pogotovo je to bitno za curice koje tuku dječaci kao u slučaju moje male...njih je zabavljalo što ona plače, ne zove tetu, ali i ne vraća udarac te ništa mami i tati ne spominje-tako je bila savršena žrtva...također dečko kojeg se najviše bojala i koji ju je najviše tuko- njega je najviše voljela-zar da žensko djet učim da je ljubav kad te netko fizički zlostavlja-nema šanse!!!!..pa da se jednog dana uda za nekoga tko će ju mlatiti jer je naučila da je to ljubav, on se na taj način izražava, jer eto nezna drugačije i zato bi to trebalo biti opravdano??!! molim vas lijepo! takva sam i ja budala bila i štitila tog malog, jer tko zna kakvi su mu roditelji,čak sam se rasplakala mad njim...a onda skušim da ja i teta ne fermamo osjećaje -žrtve-moje kćeri i da nju nitko ne brani pa ni njezina mama, jer eto važniji su razlozi zašto je taj dječak takav, je li žrtva šta učinila da ga isprovocira i svi ostali mogući načini da ga se opravda, pa čak i želja da je bolje da žrtva ide psihologo jer je vjerovatno nešto u njoj što joj neda da se brani ili je rezlog zašto je žrtva...a malom agresivcu ne treba psiholog-uzrok nitko ne lječi!