sade_74 prvotno napisa
moji su još premali da se tuku (jedan će 3, a drugi godinicu uskoro), ali zato stariji non-stop maltretira malog, gura ga, stišće iz sve snage, stavlja mu dekicu preko glave i onda legne na njega, zajaše ga dok ovaj puže ili gmiže, zalijeće se autom-guralicom na njega, ma strašno! a mali tek radi prve korake uz namještaj, još je totalno nestabilan za takve igre. u biti kužim ja da se stariji ponekad hoće igrati s njim kao sa većim djetetom (imamo starijeg nećaka koji uživa u takvim igricama s njim), a ne razumjie da je ovaj premali ma koliko mi uporno to trubili da je on još beba i da on ne zna ovo ili ono, da ga ne smije gurati, udarati i ne-znam-šta-sve-ne. a opet nekad to stvarno bude objest i prkos, vjerovatno i ljubomora npr. baca se nas, skače, dok dojimo...ja sam slabih živaca otkako se to počelo događati i imam stalno taj neki strah da će mali pasti i razbiti glavu ili sl. i preburno reagiram jer me uopće ne sluša kad ga upozoravam, onda odjednom zamračim, skočim, izderem se iz petnih žila i npr. bacim ja njega na drugu stranu sobe. baš bacim! ne mogu se u tim trenucima nikako izkontrolirati i iskulirati, ustvari ni ne znam šta bi trebala učiniti, ako ih stalno razdvajam i upozoravam, ponekad se i prijetim da će ići u garažu (ali pošto se garaže ne boji nikako da smislim nešto "strašnije").
ne znam kako će se te kazne i zabrane da ne dira malog oupće odraziti ne njihov budući odnos. bojim se da ga ne zamrzi. ni sad nemam osjećaj da ga voli, više mu je on smetnja u životu nego neki
dobitak. naravno da je prije rođenja manjeg bila sva i 100%tna pažnja bila usmerena samo na njega
(barem moja) i znam da mu to jako nedostaje, ali sad je tu i brat i to mali kojem također treba puno
moje pažnje i dajem sve od sebe da mu pokažem i kažem da ga volim i gram se s njim dok mali
spava, posvećujem mu vrijeme, mazimo se, ali to njemu nije dovoljno.
vjerovatno će se fajtat i kad odrastu a do tad će moji živci totano izgoriti...blago majci
Odgovori s citatom