Mi danas nadobudno krenuli na put od 45 min. Stali nakon 3 kilometra, dojila ga 15 min. pa krenuli dalje. 5 min kasnije eto nas opet na parkingu... Skinula sam malca misleci da mu je vruce, nije pomoglo, opet smo stali. Pa sam tetru stavila na staklo da mu ne smeta sunce slucajno, nije pomoglo. Nakon sto smo 4 puta stali on je napokon zaspao i probudio se minutu prije odredista. Put je trajao sat i pol...
Na povratku smo opet stali nakon 5 km. 5 minuta kasnije eto njega opet, place. Opet stajemo. Ponavlja se isti scenarij al vec smo na autoputu, ja, kao majka lavica koja ne moze vise slusat svoje mladunce da place, riknem muzu da stane u zaustavnoj, prebacujem se preko sjedala iza, uguram jedva svoj poveci straznji dio izmedu 2 sjedalice, onako se bocno smjestim jer drukcije neide, vadim sisu, naginjem se nas AS i malac dvaput povuce i zaspi te spava ostatak puta... Nevjerovatno... Definitivno vise nikud neidemo osim ako je bas od zivotne vaznosti. Relacija vrtic-doma ce morat pretrpit jer starijeg moram vozit al sve ostalo ce ili cekat MM-a ili cemo pjeske.
Nevjerovatno koliko je drukciji od Svena, on je zaspao i na putu tamo i natrag nakon par minuta. I uvijek tako blazeno zaspi. Jedino doba kad mi je radio probleme je bilo kad je preselio u 9-18, onda je neka 3 dana plakao i to je bilo to. Al ovaj mali ce ocito malo vise testirat moje zivce...