Zablude i predrasude u svezi s posvajanjem

[Zdenka2]

I moj. A što je najzgodnije, njih dvoje su sve više fizički slični. Doživjeli smo da su nas dvije posve nepoznate žene na tramvajskoj stanici daleko od našeg kvarta (dakle, neupućene u našu obiteljsku priču) dugo zagledale i potom mi je, "iz čistog mira", jedna od njih rekla: "Gospođo, vaša kćerkica nema ništa vaše, ali je "pljunuti" vaš muž".

Pada mi na pamet kako je različita percepcija nas kao obitelji koju imamo mi sami i koju imaju neki iz naše okoline. Koliko god se mi silno voljeli i znali da smo mi kćer-mama-tata(-i pas), neki vjerojatno nikada neće smatrati da smo prava obitelj. U vezi njih se, s jedne strane, možemo truditi razbijati im predrasude, a s druge strane, ono što mi je najbitnije, pripremati svoje dijete kako se nositi s time.

Prvi citat: I kod mene je isto - često mi se znalo dogoditi da mi sažalno kažu: Gospođo, ništa nije pokupio od vas, sav je tatin!

Drugi citat: To je to. Neke predrasude jednostavno postoje i trebaš se naučiti kada se i kako boriti s njima, a kada ih treba jednostavno ignorirati. Ne možeš se stalno boriti s time. To procjenjujem vrlo jednostavno - borim se kad je situacija takva da to postaje problem moje djece ili obitelji, a ne borim se ako je tako da to ostaje samo problem osobe koja tako misli. Nismo mi jedini koji se nose s predrasudama - puno je takvih drugačijih.