Zablude i predrasude u svezi s posvajanjem

[čokolada]

Sve što može pomoći bržem posvajanju djece podržavam.
Ljudi malo romantično gledaju na posvojenje pa onda ova ideja o posvojenju troje djece može dobro zvučati, ali treba dobro promisliti ima li se kapaciteta za to jer samo ljubav nije dovoljna, kako se često čuje, treba i velika samoedukacija. Troje djece koja su zahtjevna, živahna i s razvojnim poremećajima - to je kao onaj topic o zahtjevnoj djeci pa svako puta 3. Za tri logopeda, tri defektologa, tri psihologa. Za tri adhda-a, tri poremećaja pažnje, tri disleksije.....itd, itd.
Ima posvojitelja koji to mogu, koji imaju prostor, novaca za život u kojem vjerojatno samo jedan roditelj radi (jer drugi teško može uz troje nove, male djece), vremena i novaca za silne terapeute i to u hrvatskim uvjetima (!) i što je najvažnije puno strpljenja i živaca za sve to "ishendlati". Znam jednu mamu i znam da nije nimalo lako. Može li jedna obitelj izdržati troje djece s posebnim potrebama?

Iskreno (možda je to nekome i hereza, ne znam) skoro pa bih rekla da je i pomalo upitno inzistirati i toliko dugo vremena čekati da se stvore posvojitelji za troje djece odjednom. Naravno, odlično ako ima kandidata, naravno da je dobro da djeca budu zajedno, ali ako nema, što onda - koliko dugo čekati? Je li veća šteta razdvojiti djecu ili da zajedno čekaju u ustanovi? Teška su to pitanja.