Drage moje puno vam hvala..najviše radi toga što ne umanjujete moju bol i što ste tako divne i pune razumijevanja..nije me bilo neko vrime jer sam se nekako povukla i bilo je dana kada nisam uopće tila o tome razgovarati ni sa kim već samo plakati i plakati..
jučer mi je sestrina prijateljica rekla da je trudna..jako mi je drago zbog nje,stvarno je..ali u jednom trenutku sam se uhvatila kako razmišljam blago njoj..da sam makar i ja opet trudna..kako je samo sretna..znam da ću ponovno zatrudniti ako Bog da,jako bi to volila,ali se bojim pomisliti na to..MM me ohrabruje i želi dašto prije idemo na drugu bebu ali ja se bojim..bojim se da se ne ponovi...