Troje djece u domu, oduzeti po rođenju ili kasnije a prvih mjeseci/godina prije oduimanja bili zanemareni ili ne daj Bože zlostavljani i bez ikakvih teškoća? Nema šanse.

podrška sustava : skoro pa nula bodova.

Realni život s troje posvojene djece, izgleda ludo i neizvedivo, a opet moguće i opet bi ponovono da se tisuću puta iznova rodim. A nemam pojma zašto, čini mi se da mi je nešto veće od mene dalo taj zadatak, i iako na dane padam s nogu nešto me uvijek digne i opet ispočetka, logoped, defektolog, fizikalna, škola, zadaća, borba sa sustavom i puno malenih ručica ovo vrata na kraju dana.
Niti jedan realni faktor u našem životu nije odgovarao činjenici posvojenja troje djece(financije, veličina stambenog prostora, neimanje baka i djedova niti ikoga od bliže rodbine za pomoć u istom gradu, suprugov posao(nema ga pola mjeseca doma)9 a opet niti jedan realan faktor nismo uzeli u obzir nego odluke donijeli samo i isključivo srcem.

Kod posvajanja više djece odjednom je možda roditeljima teže i napornije, ali je djeci lakše jer skupa uče, kopiraju jedna drugu, ono dijete kojem lakše ide potiče ove druge, vole se, igraju se skupa i nekako se sve posloži.



I da, nakon ovoliko godina i razgovora s potencijalnim posvojiteljima od kojih su me neki kontaktirali i pitali za savjet, čini mi se da je većina preizbirljiva, da bi garanciju da će im dijete biti zdravo, da nema nikakvih teškoća i da je što manje, i da bi najradije da nekim čudom zatrudne pa da uopće ne moraju posvajati.
Ostali koji ne spadaju u gornji opis su vrlo brzo posvojili i javili sretne vijesti.

Život ne daje garancije za ništa, a roditeljstvo je naizvjesnija avantura općenito, pitanje je samo koliko jedan par ima viška ljubavi i energije za podijeliti.