 |
|||
Pa moj je znao. Ako nije jeo, ja bih mu sama ponudila i on bi odbio ili prihvatio. Ali uglavnom bi sam tražio kad je gladan, i to bi pokazao prstićem što želi : lonac ako želi čorbu, ormarić ako želi keks, frižider ako želi jogurt i sl.krumpiric prvotno napisa
dve jabuke i banana dnevno-pa ne čini mi se previšezašto, pa nikakva vrsta šećera nije prezdrava u prevelikoj količini-pa ni voće?
probaj jesti 10 voćki u danu, da vidimo
Moje dijete uopće ne želi jesti svježe voće, pa mu zmiksam s jogurtom, ili skuham kompot pa opet smiksam itd
pa nije samo 2 banane i jabuka, nego 2 banane i jabuka u jednom obroku, pa opet za 3h griz s voćem
ma, ja radim hrpu pogrešaka i u svojoj i u dječjoj prehrani, što se kod mene vidi više nego kod njihsamo komentiram da nije ni puno voća neka super stvar
jedan voćni međuobrok je sasvim dovoljan, po meni je ugljikohidrate u tim količinama bolje davati ujutro.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 09.09.2011. at 14:03
a ja mislim da nas dvije živimo potpuno različitim životima.
ja nikada nemam toliko juhe da bih je mogla ponuditi za tri obroka.
kad kuham, skuham "knap"; po tanjur svakome.
uostalom, koliko god da mi djeca nešto vole, neće to jesti tri puta na dan pa da ih škakljaš po tabanima.
i uopće nema govora o opterećivanju djeteta debljinom; kada branim 3. i 4. šnitu kruha s putrom (napominjem, to je bilo jako davno, odavno to nikome ne pada na pamet), kažem da pričeka nekoliko minuta, da radi nešto drugo, pa ako i dalje bude gladna/gladan, neka pojede.
ne sjećam se da se ijedno više vratilo za stol.
e, po tome znam da nisu jeli iz gladi, nego iz obijesti.
kao i većina nas sa nekim viškom kilograma.
moja djeca od mene neće imati loš primjer jerbo ja jedem poskrivećki
Pa nije dobro pretjerivati u ničemu, ali ako dijete ima potrebu puno jesti, radije bih da to bude voće (ili povrće) nego kruh i sl.
Inače, meni se isto ovaj jelovnik čini malo preobilan. Moj sin ima 16.5 kg i 21 mjesec. Dosta je krupan, da.
Ali po mom sudu on ne jede puno. Evo dajem vama da procijenite
ujutro odmah nakon buđenja: 240 ml mlijeka
doručak oko 11: zobena kaša (pojede oko pola tanjura)
prije spavanja možda banana (to je jedino voće koje hoće jesti) ili keks
ručak oko 15:30: obično neko varivo tipa mahune ili leća, 2x tjedno meso (meso obožava)
večera oko 18:30: jogurt +neko voće zmiksano
prije spavanja opet 240 ml mlijeka
Mogla bih mu eventualno ovo mlijeko ujutro izbaciti, ali onda bi morao ranije doručkovati, pa bi opet dobili jedan obrok ekstra.
Nikad mu ne dajem repete jer ne traži, a vrlo često ni ne pojede do kraja ovo što mu ponudim.
ma nisam se uvrijedila, samo mi nije uspjela ironija s pohancima, koji su, eto jadni, krivi za sve...
još k tome ja niti ne znam pohatipa samim time djeca nemaju prilike jesti tako pripremljeno meso ...
pa zar moraš povući tu temu?!?moja djeca od mene neće imati loš primjer jerbo ja jedem poskrivećki
sada će nas još više "razapeti" - uživamo u laganom ljetnom varivu s djetetom, a kad ono u školu - po bajaderama - spremne smo za jednu Oprah-psiho seansu
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 09.09.2011. at 14:16 Razlog: tipfeler
ha,ha možda dođe trenutak kad ćete pročitati.
moja djeca od mene neće imati loš primjer jerbo ja jedem poskrivećki
ne znam što radim tu, ja imam žgoljavce i brljavce, ili one koji vole jesti, ali po malo i isključivo kad su gladni.
