Ja isto uvijek educiram i uglavnom se ne zgražam, jer većina pitanja dolazi iz kombinacije prirodne znatiželje i neznanja o posvojenju. Prije me je jako smetalo čestitanje na plemenitosti i hrabrosti i veličanje posvojenja, jer sam se od početka smatrala velikom sretnicom. Sad me više ni to ne smeta, jer mislim da to ne dolazi iz loše namjere. Jedino na što reagiram je priča o lošim genima - mi svi imamo dobre i loše gene, a za svoju djecu mislim da su pobrala vrhnje. Druga stvar koju isto ne prešućujem je ovo s plaćanjem i vezama. Nikad u svom životu nisam učinila nešto nepošteno i ne toleriram kad mi netko tako nešto imputira. Ima i ovoga o čemu govori ina33, ali to te ne može pogoditi, ako sama tako ne osjećaš. Ponovit ću ono što sam već i ovdje zapisala: bila sam i jesam sretna što nisam rodila, jer sam dobila svoju vlastitu djecu i ne mogu si zamisliti drugu.

Kod mene sad ima puno manje pitanja jer su djeca već velika i već su se svi navikli na nas kao obitelj. Znam da kod nekih postoje predrasude, bilo ih je u vrtiću i u školi - tu se zadovoljavam time da educiram one koji se daju educirati, ignoriram one koji se ne daju i zaštitim svoju djecu od posljedica njihovih predrasuda. Znaju me, ne bi se usudili. Kad mi postave neka pitanja koja zadiru u privatnost moje djece to otvoreno kažem. Osim toga, nismo tu više samo mi roditelji nego i naša djeca koji pričaju o tome onako i onoliko koliko žele (u tome su jako različiti).

Mi smo obitelj, živimo svoj život i lijepo nam je.