Što se tičeigračaka i mi smo znali govoriti "podijeli s djecom igračke", ali svremenom sam došla do zaključka da je bolje ne miješati se i ostavila sam sinkuna odluku s kime želi i kada želi i koju igračku želi s nekime podijeliti. Znaobi me pitati zašto xy ne želi svoje igračke dijeliti, a ja svoje uvijek moram snekime dijeliti. I stvarno, zašto, neka on sam odluči da li će s nekime neštopodijeliti ili ne. Vrlo brzo je vidio da ako dijeli igračke uvijek ima društvoza igru, a ako ne uvijek bi bio sam i češće mu se znalo dogoditi da ga je netkoudario, ugrizao, gurnu, pa čak i pljunuo, uh. Mogu reći da danas sa svima(naravno odabranim prijateljima u koje ima puno povjerenje) dijeli skoro pa svei ako treba nekome nešto posuditi na koji dan uvijek je široke ruke. Baš samponosna na njega zbog toga. Do toga smo došli postepeno. Bilo je tu i potrganihigračaka i ne vraćenih posuđenih igračaka i svega, ali najvažnije je bilo da jeto bila njegova odluka, a ne moje nagovaranje. Djeca su mi znala reći"teta on mi ne da igračku", a ja bi odgovorila "to je njegovaigračka i on o tome odlučuje", i obavezno bi naglasila da drugi puta i onineka razmisle da li će nešto podijeliti s njime ako on ne želi dijeliti snjima.