Ne treba ti 10 voćki, dovoljno je 2-3... I ja se udebljam sad u sezoni grožđa jer ne mogu odoljeti.zašto, pa nikakva vrsta šećera nije prezdrava u prevelikoj količini-pa ni voće?
probaj jesti 10 voćki u danu, da vidimo
neka, to ćemo nas dvije nasamo.
hebate, pa i seksam se po skrivećki, pa ne mislim da je to licemjerno.
vidiš , zanimljiva paralela.
što, da se skesaš javno, djeca bi ti se više seksala?
dobro kad stigneš i to - barem potrošiš kalorije onih slatkiša što si skrivala po džepovima
to ti je ono - djeca na trening, a roditelji na "kauč"
S ovim se potpuno sažem...Doduše, ne jedu 4. šnitu kruha s putrom, ali...Sjete se jela u recimo 22h! E pa ne može, jer ako nisu bili gladni do tada, neće sigurno ni tada jesti nego je tada vrijeme za krevet (od kada je škola i ranije). Zna se kad je večera i kad se jede.
I recimo da su počeli shvaćati i da se drže tih nekih pravila.
Doduše, ja nemam debeljuce niti neke prevelike izjelice. Moram priznati da su mi neki jelovnici ovdje. Osobno da toliko pojedem imala bih valjda 20 kila viška. Ok, ok, djeci treba više jer više i troše, ali..gdje im to stane? Ja bi pukla, a nisam neka mala ženska i volim papati...
dobro kad stigneš i to - barem potrošiš kalorije onih slatkiša što si skrivala po džepovima
to ti je ono - djeca na trening, a roditelji na "kauč"
Moja kcer od prvog zalogaja dohrane trpa u sebe nemilice. Moramo jako paziti kad smo u gostima jer krade hranu drugima, a i ljudi ju vole sopati nama iza ledja jer smo "grozni i branimo djetetu jesti a tako slatko jede". Dogodi se da i povrati od prejedanja u takvim situacijama. Imam ih troje malih pa je jako tesko nadgledati kad smo na nekakvim proslavama.
Sve je vise debele djece i ne mogu vjerovati kako ljudi lazu sami sebe kad ih nazivaju bucmastima.
Moja je bila totalno van kontrole u jaslicama jer je krala hranu drugoj djeci, ali smo to uspjeli rijesiti sa tetama.
Problem vecernjeg prejedanja je rijesen da npr. Dobije vocni jogurt koji pomaze praviti (ne dobiva kupovne). Tu ulozi vrijeme i energiju u pripremu. Jako je uzbudjena dok miksa, pomlati se s bratom oko toga tko ce gumb stisnuti i sl pa kad stavimo na stol bude previse uzbudjena za trpanje u sebe.
Sve sto joj samo serviramo, trpa.obroke u cijoj izradi sudjeluje jede umjerenije. Bude jako uzbudjena i prepricava sta je sve radila.
Sad je dosta izrasla, ima dvije god, ne trazi vise hranu kasno navecer (tad bi dobila jabuku) pa joj dozvolim i par fornetica tjedno, dobije i koju krafnu mjesecno, tu i tamo koji cedevita bonbon i sl.
Sav taj junk kupumo i pojedemo vani. Rijetko sta skladistim doma pa joj mogu iskreno reci da nemamo kad trazi.
ako nisi primjetila ja o temi. tema je, kako ono bješe?
oh da, debelo dijete. pa ja onda o tome. o tome kako debelo jednogodišnje dijete brzo poraste p apostane debelo petogodišnje dijete.
oprosti ako sam sarkastična ali ne volim kad mi se netk0o obraća s visoka.
i mislim da tako malo dijete jede previše obilne obroke. a 3 decilitra mlijeka uz dvije žlice čokolina ja ne mogu pojesti, to je jako puno hrane. onda ajmo uzeti u obzir da je riječ o 15- mjesečnom djetetu i kapacitetu želuca koji sigurno nije kao u odraslog čovjeka. zatim užina od tri komada voća, po meni puno previše.
ja ne znam jel ja jedem premalo, ali kad sebi radim voćnu salatu, 3 voćke je puna zdjela, pa stavim 2 i bude mi taman.
ne mislim da je moj želudac mjerna jedinica ali mi je stvarno teško zamisliti da bi malo dijete to moglo slistiti. pa za tri sata opet obrok.
umorila sam se od nabrajanja, ali pokretačici svakako savjetujem smanjivanje količine obroka i naravno da redovno prati koliko dobiva na težini.
i ne radi se o opsesivnom strahu od debljanja, ako baš hoćete ja nikad ne bi mogla biti gladna a težina mi je na 174cm 62 kg.
a ako ćemo o krajnostima još su mi gori oni koji se sjete u 7 godini da bi mogli djetetu mjenjati prehrambene navike, odnosno koji uopće ne misle da je uravnotežena prehrana nešto bitno.
