Koji dio vašeg života je - posao?

[makita]

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest. ... Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest. Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak. Studenti su se smijali. Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vas život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strasno predajete....... To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su i ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. „Male stvari“. Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. 1. Igrajte se sa djecom. 2. Nađite vremena za odlazak liječniku. 3. Izvedite partnera na večeru. 4. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. 5. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.' Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za „šalicu kafe sa prijateljem“.'
meni je ovo zgodna pričica

[Beti3]

makita, odlična priča. I kava na kraju je prava stvar.

[kinder]

makita odlican primjer!
Veliki dio zivota cini moj posao, posao nosim kuci,
i gotovo svakodnevno odrađujem neki djelić koji je
vezan uz moj posao. Nikada mi nije bilo zao, eto uspjela sam
uz tako zahtjevan posao roditi djecu u pristojnoj dobi za rađanje,
a i u karijeri ne zaostajem. Svaki dan jedemo kuhano, imamo
velimu kucu s vrtom koja je sasvim pristojno odrzavana. Stigne
se i putovati.

[Andro-gen]

makita, zgodna priča, nema šta. nekoć su se profesori koji bi ovako nešto na satu ispričali pamtili cijeli život, danas je to samo objavljena priča na netu kojih je milijardu i koje su đaci već odavno pročitali prije onih koji bi ih trebali ispričati.
ipak, ne želim to reći.

život je kaotičan. šamara, tuče, lupa gdje se najmanje nadaš, miluje gdje najmanje želiš, omete planove dok trepneš... sve naše sudbine su izvađene nasumice iz bubnja. onaj tko zna što bi sa životom, kome je obezvrijeđen cijeli život do trenutka postanka ocem/majkom iz glupavih razloga, koga je život samljeo ili melje, može se samo nasmijati na puste filozofije na ovu temu.
moje obrazovanje, nastojanja, želje, planovi, rad posla koji mrzim i za koji nisam obučavan... sve je to podređeno opstanku. na sreću, ne nosim posao kući. još i to.
ne lupetam. ipak sam među najstarijima ovdje ups

[apricot]

nekoć su se profesori koji bi ovako nešto na satu ispričali pamtili cijeli život, danas je to samo objavljena priča na netu kojih je milijardu i koje su đaci već odavno pročitali prije onih koji bi ih trebali ispričati.

kako bih voljela da nisi u pravu

[ivanas]

Ovu istu priču nama je ispričala profesorica na faksu prije par godina i osim toga je bila dobra predavačica pa sam kod nje uzela diplomski rad ( i kad je već bio gotov i nakon prve ispravke ga je trebala pročitati i odrediti datum obrane razvukla je to bespotrebno na dva mjeseca a ja sam ju molila da požuri jer mi djed umire od raka a želja mu je da vidi moju diplomu jer mi je svaki mjesec odvajao trećinu penzije i slao dok sam studirala)

Inače priče su prekrasna stvar, a ova odlična samo ju je meni pričala osoba koja je glumila da je nešto što nije (dobar čovjek)

[Danka_]

Mozda je i ona imala neke vaznije stvari u ta dva mjeseca? Profesori obicno ne prepricavaju svoje poslovne i privatne probleme studentima, tako da ne mora biti da je ona losa i da je glumila dobrotu. Uostalom, neovisno o ovoj prici, vecina ljudi trudi se biti dobra. Samo su kriteriji ponekad prerazliciti
Ona je svoj mentorski posao napravila, a ti si diplomirala.

[kam]

upravo sam si ovaj tekst sačuvala i hvala ti jer si ga izvukla u pravom trenutku.
A posao do neki dan nije bio u nekoj velikoj mjeri dio mog života.
Volim svoj posao ali svoju obitelj ipak volim više.
Dok mi prije 2 dana nije stigao poziv iz firme i rekli mi da me premještaju s mog radnog mjesta na drugo.samo 200 m udaljeno od prvog.Neki bi sad rekli neš ti nje i udaljenosti.Ali tek sam tad shvatila da ostavljam najnajbolju kolegicu na svijetu i da mi je ona postala jako veliki dio života.S njom sam djelila sve od bolesti do radosti od smijeha do suza itd.Od prvog polaska naših sinova u školu koji btw. idu skupa u razred.Znam da sad kukam ali moram se nekom izjadati jer se osjećam kao da sam izgubila dio sebe ....Viđat ćemo se mi svaki dan ali nije to to...ako znate što mislim...

[SikaPika]

Ne jaslice nisu jeziva institucija jer su ljudi nezaovoljni svojim poslom nego zato što po pedagoškom standardu djeca od godinu dana (po novom negdje i od 6 mjseci upisuju) djeca od godinu dana zahtjevaju pažnju jedan na jedan većinu dana. Standard s smanjuje na 1 na 5 do od treće godine. Da bi sa 7 godina došao na 1 na 15. Djeca se igraju paralelno, a ne zajedno veći dio zajedničkog vremena do treće godine. A ni to nije neka čarobna granica. Netko puno ranije netko dosta kasnije. Zbog nekih par realnih parametara je skrb za jednogodišnjake više nego neadekvatna u većini naših jaslica, a neadkavatnost se proporcionalno smanjuje s dobi djeteta i smanjivanjem broja djece u grupi (tko ima sreće, recimo u centru Zg ih zna bit i 5-10, to je sa-svim dru-ga priča) i osobnim entuzijaznom pedagoškog osoblja usprkos uvjetima i sredstvima za rad.
To što su ivicu i maricu roditelji poslali u šumu nije nikakav argument za jaslice, za koje će većina odgajatelja koji rade taj posao reći da je nužno zlo i da svaki put kad ih vrate u jaslice plaču zajedno s bebicama na adaptaciji. Nisam to jednom čula. To su drage tople žene koje se maksimalno trude, ali ako imate makar i desetak jednogodišnjaka nemate neke šanse raditi išta osim paziti da se nešto ne dogodi.
Seni tvoji postovi su mi u rangu govora za prvi maj. Da idemo svi na radnu akciju, bit će graha jupi!
Da čudna mi čuda nemaju svi sreću birati između idealnog osmosatnog posla s pauzom za ručak i punim porodiljnim i "očajne" kućanice. To ne znači da su budale jer se nisu situirale na vrijeme. Nevjerojatno ali istinito oiteljski život ima puno više oblika koji zaslužuju poštovanje osim onog koji se u vašim postovima žustro promovira. Ne žene koje ostave posao privremeno ili trajno nisu nezadovoljne frustrirane i nesupješne po defaultu kao što ni zaposlene žene nisu majke koje zanemaruju svoju djecu po defaultu. Pa molim lijepo...

ovo sam tek sada vidjela
znala sam da ćeš se javiti
tnx
da, potpisujem sve

[nenaa]

Nekad sam davno imala posao kao komercijalna šefica jedne tvrtke sa maloprodajnim trgovinama, službeni auto, mobitel, plaćene dnevnice, ručkove i svašta. Odličnu plaću i nisam imala život ni radno vrijeme. Radila sam po cijele dane. Danas sam sama svoj šef i super mi je. I dalje mi je posao u privatnom životu jako prisutan, ali sada od gušta.