Curke, moram vam nešto reći, znate kako kod mene stoje stvari. Nije baš naj, a nije baš ni preloše, nešto između. Ja svašta po nešto MM blagu AT.

Pitala sam 3 doktor za mišljenje o AMH, ovakve odgovore sam dobila:
1.) To nema smisla vadit niti obraćat pažnju, bitno je da postoje antralci i O onda se sve da odradit.
2.) Sa tako niskim AMH nema puno šanse... Razmislite o odustajanju.
3.) AMH 1.0 je loš, a 2.1 je suuuuper, bitno da ima antralaca.

E sad, od kad mjerkam meni se antralci vrte između 1-5 po jajniku.
U ovom sad zadnjem ciklusu gdje mi je vađen AMH 2,1, antralaca ima 3-4 po jajniku, uz prisutne dvije O, različitih veličina s malim odstupanjem, oba ŽT rade. Dr ne zna da li je ovaj manji ostatak iz prošlog ciklusa.
Ciklus prije je onaj gdje sam vadila hormone koji su unutar referenci ali i dalje u omjeru 3:1, uz onaj E2 koji je luđački visok.

I sad sam trebala ići u onaj kombinirani postupak sa jačom dozom klomića na koje inače ne reagiram+gonali.
Slučajno sam još u devetom mj. bila na sistematskom i ustanove mi visoki tlak, a sobzirom na moje trombofilijske mutacije, prešla sam na andol, čisto da probam spustit tlak bez onih jačih ljekova, da mi se ne bi kosilo s postupcima...

I onda se desi ono čemu se ni u najluđoj varijanti nisam nadala.
Prirodno trudna uoči postupka.
Mislila sam još malo čekat prije nego vam kažem, ali vrag mi ne da mira.
Uspjela sam dobit terapiju heparinom, jer me pere paranoja oko toga još od prošle trudnoće.
Kako će to ići, budemo vidjeli. Još mi nije jasno, kako se desilo.
A bome nije jasno niti mojim doktorima. Al' u priči lagano ignoriraju cijelu priču o AMH, jer činjenice govore drukčije.
Još se ne mogu odlučit dal' sam sretna il' me strah.