šta sad hoćeš, da te sve mrzimo?!
Pa svako malo objavljuju price o djeci na restriktivnoj dijeti. O petogodisnjacima. To je zastrasujuce. Prvo ih sopaju, onda im govore da su debeli i da moraju na dijetu. Katastrofa!
Mi smo uveli i vaganje za djecu, ali na nacin da ne znaju sta pratimo. Sa starijim nije problem, ali i on sudjeluje. Mm ih svako par tjedana vaze i mjeri im visinu tako da biljezi na zid. Pa se zajedno divimo kako su veliki i sta sve mogu kad su taaako veliki i sl. Ne smije se djeci uopce spominjati dijeta, kontrola tezine i sl.
Ja sam u trudnoci puno junka jela pa sam to obavljala na balkonu lol
i malu obavezno micemo od stola kad mm i ja odvojeno rucamo jer se uvijek uvali.
vjerojatno je tiskarska greška
mišljenja sam da se zdravo i prosječno aktivno dijete od hrane ne može udebljati.
pod hranom mislim na meso, voće, povrće, žitarice i ribu.
ako se povrće počesto konzumira kao pečena smjesa za palačinke sa narendanim npr. tikvicama u istoj smjesi, krumpir kao gotovo isključivi prilog, meso prečesto pohano ili pečeno, žitarice kao prilog uz meso plus fruktoza iz voćnih karamela, jafa keksa, jagoda iz milka čokolade ili jogobele, vjerujem da neka djeca mogu imati problem s težinom.
u svakom drugom slučaju u debljanje od hrane ne vjerujem.
ne vjerujem ni da je djeci potrebno ograničavati pojedenu količinu, jer vjerujem da jedu koliko im treba.
ni jedno se dijete neće prežderavati povrćem, mesom ili ribom.
ali hoće "hranom" koju smatramo hranom iako to ne zaslužuje u mjeri u kojoj je zastupljena.
ali opet mislim, bolje ikada nego nikada.
uz relativnu dosljednost u provođenju, jednako su važne i metode kojima ćemo te promjene inicirati.
zbog metoda koje u okolini znam viđati, mogu se složiti s tobom da su mi "gori" ti i takvi.
AM jok
nije tiskarska greška, pa 3 dl mlijeka je velika čaša+ žitarice -meni to puno, jednostavno bi mi se stomak mućkao
inače nikad ne jedem velike porcije
a pojedem dosta tijekom dana, jer jedem često
samo što jednostavno veliku količinu bilo koe hrane ne mogu pojesti
odnosno, nije da ne mogu nego mi poslije bude mučno i osjećam se užasno
a naravno da je bolje nekad nego nikad, ali najgore što do toga uopće mora doći
jer je tako malo potrebno da ni ne dođe
slažem se
AM, moja pojede domacu kokosju juhu s domacim (s placa
Jucer sam joj zabranila da uzme treci tanjur mahuna. Nema tu ni zaprske ni nikakvih gluposti. Poham par puta godisnje. Ne da mi se cistiti poprskano ulje. Vecinom pravim variva ili leso i sve to moram ogranicavati.
Kod nas je voce voce, povrce povrce. Nikad nisam nista mjesila s tjestom za palacinke. Eventualno skuham krusku sa zobenim pahuljicama bez dodatka secera. Toga moze cijeli lonac pojesti. Nije svako dijete isto.
