Napravila sam hsg (hvala Isabel na savjetu kome ici). Uopce me nije bilo strah, isla sam sama, bila dobrog raspolozenja, a sestra me pohvalila kak sam skulirana. Ali ubacivanje kontrasta je bilo bolno. Mislila sam da necu izdrzati. Sestra i lijecnik su bili super, pa je bilo lakse, a i trajalo je stvarno kratko.
Nalaz je super. Dobila sam neki antibakterijski ljekic. Jos ponovim briseve i idem Luchiju vidjeti sto dalje. Muz prije toga ide svom docu sa spermiogramom i mojim hsg-om. Vojnici su mu se znatno popravili, pa cemo vidjeti sto ce reci - raditi na bebi sami (jer sad bi sve trebalo biti kak treba) ili uz njihovu pomoc (da ne cekamo, ipak je ovo sve potrajalo).
Hvala svima na podrsci.