Znala sam da će moje spominjanje donacije, makar i sitnim slovima, makar mi to nije bila namjera-pokrenuti misli....Slažem se s Charlie da svatko mora sam za sebe odlučiti, al mislim da se kod nas jednostavno ne ponude sve opcije ili se nude nakon čarobne granice od 42 godine. Vani je to drugačije, iako vjerojatno u Njemačkoj ne. I pošto u medicini nije sve 2+2, što su dokazale mnoge 39+ trudnice, koje nas jako vesele, svatko treba biti svjestan svih opcija, i sam odlučiti o svom putu. Eto, sad pišem nesmanjenim slovima, to je samo buba za razmišljanje kako je negdje drugdje, nikako ne sugestija.