Sve vise se s ovim dojenjem osjecam ko Alisa u zemlji cudesa...
Nemam se kome pojadat nego vama, vrlo malo prodojecih mama je oko mene, nazalost.
Sta me muci? Vec neko vrijeme mi "zvoni" da malac ne dolazi do masnijeg mlijeka iz ciste lijenosti. Njegove, jasno. Pocelo je s povremenim negodovanjem tokom podoja, dok krene LD sve je dobro, cim to vodeno popije pocinje ljutnja, odgurivanje i istovremeno hvatanje sise ko pirana i zacas vec place. Danas je tako bilo cijeli dan. Neopisivo tesko... Zvala sam savjetnice, kazu raditi kompresije. Probala sam ali ili ja ne kuzim kako ih pravilno raditi ili to kod nas ne pali. Dobio je nesto manje na tezini i sad sam sve vise sigurna da je onaj alarm bio ispravan - njemu se neda vuci!
Ono sto mi nikako nije jasno, a nisam stigla pitat savjetnice jer je ovaj vec urlao, je: stavim ga npr. na desnu, on jede minutu-dvije, super vuce, cujem kako guta, i onda krece ovo gore opisano negodovanje, prebacim ga na lijevu, on opet super vuce. Za pola minute iz desne krene curit i to bude potok, cijela majica mokra. Kako onda on nije mogao povuci ako to tako curi? Obicno ga onda vratim na desnu i opet minutu-dvije uspije vuci i opet krece plac.
Prije je tako bilo navecer pa sam to pripisivala vecernjoj nervozi ali danas cijeli dan, apsolutno svaki podoj takav...Cijeli dan je spavao mozda sat vremena sve zajedno ali ono sto je cudno je da je jako puno bio budan i miran, lezi i radoznalo gleda, prati mene, slusa me... To tako nebi bilo da je gladan zar ne? Kakao je 4 puta i to obilno, piskio je vise nego dovoljno.
Ja necu odustat tako lako, prebrodila sam ovo danas, prebrodit cu to isto i sutra ako treba ali ako postoji nacin da olaksam i sebi i njemu molim vas recite mi ga jer ja ne znam kako da ovo rijesim...