Druga beba

[luce2006]

I ja glasam za sto manju razliku, koliko god to cudno zvucalo.
Naporno je, pogotovo u momentima kad su oboje bolesni ili kad svatko drekne trazeci nesto svoje, ali se po mom misljenju vise isplati jer iz jednog cuga, dok si jos naviknuta na sve, ces imati dvoje velike djece koji ce se moci jednog dana sasvim lijepo skupa igrati, druziti i opcenito biti nerazdvojni.

Moje cure su razlike godinu dana. Da se razumijemo, bilo je svega i svacega i sad kad se sjetim sta smo sve prosli, kroz kakve situacije, tesko mi dodje. Ali kad ih pogledam sada, vidim da se sva muka i sve noci nespavanja i trcanja cas oko jedne, cas oko druge, isplatilo, vjeruj mi. Sad imam sasvim malu bebu (razliku vidis u potpisu) i osim cinjenice da mi je sve lakse zato sto je to trece dijete pa vec imam iskustva s nekim situacijama, jednostavno sam se odvikla od cijele te brige oko malog djeteta i cesto se zateknem da pozelim da je stigao malo ranije.

Takodjer zelim dodati da nikad, koliko god se trudila, ne mozes sve isplanirati, a i ako isplaniras, negdje ce ti taj plan propasti, najcesce zbog nekakve sitnice. Ovo se odnosi na tvoje nedoumice s poslom. Ja sam bila prisiljena riskirati jer nisam imala mogucnost izbora. U trenutku kad sam zatrudnila s prvom curom, ne da nisam imala posao, nego nisam imala ni pripravnicki staz koji ej potreban za moje zanimanje. Ni s drugom curom nisam imala to, ali sve sam polako rijesila. Zapravo, jednostavno je to sve bilo - zivis i djelujes u hodu, onako kako te sta strefi.
Ima dana i kad zivis samo da docekas sljedeci dan pa da mozes reci "jedan manje", ali sve je to ok, jer, jos jedanput cu ponoviti - isplati se.

Riskiraj. Ako i dodje do toga da se jedna vrata zatvore, negdje ce se otvoriti druga jer to tako funkcionira.

[klara]

... Ako i dodje do toga da se jedna vrata zatvore, negdje ce se otvoriti druga jer to tako funkcionira.

Baš tako

Naše dileme, odnosno brige su bile drugačije. Željeli smo drugo dijete i nije bilo pitanje hoćemo li se odlučiti ili usuditi, kolika će biti razlika u godinama, nego hoću li uspijeti zatrudniti još jednom, i hoću li uspijeti zadržati trudnoću. Nijednom se nisam zapitala hoću li imati problema na poslu ili hoću li biti neispavana. Ali bilo je briga i strahova, puuno...

A opet se sve posložilo. Na poslu imam podršku da ne može biti bolje, beba je rođena na termin, zdrava, velika i spava noću, seka je obožava... Nije savršeno ali je predivno.

Hoću reći - stvari ispadnu dobro. I mi smo sposobni za više nego isprva mislimo. Samo se treba usuditi i boriti za ono što želiš.