem, kako možeš vikati na trogodišnjaka ( i to još malo pa trogodišnjaka). On nije kriv za ništa.

Molim te, sagledaj stvari njegovim očima i uključi ga kad god možeš. Ti nisi mama jednog po jednog djeteta, nego to moraš biti odjednom obojici. To je ono što odgoj čini deseterostruko ( a ne samo dvostruko) težim kad stigne drugo dijete. (Kod trećeg i svakog idućeg ide nekako jednostavnije.)

[sade_74]

[QUOTE=Beti3;1951184]

bojim se da ga ne zamrzi. ni sad nemam osjećaj da ga voli, više mu je on smetnja u životu nego neki dobitak. /QUOTE]

Naravno da mu je smetnja kad si ti to tako postavila. Stvarno te ne razumijem, kako možeš vikati na trogodišnjaka ( i to još malo pa trogodišnjaka). On nije kriv za ništa.

Molim te, sagledaj stvari njegovim očima i uključi ga kad god možeš. Ti nisi mama jednog po jednog djeteta, nego to moraš biti odjednom obojici. To je ono što odgoj čini deseterostruko ( a ne samo dvostruko) težim kad stigne drugo dijete. (Kod trećeg i svakog idućeg ide nekako jednostavnije.)

baš me ovo zaboljelo!
svjesna sam da radim protiv sebe i svojih načela o roditeljstvu, ali neke stvari ipak ne znam postavitii ne znam se nositi sa svimizazovima roditeljstva i zato i jesam otpočetka na ovom forumu, (zato sam se uključila i u ovu temu i potrazi za riješavanjem ovog problema) jer sam o sebi imala mišljenje da ću biti loša majka, bez ikakvih majčinskih instinkata i da ako to ne želim trebam neke smjernice, trebam savjete. zato mi otpočetka puno pomogao ovaj forum i rodini tekstovi da shvatim kakav roditelj ustvari želim biti. želim biti, ali zapravo nisam, jer ne znam. ali učim i trudim se i ne predajem se.a i za trud i za strpljivost i izjave tipa da sam dobra majka sam već dobila pohvale od svojih bliskih osoba koji me znaju u drugom svjetlu. mislim da sam samu sebe preformulirala dobrano u drugu osobu tj u ulogu majke.
a da mi je teško i psihički i fizički, je! klanjam se svima koji imaju živce za imati više djece.

ovo je bilo malo OT. hvala na razumjevanju. slobodno mi linkajte slične topike.

[mikka]

i ja sam vikala na f. i znala ga odgurnuti kad bi bas pogubila zivce. ove prodike beti bas nisu na mjestu, znamo da nije dobro vikati ali mislim ko moze stalno ostati kul. meni se f. znao zaletiti i opaliti k sakom po glavi a ova je imala mjesec dana. i kad nakon svih objasnjavanja i svega on to napravi ponovo, i ponovo, nego sta da ga gurnem i izderem se, nisam ja majka tereza.

[MarijaP]

