I David je takav. S tim da nama nije ništa baš pomogao prelazak u veću sjedalicu
Rijetko sam išla s njim sama u autu. Uvijek bih radije išla pješice ili javnim prijevozom. Na duge staze smo išli samo ako nas je MM mogao voziti. Stvar je postala malo bolja kad smo krenuli sa dohranom pa sam mu dala da nešto gricka i to bi ga zabavljalo. Kad bih baš bila u situaciji da idem s njim sama, a on bi urlao, stajanje nikad nije imalo smisla, s tim smo samo odgađali agoniju.
Njemu je problem kod AS što mora bit zavezan, previše ga sputava. Jer je inače nabrijan 100 na sat.
I to što ga vožnja u biti uspavljuje, a on baš ne bi spavao i to ga užasno frustrira.
Problem je možda dijelom i u tome što se vozimo možda jednom tjedno i to sad u zadnje vrijeme. Prvu godinu dosta malo pa nije naviknuo.
Sad se vozimo cca 2x tjedno do Novske i natrag i radije biramo voziti se navečer kad mu je vrijeme spavanja. Zaspi dosta brzo, spava cijelim putem i doma ga samo prebacim u krevet.