I ja mislim da je normalno da si to potisnula, pogotovo zato što si relativno brzo dobila zdravo dijete. Uostalom, što bi imala od sjećanja na taj užas, samo bi te spriječilo da uživaš i u potpunosti se posvetiš svojoj curici.
Imam pet spontanih pobačaja iza sebe (u zadnjih pet godina), od toga tri kiretaže, i zapravo rijetko pomislim na ijedno od tih iskustava, možda kad nekome prepričavam, ali sam odlučila, ili možda shvatila, svjesno, podsvjesno, nemam pojma, da nema smisla vraćati se na to. Iako su mi šanse da postanem majka gotovo nikakve, ne razmišljam o tim pobačajima kao o djeci koja su mogla izgledati tako i tako (mada za jedno znam da je bila cura, da se rodila imala bi teška oštećenja, no nije imala šanse), niti sam ikada zamišljala kakav bi mi život bio da su se rodila, to je jednostavno prebolno i meni potpuno besmisleno. Trebalo je malo vremena da naučim živjeti u sadašnjosti, i puno je lakše tako, za mene i za okolinu.