Dizu kredite, a onda otplacuju, ili trose ustedjevinu namijenjenu necem drugom (mirovina, ovo ono). A brdo ljudi jednostavno ne ide na IVF. Zbog cijena i stvari vezanih uz posao/godisnji/sto vec, cini mi se da je skroz drugacija prica prilikom donosenja odluka. Postoje neka osiguranja koja placaju dijelove IVF-a, neka ne placaju nista, neka samo dijagnostiku (kao moje, ali i to je samo djelomicno i to sam sad ispucala, eventualno ce mi jos pokriti HSG i to samo mozda), neke savezne drzave naplacuju manje, neke vise, u nekima osiguranje mora pokriti troskove IVF-a na isti nacin na koje pokriva slomljenu nogu ili antibiotik (no moja nije jedna od tih).

No ne znam cijene postupka na mojoj klinici, a onako okvirno, moze biti bilo sto od nekih $12,000 do $30,000 ili vise. Vjerojatno ovisi o lokaciji, osiguranju, postupku, tko zna cemu.

Pojma nemam koliko kosta u Kanadi; Kanada ima slicno osiguranje hrvatskom, uglavnom se naplacuje iz poreza, ali u Kanadi ne zivim pa me ni ne zanima bas previse. Zadovoljna sam s klinikom i doktorom kod kojeg vec jesmo, nemam potrebu traziti drugu. A sigurna sam da postoje razlike u postupku, vjerojatno i jedan te isti doktor radi drugacije s razlicitim pacijentima. No ne znam nista o tome jer nismo toliko daleko jos stigli.

AIH cemo probati samo ako doktor kaze da ima smisla. Ako ne, onda odmah u glavu. Mislim, jel, novcanik.