Moji misle da je blagdan kad im u zobene stavim javorov sirup.
ja bih se vratila na riječ - uskraćivati
ima negativnu konotaciju
no, dopustite da takav odnos prema hrani neki zovemo - zdravo življenje, uravnotežena prehrana, pravilan prehrambeni odgoj i sl.
i ne mislim da djeca mogu sama prosuđivati koliko im treba čega, pa čak niti hrane. (ne govorim o izgladnjivanju djece...)
ja svojima "uskraćujem" i igru i zabavu i dobre i loše stvari jer mislim da sam ja trenutno pametnija od njih i mogu bolje prosuditi što je dobro za njihov razvoj i zdrav i normalan život.
kako ćete nazvati onda ako dijete želi od jutra do sutra gledati TV, jer eto ono samo zna koliko mu treba i koliko želi?! je l ga ostavite da gleda ili mu "uskraćujete" tu "potrebu"?!
moje jedno dijete bi dočekalo zimu brćkajući se u moru, ali eto, ja sam zla majka, pa mu to "uskraćujem". Mislim da mu je sat vremena sasvim dovoljno za jednu rundu uživanja...
i sl.
znamo da su potrebe različite, da se djeca razlilčito razvijaju, ali ako zamislim svu tu količinu hrane iz prvog posta na jednoj hrpi, i dalje mislim da je to previše za dijete od 15 mjeseci.
ja bih jedan dan npr. umjesto grisa s voćem dala samo gris, drugi dan samo voće (i to kruške i sl., jer je banana već bila za doručak); treći dan bih malo manje napravila pa bih vidjela treba li još;
i odista - zašto toliko čaja, soka općenito u dječjoj prehrani ... pa zar mi odrasli popijemo pola litre čaja dnevno?! zašto ne može to biti samo voda?!
da sam ja svojima davala to, vjerujem da bi i oni danas pili sokove i sl. no nisam, davala sam vodu i dan danas uvijek traže vodu na rođendanima i sl. pa se svi čude što ne bi malo kole ...
probaj s juhama od povrća (jedne vrste ili više njih), ja direktno u vodu stavim npr. tikvice, malo začinim sol, papar, češnjak i to skuham; izmiksam i svi jedu; starijima dodam malo vrhnja ako imam i tanjur toga je sasvim dovoljan za jedan obrok ...
Ovakav način prehrane imamo i mi, no poštujem da djeca imaju različite potrebe i pohvalno je što roditelji ulažu strpljenje i slušaju savjete kako da djetetu priskrbe zdravu prehranuAM, moja pojede domacu kokosju juhu s domacim (s placa
Jucer sam joj zabranila da uzme treci tanjur mahuna. Nema tu ni zaprske ni nikakvih gluposti. Poham par puta godisnje. Ne da mi se cistiti poprskano ulje. Vecinom pravim variva ili leso i sve to moram ogranicavati.
Kod nas je voce voce, povrce povrce. Nikad nisam nista mjesila s tjestom za palacinke. Eventualno skuham krusku sa zobenim pahuljicama bez dodatka secera. Toga moze cijeli lonac pojesti. Nije svako dijete isto.
Moji misle da je blagdan kad im u zobene stavim javorov sirup.
ne ograničavaju, ali prilagođavaju
i to nije uskraćivanje nego sve ono što sam prije navela
uostalom, ima nas svakakvih, viskoh, niskih, debljih, mržavijih, bolesnih, zdravih ...
Al bi mogla krivo doživjeti vaš način prehranemoja djeca od mene neće imati loš primjer jerbo ja jedem poskrivećki
Pa će Orka ovdje za tridesetak godina pisati : U našoj kući je pravilo da se ne jede juha od celera. Baka Apricot ju je stalno jela, pa muku muči sa težinom.
Vrijeska, potreba za hranom je primarna potreba. Gledanje TV-a nije. Ako djeci ne uskraćujem ostale primarne potrebe - disanje, pijenje, spavanje, itd., zašto bih mu uskraćivala potrebu za hranom? Stvarno vjerujem da se svatko od nas rađa normalnim prirodnim potrebama, koje možemo pokvariti samo neurednim načinom života.
Orka mi je kći, a ne unuka!Al bi mogla krivo doživjeti vaš način prehrane
Pa će Orka ovdje za tridesetak godina pisati : U našoj kući je pravilo da se ne jede juha od celera. Baka Apricot ju je stalno jela, pa muku muči sa težinom.
Iako sam je rodila sa 34
Znaju djeca da ja pojedem sve slatkiše koje oni dobiju.
I znaju da se od juhe od celera ne deblja.
Uostalom, nisam ti ja baš neka prava debeljuca, više ko Marylin Monroe
btw, danas je bila juha od mrkve, celera i blitve... znaš kako je to njami
Posljednje uređivanje od apricot : 09.09.2011. at 17:54 Razlog: dodala današnji jelovnik
Vidiš što kaže - za 30 godina.Orka mi je kći, a ne unuka!
