Ajme moram se požaliti da negdje izađe ova ljutnja iz mene.

Jučer sam vodila sina na kontrolu kod doktora i već sam kod naručivanja drugog sina, sad i prvog se suočila s milijun nepotrebnih pitanja, zašto nemate, ovaj nalaz, zašto onaj, i onda sam rekla da su posvojeni, a iz nekih nalaza se vidi iz anamneze premda sam prešarala sve bitnije podatke.

Da bi kao vrhunac jučer izašla sestra u čekaonicu i prije pregleda pitala s koliko godina je sin posvojen, da doktorica piše u nalazu (mi još nismo ni ušli kod nje). Rekla sam da to nije nije mjesto z takva pitanja, na kraju pregleda sam rekla doktorici i zamlila da upozori sestre, a oda sam i rekla svoje sestri a ona me samo ušutkava kao pa to je lijepa gesta, nisam ja mislila ništa loše. Pa ženo ti ugrožavaš sva moguća prava mog djeteta i još se ne znaš niti ispričati. Ne znam bi li imalo smisla pisati neki prigovor i kome, kad samo pomislim na njih pocrvenim kao ovaj smajlić Ovo mi je dosad najgora situacija sa bezobraznim ljudima od posvojenja, čak mi je i glas podrhtavao koliko sam bila ljuta.