bzara ne znam što više reći osim hvala želim naučiti živiti sa svime ovime što mi se dogodilo i da na spomen svog moje lice obasja osmijeh od radosti što sam ga imala tu čast nositi,a ne suze i tuga jer više nije sa mnom..ovo pišem jer sam danas primila jedan tako lipi mail od moje drage rodice..
"ja san sigurna da je toj duši sada dobro i da je zadovoljna i gleda na te sa tugom što toliko patiš..ti moraš znati da je tebe tvoja beba izabrala da u tvojoj nutrini iskusi kako je razvijati se i nastajati. i znaj da je to bila cijela svrha i da je ostvarena njena želja, imala je potrebno iskustvo za svoj rast, više nije trebala. to ne znači da je tebe htjela povrijediti, to samo znači da si ti bila odabrana da se u tebi osjeća dobro.."

tako su me ove njene riči malo ohrabrile i koliko god da su me na pvu rasplakale toliko su mi stavile osmijeh na lice...