Nesilica, a da li vi radite nešto drugo osim spavate po danu?

Bebe od 4,5 mjeseca žele i zanimljive su im i neke druge stvari osim spavanja.

- Imate one baby gim, polegneš dijete na pod pa gleda u te igračkice koje vise iznad njih.
- Pa staviš dijete na bušku na pod (podne puzle)i opkružiš dijete sa igračkama...
- Staviš u auto-sjedalicu na cca 10 min. na kojoj također ima igračka...
- Okreneš dijete od sebe, šećeš s njime po stanu i nudiš mu da dotakne stvari koje ga zanimaju...
I za sve gore navedeno moraš Ti pokušati dijete zaigrati svojim glasom, pozivima na igru tako da dijete pokuša pažnju usmjeriti na te igračke.
....
I sve to da traje po bar 5-10 minuta na dan i tako svaki dan.
Nakon cicanja uzmeš dijete pa u šetnju (ili ga uspavanog prebaciš u maramu), trenutak prije izlaska staviš u maramu, malo pohopsaš i trk van u šetnju sa mužem,
dijete će gledati okolo ili zaspati, a ti ćeš naći trenutak za sebe i muža.

Moja prva je u dobi od 4 mjeseca spavala tri puta po pola sata po danu.
Ukoliko je cica bila u ustima spavala je i duže, ali ne znatno duže, ponekad sam naravno ležala sa njom,
ali većinom smo vježbale, igrale se i šetale...
Noću se je budila svakih pola sata i svakih pola sata je dobivala cicu i trebalo mi je još pola sata da uspijem pobjeći od nje dok spava...
Sa mužem sam bila to kratko vrijeme i stalno skakala ko skakavac sim-tam, film na TV-u nisam mogla pogledati niti u ludilu...
Jednostavno je bila takvo dijete, turbo-ultra zahtjevno, a i dan danas je takva samo na neki drugi način.
Malo bolje je počela spavati negdje oko 2-3 godine, a dan danas se budi zbog problema sa disanjem....
A ja mislim da ona ima problem sa tim svojim disanjem...od rođenja, da nju uvjek nešto mučilo, da je možda intolerantna na neke namirnice....(baš se spremamo na testove)...

Tako da je moje mišljenje:
pokušaj si pomoći na sve načine da se oraspoložiš
pokušaj shvatiti i prihvatiti svoje dijete, možda ga nešto muči (disanje, možda ima kolike-grčiće...)
pokušaj u svemu tome nači zdrav razum i dijete pokušati prisložiti malo prema sebi, koliko ide...(te šetnjice, igrice i sl...)

Dijete je maleno i treba Vas roditelje, sigurno te ne zove i traži jer te ne treba,
Ne postoje savršena dijeca, savršena spavanja, odrastanja kako nam neki 'prijatelji' pokušavaju predočiti.
Mnogo njih je dobilo amneziju za puno toga što su prošli sa djecom...

Pogledaj nas ovdje na forumu, tisuće djece i majki koje su prošle i koje prolaze ono što i ti.
I nedaj se pokolebati od drugih jer ti radiš ono što je najbolje za tvoje dijete, čuvaš ga i maziš, a drugi neka pričaju
što god žele i neka ostavljaju djecu da plaču, ti znaš i osjećaš da to nije u redu i u pravu si, nedaj se, neće zauvjek biti bebe.