Meni je tkđ. taj period nakon poroda bio najteži u životu. To preteško breme odgovornosti koje ti odjednom padne na leđa, saznanje da dijete treba 24-satnu brigu, zakopana u kući, nula vremena za sebe, za bilo što ma koliko banalno bilo... Meni je svaki dan započinjao sa molitvom "Bože još samo danas, samo mi danas daj snage...". Ja sam imala maksimalnu podršku okoline i teško mi je i pomisliti što prolaziš ako to sve moraš proći sama.
Prvenstveno potraži pomoć liječnika, ako sam dobro shvatila ti si to već učinila ili ćeš pa bravo i samo naprijed. Ako nemaš obitelj ili prijatelje koji će ti biti podrška uvijek možeš doći ovamo i naći ćeš društvo koje će te razumjeti. Najbitnije je da shvatiš da ovo što proživljavaš nije nenormalno i nikada viđeno. Da je većina žena prošla kroz makar i blagi oblik depresije ili bar te krajnje psihičke napetosti kada se suoče sa tom novom situacijom nakon rođenja djeteta. Pokušaj misliti pozitivno i samo naprijed!