Iako sam je rodila sa 34
Do tada očekujemo da ćeš biti baka
Inače, slažem se sa svima koji misle da treba ograničiti prejedanje djece, posebno kad su već pretila.
Mene inače jako fasciniraju ljudi koji svojoj debeljuškastoj djeci kupuju smoki, štapiće i sl.
Što uglavnom najčešće i srećemo na igralištu, na kupanju, u šetnji... rijetki su oni koji nose voće
Tko je nekad davno spominjao čačkalice - puno su bolje one male plastične vilice (party program) jer se s njima ne mogu ubosti kao s čačkalicom.
A voća izrezanog na kockice pojedu koliko god ponesem, nabadajući tako dok se igraju.
I još nešto - moj mali ima 21 mjesec, prosječne je visine (nismo ga odavno mjerili) i ima 12 kg, ali uopće nije debel. Čak štoviše, vitak je, ali dosta čvrst. Sami mišić
13 kg za bebu od 18 mjeseci mi se uopće ne čini puno previše. Posebno ne s obzirom na opisani meni. Mislim, toliko valjda ni ja ne pojedem u jednom danu
Hoce, hoce. Evo moja baka. : oinkoink:
Vec sam pisala da muku mucim puno godina nakon sto sam se rijesila bakine kuhinje. Ide, ali preprepre sporo.
Posljednje uređivanje od Kaae : 09.09.2011. at 20:24
OK... ja ne bih pustila da mi dijete postane pretilo.
Inace, mislim da veliki dio stavova ovisi o vlastitom odnosu prema hrani i kilama. Npr. ja jedem impulzivno kako mi dodje, iz dana u dan sasvim razlicito i stalno imam istu tezinu (BMI 20). S obzirom da vidim na vlastitom primjeru da nije nuzno imati nekakva zeljezna pravila oko hrane i svejedno bez problema odrzavati ok tezinu bilo mi je bezveze na vlastitom djetetu trenirati strogocu koju sama ne provodim.
Svatko zna svoje, ali ova usporedba mi ne drži vodu. To je kao da netko kaže imam samo osnovnu školu, nisam se dalje školovala, pa mi je bezveze "tjerati" dijete da uči.
Nekako mi je prirodnije, da za dijete uvijek želimo više, bolje od sebe.
.. oh,oh...
čitam i čitam i sve sam zabrinutija??...
moj mišac ima 9 mjeseci i 11,3kg.. dojimo na zahtjev, ali sada imamo i 2 obroka dohrane (uvijek je prvi obrok voćka, a drugi kuhano povrće - sad ćemo krenuti i na meso).. još baš ne puzi kako treba.. a ovi vaši klinci ga šišaju tek za koji kilogram, a toliko su stariji... ufff... sad jedva čekam kraj mjeseca, kad smo naručeni kod pedijatra, da mi da koji savjet...
Pa mnogi ne bi pustili da im dijete bude pretilo, a na kraju zavrsi bas takvo zbog lose prehrane.
Tvoj metabolizam ocito dopusta da jedes sto zelis i kad zelis, iz ovog ili onog razloga. Moj, na primjer, ne dopusta ni da se nazderem cistog zraka - i od njega ce mi se nesto prilijepiti. Mojem muzu se ni zeljezni krevet ne lijepi kad stane na vagu. I koje pravilo da onda primijenimo na svoje dijete? Na koga ce biti - na mene ili na njega? Skroz tesko za odluciti.
Nazalost losih primjera postoji svuda oko nas. A greske je jako, jako tesko ispraviti nekad kasnije. Nije se tesko prebaciti na novi, bolji rezim prehrane, pogotovo kad je osoba dovoljno zrela da sama vidi da je potrebno bas to i bas tako. Ali skinuti natuceno... e to nije tako jednostavno. Uzasno je sporo i zahtijeva trud koji vjerojatno uopce ne mozes zamisliti, s obzirom da nemas ama bas nikakvih problema s prehranom.
Ima nečega u tovljenju djece...Kao da su se starije generacije bojale gladi. Pa i sad kad dođem k sveki ili k baki ili..izludi me nutkanje hranom. Jaoooo!
