Moja pedijatrica koju sam mnogo cijenila kao pedijatricu mojih sestricha i djece od prijatelja, me takodjer mnogo razocarala glede usvojene djece. Uvijek sam osjecala da moje dijete gleda drugacije, kao neko "tudje", ne moje.... ali vrhunac je bio kad mi je ispricala pricu o komsinici koju je njen usvojeni sin, kad je odrastao, nadrogiran, gurnuo niz stepenice da se slomi, pljackao je, pa cak i ovu dr. kao opljackao.... bila sam zatecena, mozak mi htio eksplodirati... koje rasudjivanje od doktorice... ali dijete mi je bilo bolesno, pa sam samo izasla.... a i to je bio posljednji pregled kod nje, jer smo s polaskom u skolu dobili novu dr. Uvijek sam drzala da obrazovani ljudi imaju siroke poglede na svijet oko sebe, posebno u ovom slucaju (usvojenje) doktori koji rade sa djecom, znaju da je dijete dijete, bilo biolosko ili usvojeno, ta nije vanzemaljac... ali ne...