moji su još premali da se tuku (jedan će 3, a drugi godinicu uskoro), ali zato stariji non-stop maltretira malog, gura ga, stišće iz sve snage, stavlja mu dekicu preko glave i onda legne na njega, zajaše ga dok ovaj puže ili gmiže, zalijeće se autom-guralicom na njega, ma strašno! a mali tek radi prve korake uz namještaj, još je totalno nestabilan za takve igre. u biti kužim ja da se stariji ponekad hoće igrati s njim kao sa većim djetetom (imamo starijeg nećaka koji uživa u takvim igricama s njim), a ne razumjie da je ovaj premali ma koliko mi uporno to trubili da je on još beba i da on ne zna ovo ili ono, da ga ne smije gurati, udarati i ne-znam-šta-sve-ne. a opet nekad to stvarno bude objest i prkos, vjerovatno i ljubomora npr. baca se nas, skače, dok dojimo...ja sam slabih živaca otkako se to počelo događati i imam stalno taj neki strah da će mali pasti i razbiti glavu ili sl. i preburno reagiram jer me uopće ne sluša kad ga upozoravam, onda odjednom zamračim, skočim, izderem se iz petnih žila i npr. bacim ja njega na drugu stranu sobe. baš bacim! ne mogu se u tim trenucima nikako izkontrolirati i iskulirati, ustvari ni ne znam šta bi trebala učiniti, ako ih stalno razdvajam i upozoravam, ponekad se i prijetim da će ići u garažu (ali pošto se garaže ne boji nikako da smislim nešto "strašnije").
ne znam kako će se te kazne i zabrane da ne dira malog oupće odraziti ne njihov budući odnos. bojim se da ga ne zamrzi. ni sad nemam osjećaj da ga voli, više mu je on smetnja u životu nego neki
dobitak. naravno da je prije rođenja manjeg bila sva i 100%tna pažnja bila usmerena samo na njega
(barem moja) i znam da mu to jako nedostaje, ali sad je tu i brat i to mali kojem također treba puno
moje pažnje i dajem sve od sebe da mu pokažem i kažem da ga volim i gram se s njim dok mali
spava, posvećujem mu vrijeme, mazimo se, ali to njemu nije dovoljno.
vjerovatno će se fajtat i kad odrastu a do tad će moji živci totano izgoriti...blago majci

dobro ti Beti kaze. Nisi majka svakom posebno, vec obadvojici zajedno.
Dojenje mladjeg je vrijeme za starijeg.
Mozete na kaucu, krevetu ili podu slagati slagalicu, kockice, citati, igrati memori, pjevati ili nesto tako slicno.
I on samo trazi paznju.

Bas taj prijelaz sa jednog na dvoje djece jest najtezi za obitelj, roditeljstvo i majcinstvo jer je veliki izazov objasniti i pokazati djetetu koje je imalo nepodvojenu paznju da je i dalje jednako voljeno.
A sto se tice fajtova, mlate se kad im je dosadno i kad je dan bez nekih vecih promjena tipa odlazak nekud osim u obicajene parkice pa se sad trudimo voditi ih okolo da malo razbijemo tu rutinu stan-parkic

[clumsy mom]

moje cure se isto ne tuku. ja čekam i čekam, jer smo se moja sestra i ja opako mlatile, grizle, pljuvale i zube jedna drugoj razbijale, ali ove moje to ne rade. sad su 4 i 8 godina.
najviše što naprave je da jedna drugu odgurnu, ali i to nije ono pravo odgurivanje. ili znaju zamahnut, ali se zaustave prije nego se dotaknu.
e sad, mene fizičko nasilje užasno smeta i ja jako jako oštro na njega reagiram i uvijek komentiram gdje god da ga vidim, pa sam im možda to uspjela prenijeti negdje u primozgove.
znaju one biti jako agresivne jedna prema drugoj, ali uspiju to prebaciti u neke druge oblike koji nisu fizički.

Potpuno isto samo što su kod mene u pitanju 7-ogodišnji dečaci.

Ja se fizičkog obračuna takođe užasavam, čak se nisam ni sa bratom tukla kao mala. Ovoj svojoj dvojici tupim kako su udarci neopravdani i nepotrebni i izgleda da im ulazi u uši. Ili ih nerviraju one moje pridike posle udarca pa čuješ PLJUS! - Udari sad ti mene! Udari sad ti mene!!! - valjda samo da ja ne dodjem i ne gnjavim na temu ''nijedan udarac nikad ništra nije rešio''

[Cheerilee]

e sad, mene fizičko nasilje užasno smeta i ja jako jako oštro na njega reagiram i uvijek komentiram gdje god da ga vidim, pa sam im možda to uspjela prenijeti negdje u primozgove.

Ovo sam tek sad pročitala, i samo mogu potpisati....

Čak me i brine da niti jedan od njih nezna kako reagirati kad ih tuku klinci u vrtiću...
Ne brane se, samo viču; "nemoj to raditi, to je jako ružno ponašanje"....