Ne mogu reći da me mama šopala, ali se stalno bojala da ne bumo pregladni, a ja sam ionako voljela jesti. Primjetila sam to i prošle godine kad su klinci bili kod njih koliko su se udebljali...Hm, da li da se zabrinem za sebe onda ili da i dalje mislim da ona pretjeruje s hranom!
odnos prema hrani što se tiče recimo moje mame, bake, svekrve je meni apsolutno bedast. njima je mjerna jedinica zdravlja i zadovoljstva što više pojedenog. ja to objašnjavam time što je recimo u vrijeme njihova djetinjstva bilo domaće hrane tipa "varenike i kruva", a svih ostalih namirnica nije bilo u izobilju ( vrijeme nakon 2. svj. rata). recimo, kolač s jajima se pravio samo nedjeljom ili za blagdane.
zatim šećer, koristio se vrlo racionalno, to je maltene slastica bila kad ti udijele kocku šećera.
da ne velim naranča ili neko drugo "ekskluzivno" voće, samo o prazniku i darivanju djeca su imala priliku znati kakvog je okusa!sigurna sam da je zapravo riječ o nekakvom starom strahu od neimaštine...
moja mama koja je divna i brižna baka inače, smatra recimo da je ne marim dovoljno za djeteovu prehranu. njoj je nepojmljivo da obrok može biti tjestenina sa šalšom i zelenom salatom. jer kad ona pravi ručak, tu mora biti i mesa i krumpira i tjestenine i umaka i salate. nema šanse da to normalan čovjek pojede i probavi bez nekih poteškoća. pa recimo, za doručak je mjera paket hrenovka, nakon pola ure voće s keksom, obavezno slatki, slatki sok i još koja napoltankica. da moje dijete to jede i da sam ja to dozvoljavala pa bili bi pretili nakon nekog vremena.
mene čudi kako ja nisam postala debeljuca nakon takvog režima prehrane u djetinjstvu. valjda je velika sreća da nikad nisam količinski mogla puno probaviti. sreća moja.
vezano za prevenciju, smatram da je neusporedivo lakše od početka voditi računa i usaditi djetetu pravilne prehrambene navike nego gledati za par godina djete ugroženog zdravlja i narušenog samopouzdanja zbog izgleda. imala sam priliku vidjeti na svoje oči djecu koja su maltene otišla na prisilnu dijetu u bolnicu jer su ima nalazi bili gori nego u njihovih djedova od 70 godina.
potpis na flopi
samo ja sam BILA debelo dijete. Sad smo tu negdje( po tvojoj navedenoj građi).
I da, moj brat nije bio debelo dijete. Naprotiv, bio je štrkljav. Ali sad se bori na rubu, lako se deblja, redovno je u fazi: pazim
To bi bio odgovor sillyme-možda tvoje navike, koje su apsolutno pogrešne, na tebe neće djelovati, ali na tvoje dijete jednom hoće.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 10.09.2011. at 08:16
Bas volim kad saznam da imam apsolutno pogresne prehrambene navike i da ce moje jadno dijete sigurno trpiti posljedice jer mu ne zelim bolje nego sebi (jer iako je meni sasvim ok to je izgleda irelevantna cinjenica kad toliki znaju bolje od mene da to kako ja jedem je lose za mene.) I sve to temeljeno na tome da ne uskracujem sebi da jedem koliko zelim i kad zelim, i da ne volim forsirati neki nametnuti raspored obroka nego jedemo onako kako nam odgovara. Dalje iskreno nemam namjeru raspravljati kad vidim da se sve zna i to od osoba koje i same kazu da imaju problema s tezinom i prehrambenim navikama ali valjda su zato autoritet, barem u teoriji kad vec ne i u praksi...
bBas si dobro to zakljucila. Steta jedino sto to nitko bas tako nije napisao.
U praksi se svakako ne smatram autoritetom, ali znam kako. Zao mi je jedino sto sam morala nauciti na vlastitom losem primjeru, mada bolje ikako nego nikako.
No svakom svoje. Naravno da nemam namjeru propisivati jelovnik ni tebi, niti tvojem djetetu. Sumnjam da je i bilo tko drugi s topica to namjeravao.
Posljednje uređivanje od Kaae : 10.09.2011. at 18:07
Da sad ne citiram dalje...potpis na flopi
samo ja sam BILA debelo dijete. Sad smo tu negdje( po tvojoj navedenoj građi).
