I mi smo doživjeli svakakva pitanja i savjete, osobito je bilo pitanja što vam to treba, imate biološku kćer, radije napravite još jedno nego posvojiti, tko zna kakvi su geni, što ako ti kad odraste kaže da ti njoj nisi mama/tata. Sjećam se kako sam jednoj odbrusila i rekla da joj nitko ne garantira da njoj kćer koju je rodila neće jednog dana reći mrzim te, voljela bih da mi nisi mama. Nakon toga baš se i ne družimo previše Nakon što smo posvojili, znali su nas pitati jel joj znamo roditelje, ali najviše mi smeta što nam govore kako smo napravili dobro djelo. Naporno mi je objašnjavati da za mene to nije dobro djelo, već smo jednostavno željeli dijete i točka. Ali uglavnom se ne obazirem na komentare, usavršila sam tehniku na jedno uho unutra na drugo van

p.s. Kao netko tko je prošao trudnoću, to je zaista "prekrasno" stanje, osobito kad ništa ne možeš jesti pet mjeseci jer imaš žgaravicu, dobiješ običnu prehladu i onda ju vučeš dva mjeseca jer ništa ne smiješ konzumirati...... Uglavnom uvijek svima govorim da je slika sretne trudnice i kasnije majke s tek rođenim djetetom velika prevara koja nepotrebno nabija komplekse.

,,