Nemam uopće riječi kako bi nazvala taj registar a da nije prosta ili neprikladna za javni forum. kakve kućice, kategorije, pa ne kupuju se cipele broj 39, žute boje pa da netko to ukucava i traži, mjeri.

U centrima su isto poludili na ovakav način kako im se servira, da zovu 10 parova, pa biraju tri, pa milijun gluposti. Čini mi se da je netko uzeo nekakvu knjižicu ili člančić o posvajanju s googla pa ajmo mi sad tako u Hrvatskoj, a ta osoba pojma nema o posvajanju niti općenito o ničemu a donosi pravila i zakone. Pa kao ti nekakv adaptacijski perion od 6 mjeseci, pa nije dijete majica da ju isprobaš malo, pa vratiš ako ti ne paše Uf, odmah se naljutim kad na to pomislim.

I dragi moji, pogotovo malo stariji, otvorite svoje srce i dozvolite si da razmislite ako se pojavi prilika, o malo starijoj djeci, tipa 7, 8, 9 godina. Iako se po broju čini tih godinica dosta, znam jako dobro 5 uspješnih posvojenja djece te dobi i još starije i još smo u kontaktu s tim obiteljima i čini mi se da su njihovi izazovi i problemi isti kao i onih koji posvajanju par godina mlađu djecu. Djeca su jednako. čak i više željna ljubavi i pažnje i svi ovi koje ja znam su jako mazasti, kao da su mlađi.
I usprkos svemu što sam čitala u literaturi, čini mi se da su se povezali sa svojim roditeljima puno brže nego bi itko pomislio.
Super mi je jedno drago posebno dijete koje je upoznalo mamu i tatu jedne subote i inzistiralo da već iduće subote preseli k njima, pa kad su ga i centra pitali je li siguran i hoće li ih malo bolje upoznati, rekao da on već previše godina čeka mamu i tatu i da više nema vremena za ikakvo čekanje.
Neka djeca su posebnija od ostalih, imaju tu urođenu hrabrost da prihvaćaju život i ne zatvaraju se i nakon što pretrpe svašta. Upoznala sam neku i oni su mi među najdražim učiteljima Života. Posljedica bude i svega i svačega, ali se događaju i čuda, a biti dio čuda, kad ranjeno ljudsko biće, već godina kad je potpuno svjesno sebe, počne napredovati,preobražavati, ponekad i preko svih očekivanja je nešto od onoga što daje svrhu postojanja.
I čini mi se da je ta ljubav i povezanost koja se stvori između starijeg djeteta koje je u nekom trenu odlučilo ponovno dati priliku odraslima i ljubavi i životu jako posebna i neopisiva.