I da, moj brat nije bio debelo dijete. Naprotiv, bio je štrkljav. Ali sad se bori na rubu, lako se deblja, redovno je u fazi: pazim
To bi bio odgovor sillyme-možda tvoje navike, koje su apsolutno pogrešne, na tebe neće djelovati, ali na tvoje dijete jednom hoće.
I nije Kae islo tebe nego osoba koje su pisale ovakve "zakljucke"
Posljednje uređivanje od sillyme : 10.09.2011. at 18:13
pa sama si rekla da jedeš što stigneš kad stigneš?! i da misliš da je to ispravno?!
ovo je lijepo rečeno
ja nisam nikada bila debela, nego sam bila normalne građe (173,59-62kg oscilirala sam u takvoj kilaži cca 15 godina, od puberteta do druge trudnoće i hipotireoze), no tri trudnoće, i način prehrane kakav sillyme navodi - jedem kada stigneš i što stignem, i ne bavljenje težom fizičkom aktivnošću (vježbanje) su me dovele do mojih 15 viška.
i naravno da iz svog vlastitog iskustva mogu izvesti neke zaključke, i svoj loše stanje nastojim ispraviti, tj. vratiti se u neko prijašnje stanje kako bih djeci dala dobar primjer i naučila ih zdravoj prehrani i zdravom načinu života (pravilna prehrana, kretanje, sport itd.)
x
Ja bih svakako smanjila obroke na max .200ml ukupno po obroku, neovisno o sastavu obroka. Za njihov želudac i to je veliki volumen hrane.
Moja Z. je bucka, 12 kg na 81 cm, ali puno manje jede, i po obroku i ukupno. Količinu joj ne ograničavam, ali nema soka, čaja, umjesto tijesta skuham proso ili žgance, i sl. Doduše, ona je kao isljučivo dojena sa 5 mj. imala 9 kg, tako da se sad već jako izdužila, posebno od kad hoda.
Naš dnevni meni s 15 mj. je otprilike ovakav:
7:00 kad se probudi dere se "meeeeekoooo" i dobije 210 ml ad. mlijeka
9:00 starija seka jede doručak pa i mala pojede malo kruha i maslaca ili abc sir, to ju ne zasiti jer malo pojede pa oko 10:00 pojede žitarice s oko 150-180 ml mlijeka
12:00-13:00 pojede malo od našeg ručka, ovisi kaj imamo npr. rižu, tjesteninu s malo mesa; ovisi koliko pojede, ako neće ništa ide spavati s mlijekom
15:30 kad se probudi dobije kuhano povrće+riža/krumpir/tjestenina+nekoliko puta tjedno kuhano meso
18:00 neko voće ili voćna kašica ili mliječna kašica ako je voće jela ujutro
20:00 ide spavati i popije 210-240 ml mlijeka
Količina koju pojede, (npr. mlijeko+žitarice ili gusta juha od povrća) je mala dječja zdjelica.
Pije samo vodu ili povremeno gutljaj soka ako vidi seku da pije pa hoće i ona. Ima oko 80 cm (nismo je dugo mjerili) i cca. 10,5 kg
mislim da je ovo poprilično korisna tema.
U zadnje vrijeme primjetila sam da moj sin ima popriiiilično pojačan apetiti, često spominje njam njam i pojede svaki obrok u većim količinama nego prije. Ima 17,5 mjeseci, cca 80 cm i mislim da je blizu 11 kg. Naočigled se počeo buckati i mene je to počelo zabrinjavati.
Da li su normalne faze pojačanog apetita? Treba li u tome slučaju ipak organičavati obroke (iskreno, i ja se bojim "razvlačenja" želučeka) ili ih pustiti da jedu koliko žele (ukoliko je moguće da se radi o nekakvoj vrsti skoka)?
Dobra je stvar što jede uglavnom zdravu hranu (obožava ribu, meso, sve vrste povrća i voća) i pije isključivo vodu.
Molim savjet.
neka jedu koliko žele, ali probrane namirnice
zaboravila sam napomenuti - sama sam prošla "turu šopanja" od strane bake sa nekakve 2,5 godine i nakon tadašnjeg drastičnog debljanja cijeli život vodim borbu sa kilogramima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
