Pa ja zapravo ne znam mogu li doma, u tome i jest dio problema. Nismo jos ni sest mjeseci u pokusajima sto, u principu, nije alarmantno. No los AMH mi visi nad glavom pa se ne usudim cekati vise od sugeriranog. Osim tog, stvarno nista ne izgleda lose, ovuliram, ciklusi su normalni, ostatak hormona ok, antralci na broju. Spermiogram je oligospermican, a nisam bas sposobna sama zakljuciti koliko nam to smeta, ili ne smeta, s obzirom da broj ipak nije prestrasno malen.

Rekoh vec, ne znam tocno sto ce biti doktorova preporuka ako nista ne bude u sljedecih mjesec, dva (moram priznati da bih ja sebi dala jos koji mjesec kucne radinosti, ali MM zeli natrag na kliniku tocno kako je doktor rekao, a to je za otprilike tri tjedna). Prema onome sto je zadnji put rekao, nije ga pretjerano brinula stimulacija, s obzirom na sve rezultate.

Brine mene, financijski, u principu. No ne znam red velicina za AIH, na primjer, pa ne znam kako bi to funkcioniralo. Pretpostavljam da ne kosta jednako. A placam ama bas sve sama iz dzepa, da. Zato vazem cijelu pricu vise nego vjerojatno vecina ostalih kojima je IVF jedna od opcija. Zvuci nekako bolesno kad se svede na tu pricu, ali nisam sigurna vrijedi li neka (mala?) sansa silnih novaca, kredita i tko zna cega. Da ne pricam o problemima na poslu jer cu morati povremeno i izostajati, pri cemu uopce ne mislim bolovanja i mirovanja nakon punkcije, transfera i tko zna cega. To uopce ne postoji kao opcija.

Sve u svemu, samo razmisljam na glas svako toliko. Cisto da se valjda bolje podsjetim kako stvari funkcioniraju.