Mi smo imali situaciju da su svi gledali u maloga kao da ima tri oka na glavi. Skupilo se cijelo selo (živim u manjem mjestu) da vide kako izgleda posvojeno dijete. U manjim sredinama posvojiti dijete, a ne roditi vlastito, još je veći tabu nego u gradovima. Ispada kao da muž i ja nismo normalni, a o tome koliko su me ispitivali o biološkim roditeljima i o tome zar me nije strah kakve gene malac nosi. čak su me pitali da li mi se javlja njegova bio majka, kao da s njom pijem kavu svaki dan. Ljude nije za osuđiivati, jednostavno nisu dovoljno informirani o postupku posvajanja, a mnogi pričaju da bi posvojili, a u konačnici se predomisle.