ja bih se vratila na riječ - uskraćivati
ima negativnu konotaciju
no, dopustite da takav odnos prema hrani neki zovemo - zdravo življenje, uravnotežena prehrana, pravilan prehrambeni odgoj i sl.

i ne mislim da djeca mogu sama prosuđivati koliko im treba čega, pa čak niti hrane. (ne govorim o izgladnjivanju djece...)
ja svojima "uskraćujem" i igru i zabavu i dobre i loše stvari jer mislim da sam ja trenutno pametnija od njih i mogu bolje prosuditi što je dobro za njihov razvoj i zdrav i normalan život.

kako ćete nazvati onda ako dijete želi od jutra do sutra gledati TV, jer eto ono samo zna koliko mu treba i koliko želi?! je l ga ostavite da gleda ili mu "uskraćujete" tu "potrebu"?!
moje jedno dijete bi dočekalo zimu brćkajući se u moru, ali eto, ja sam zla majka, pa mu to "uskraćujem". Mislim da mu je sat vremena sasvim dovoljno za jednu rundu uživanja...
i sl.

znamo da su potrebe različite, da se djeca razlilčito razvijaju, ali ako zamislim svu tu količinu hrane iz prvog posta na jednoj hrpi, i dalje mislim da je to previše za dijete od 15 mjeseci.

ja bih jedan dan npr. umjesto grisa s voćem dala samo gris, drugi dan samo voće (i to kruške i sl., jer je banana već bila za doručak); treći dan bih malo manje napravila pa bih vidjela treba li još;
i odista - zašto toliko čaja, soka općenito u dječjoj prehrani ... pa zar mi odrasli popijemo pola litre čaja dnevno?! zašto ne može to biti samo voda?!
da sam ja svojima davala to, vjerujem da bi i oni danas pili sokove i sl. no nisam, davala sam vodu i dan danas uvijek traže vodu na rođendanima i sl. pa se svi čude što ne bi malo kole ...

probaj s juhama od povrća (jedne vrste ili više njih), ja direktno u vodu stavim npr. tikvice, malo začinim sol, papar, češnjak i to skuham; izmiksam i svi jedu; starijima dodam malo vrhnja ako imam i tanjur toga je sasvim dovoljan za jedan obrok ...