Zablude i predrasude u svezi s posvajanjem

[ina33]

Ima i još jedna, po meni, predrasuda, koja se više provlači, nego što se otvoreno govori:
- biološko roditeljstvo, to jest baš posebno majčinstvo - trudnoća, porod, dojenje, stvaranje te tjelesno-psihološke veze majka-dijete - toliko su bitni i sveformirajući za život žene i djeteta da su "nenadoknadivi" i "nezamjenjivi" - a očituje se u onome "voli li ga ona kao svoje "vlastito"" i "može li ga ona volit, a druga ga rodila". Taj dio targetira baš mamu, tata je izvan te predrasude.

Tj. ono naglašavanje svih tih stvari oko samog poroda i trudnoće ("stres" tijekom trudnoće, kontakt i u maternici) kao superbitnih i jako daleko dosežućih u život djeteta, i biološke majke.

[butterfly_]

Ima i još jedna, po meni, predrasuda, koja se više provlači, nego što se otvoreno govori:
- biološko roditeljstvo, to jest baš posebno majčinstvo - trudnoća, porod, dojenje, stvaranje te tjelesno-psihološke veze majka-dijete - toliko su bitni i sveformirajući za život žene i djeteta da su "nenadoknadivi" i "nezamjenjivi" - a očituje se u onome "voli li ga ona kao svoje "vlastito"" i "može li ga ona volit, a druga ga rodila". Taj dio targetira baš mamu, tata je izvan te predrasude.

Tj. ono naglašavanje svih tih stvari oko samog poroda i trudnoće ("stres" tijekom trudnoće, kontakt i u maternici) kao superbitnih i jako daleko dosežućih u život djeteta, i biološke majke.

kasnim s odgovorom na ovo koju godinu, ali ne mogu ne prokomentirati:
nadam se da ću uskoro postati mama posvojenom djetetu...
u fazi istraživanja i čitanja svakog članka/teksta/komentara, proučavanja svakog zakona/foruma, ma svega što ima veze sa posvojenjem, pročitala sam puno priča koje su imale sretan završetak! i mogu samo reči da sam preko ekrana osjetila takvu sreću, ljubav, takvu emociju od žena koje su posvojile.. i ne sjećam se da sam ikada upoznala trudnicu i ženu koja je rodila da je tako zračila srećom, blagostanjem, zadovoljstvom... ne kažem da nisu sretne, ali kada čovjek preko ekrana osjeti takvu emociju sreće od posvojitelja i to tako, ajmo reči, virtualno, onda se zapita o tim "nenadoknadivim i nezamjenjivim" vezama i njihovom značaju....

[ivanas]

kasnim s odgovorom na ovo koju godinu, ali ne mogu ne prokomentirati:
nadam se da ću uskoro postati mama posvojenom djetetu...
u fazi istraživanja i čitanja svakog članka/teksta/komentara, proučavanja svakog zakona/foruma, ma svega što ima veze sa posvojenjem, pročitala sam puno priča koje su imale sretan završetak! i mogu samo reči da sam preko ekrana osjetila takvu sreću, ljubav, takvu emociju od žena koje su posvojile.. i ne sjećam se da sam ikada upoznala trudnicu i ženu koja je rodila da je tako zračila srećom, blagostanjem, zadovoljstvom... ne kažem da nisu sretne, ali kada čovjek preko ekrana osjeti takvu emociju sreće od posvojitelja i to tako, ajmo reči, virtualno, onda se zapita o tim "nenadoknadivim i nezamjenjivim" vezama i njihovom značaju....

Vjerojatno je kod posvojitelja tako jer djetetu predhodi dugi put suočavanja s neplodnošću, kod nekih i pokušaji MPO pa onda kroz državnu birokraciju, čovjek se u sebi mora pomiriti i s tim da postoji mogućnost da neće uspjeti ostvariti roditeljstvo i kad onda ipak i unatoč svemu uspiješ, ta sreća te preplavi i širi dalje.