Debelo dijete

[flopica]

Sorry ali... o cemu ti to? Pretilim petogodisnjakinjama - pa tu pricamo o jednogodisnjim bebama.
Naravno da nitko nece pustiti da dijete postane istinski pretilo, ali kod tako male djece je po meni stvar prvenstveno o nacinu na koji ce dozivljavati hranu i sam proces hranjenja. Samo zato sto sam pustila da jede koliko hoce ne znaci da nisam brinula i pazila i zato uostalom i vidim promjenu u ponasanju spram prije npr. godinu dana. I treba isto samokontrole dok pustas djetetu da jede vise nego mislis da je ok (a navecer surfas po tablicama i percentilima) isto kao kad pustas da dijete jede manje nego kad mislis da je ok. Ali u oba slucaja se radi o tome da se trudis pustiti dijete da samo uspostavi mehanizme samokontrole, a jedan od glavnih nacina je da djetetetu ne dozvolimo da shvati da je hrana nesto cime moze manipulirati nama. Bilo da nas izludjuje odbijanjem ili da nas izludjuje stalnim zicanjem jos hrane dok mi "znamo" koliko mu "stvarno" treba.

Znaci, na mjestu inkaaaaaae ja bih probala inicijalno ponuditi manji obrok nego inace pojede, ali ako nakon pojedenog trazi jos - onda bi dala. Isto tako, mozda bi bilo bolje da je vecera slicnija rucku - neko lagano povrce i tjestenina, a ne zitarice i voce (jer je ovo drugo mislim dosta kaloricnije). Samo voce ne bih nikada branila, bar je svjeze i zdravo...

ako nisi primjetila ja o temi. tema je, kako ono bješe?
oh da, debelo dijete. pa ja onda o tome. o tome kako debelo jednogodišnje dijete brzo poraste p apostane debelo petogodišnje dijete.
oprosti ako sam sarkastična ali ne volim kad mi se netk0o obraća s visoka.

i mislim da tako malo dijete jede previše obilne obroke. a 3 decilitra mlijeka uz dvije žlice čokolina ja ne mogu pojesti, to je jako puno hrane. onda ajmo uzeti u obzir da je riječ o 15- mjesečnom djetetu i kapacitetu želuca koji sigurno nije kao u odraslog čovjeka. zatim užina od tri komada voća, po meni puno previše.
ja ne znam jel ja jedem premalo, ali kad sebi radim voćnu salatu, 3 voćke je puna zdjela, pa stavim 2 i bude mi taman.
ne mislim da je moj želudac mjerna jedinica ali mi je stvarno teško zamisliti da bi malo dijete to moglo slistiti. pa za tri sata opet obrok.

umorila sam se od nabrajanja, ali pokretačici svakako savjetujem smanjivanje količine obroka i naravno da redovno prati koliko dobiva na težini.
i ne radi se o opsesivnom strahu od debljanja, ako baš hoćete ja nikad ne bi mogla biti gladna a težina mi je na 174cm 62 kg.
a ako ćemo o krajnostima još su mi gori oni koji se sjete u 7 godini da bi mogli djetetu mjenjati prehrambene navike, odnosno koji uopće ne misle da je uravnotežena prehrana nešto bitno.

[apricot]

težina mi je na 174cm 62 kg.

šta sad hoćeš, da te sve mrzimo?!

[flopica]

šta sad hoćeš, da te sve mrzimo?!

, ja nakon svakog obroka na kauč

[AdioMare]

a 3 decilitra mlijeka uz dvije žlice čokolina ja ne mogu pojesti

vjerojatno je tiskarska greška

mišljenja sam da se zdravo i prosječno aktivno dijete od hrane ne može udebljati.
pod hranom mislim na meso, voće, povrće, žitarice i ribu.
ako se povrće počesto konzumira kao pečena smjesa za palačinke sa narendanim npr. tikvicama u istoj smjesi, krumpir kao gotovo isključivi prilog, meso prečesto pohano ili pečeno, žitarice kao prilog uz meso plus fruktoza iz voćnih karamela, jafa keksa, jagoda iz milka čokolade ili jogobele, vjerujem da neka djeca mogu imati problem s težinom.
u svakom drugom slučaju u debljanje od hrane ne vjerujem.
ne vjerujem ni da je djeci potrebno ograničavati pojedenu količinu, jer vjerujem da jedu koliko im treba.
ni jedno se dijete neće prežderavati povrćem, mesom ili ribom.
ali hoće "hranom" koju smatramo hranom iako to ne zaslužuje u mjeri u kojoj je zastupljena.

[flopica]

AM jok
nije tiskarska greška, pa 3 dl mlijeka je velika čaša+ žitarice -meni to puno, jednostavno bi mi se stomak mućkao
inače nikad ne jedem velike porcije
a pojedem dosta tijekom dana, jer jedem često

samo što jednostavno veliku količinu bilo koe hrane ne mogu pojesti
odnosno, nije da ne mogu nego mi poslije bude mučno i osjećam se užasno

[flopica]

a naravno da je bolje nekad nego nikad, ali najgore što do toga uopće mora doći
jer je tako malo potrebno da ni ne dođe

[AdioMare]

a ako ćemo o krajnostima još su mi gori oni koji se sjete u 7 godini da bi mogli djetetu mjenjati prehrambene navike, odnosno koji uopće ne misle da je uravnotežena prehrana nešto bitno.

ali opet mislim, bolje ikada nego nikada.
uz relativnu dosljednost u provođenju, jednako su važne i metode kojima ćemo te promjene inicirati.
zbog metoda koje u okolini znam viđati, mogu se složiti s tobom da su mi "gori" ti i takvi.