Moj prvi razlog zbog kojeg učim djecu ne vraćaju udarce jest taj što mislim da je tučnjava loša i ne rješava stvari i ne želim da se tako ponašaju. To ne znači da oni nekoga ne klepnu, a da ja za to ne znam. Međutim, kad baš počne ovakvo proganjanje o kakvom govori eris i kakvo se u blažoj mjeri dogodilo mom djetetu, stvarno mislim da nije za dijete da to rješava i da to može postati opasno. Tu su roditelji da to riješe i da se tako postave da škola/drugi roditelj mora reagirati, a ne moliti i čekati da djeca izađu iz škole.

Druga stvar je u tome što škola ne tolerira tučnjavu bez obzira na to tko je započeo i onda žrtva često ispadne krivac, jer je recimo glasnija i rječitija od zlostavljača. Tvoj primjer, pomikaki, svjedoči o onome što sam spomenula, a to je da je škola u takvim slučajevima tolerantnija prema curama. Cura može udarit nekog, bacit ga na pod, izgazit ga, svi će se samo nasmiješit kako je ona ratoborna i kako se ne da, a da dečko to napravi, odmah bi bio kod psihologa i sastavio bi se službeni zapisnik o nasilju.