U redu je da se ljudi pitaju, važu, razmišljaju i donose odgovorne i promišljene odluke, roditeljstvo i odluka o istom je jedino neopoizivo i doživotno, sve ostalo možemo i promjeniti ako nam tako dode.
I mi smo jednom rekli NE jedno dijete kad smo ga vidili (nije imalo nikakvih posebnih teškoća) samo zato jer smo u srcu osjetili da nije naše i tu nam je odluku bilo teše donesti nego sve one sa DA, ali smo bili odgovorni i pošteni prema sebi i djetetu.

A opet, zašto je većini potencijalnih posvojitelja koji uopće nemaju djece, problem posvojiti dvoje djece odjednom (pod pretpostavkom da niti jedno dijete nema jako ozbiljne zdravstvene teškoće). (troje je već opet druga priča jer zahtjeva drugačiju logistiku).
Zašto su im problem obiteljske anamneze, a na temelju istih odbijaju djecu bez da su uopće saznali pravo stanje djeteta o kojem se radi? Mi bi dok smo čekali na posvojenje otišli na bilo koji razgovor za bilo koje dijete za koje su nas pozvali, makar 500km iz više razloga
a) prilika da nas ljudi koji rade u centru upoznaju i mi njih
B) iz poštovanja prema djetetu, ljudskom biću koje zaslužuje biti priznato i uvaženo, čak i ako mi nismo spremni posvojiti ga
c) zbog toga da steknemo iskustvo, upoznamo u konkretnoj situaciji svoje granice, i na što smo spremni a na što ne

A znam potencijalne posvojitelje koji su znali neći ne odmah na telefon kad bi čuli makar nešto (tipa neurorizično) ili čuti komentar da eto oni čekaju već godinama a mi dobili troje, sigurno imamo debele veze i sl. a možda su baš oni bili jedan od 10 parova koje je centar zvao za naše dijete prije nas na telefon i koji su odbili
Nemojte se potencijalni svi odmah naći prozvani, naravno da nisu svi takvi, ali po mom iskustvu ima puno takvih parova.

Za jedno moje dijete, mi smo bili točno 10.ti par koji su zvali, od 10 parova samo smo se mi i još jedan odazvali na razgovor, ostalih 8 je odbilo putem telefona.(hvala Bogu, iznova se zahvaljujem svaki dan)
Ista situacija za drugo dijete, ne znam koliko parova su zvali prije jer daju prednost parovima bez djece, i svi su odbili doći, osim jednog para koji je došao i odbio kad je vidio dijete (inače se radi o jednom jako slatkom i sve slađem djetetu).
Za svo troje djece smo bili daleka rezerva, a parovi prije su tako lako odustajali. Nije mi to tad bilo nikako jasno. Sad napokon je.

I ne sviđa mi se novi sistem, neki registri, profili i sl. Premala je ovo država, i ja sam kasnije puno puta prepoznala koje je dijete tko posvojio iz nekog detalja, opisa kroz priču prijatelja, poznanika, foruma jer smo bili u toku s centrima i djecom. Premala smo mi država i preuzak krug posvojitelja.
Po "starom" sistemu je bio puno bolji ljuski faktor, koj je trebalo zadržati, posvojitelji se trude i zovu, a za teže posvojivu djecu centri se trude, pa i nazovu ako treba svih 800 parova, jer nikad se ne zna, a radi se o sudbini ljudskog bića.
Ne može i ne smije biti registar kao google tražilica, nije dobro i nije ljudski. U svim sferama nas žele pretovoriti u robote i sistem.